Kijevska Rus': razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna, fotografije |
dopuna, sređivanje |
||
Redak 37:
|grb_i =
|mapa = Kijevska Rus 980 1054 copy.png
|jezik = [[staroruski]] ([[staroukajinski]]), [[staroslavenski]]
|glavni_grad = [[Kijev]]
|vlada_tip = Monarhija
Redak 63:
}}
'''Kijevska Rus'''' - (čitaj: Kijevska Rusj, slovo «u» je naglašeno); ([[ruski]]: Ки́евская Русь - Kievskaja Rus', [[ukrajinski]]: Ки́ївська Русь - Kyjivs'ka Rus', [[bjeloruski]]: Кіеўская Русь - Kieuskaja Rus')<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41163 Hrvatski obiteljski leksikon]</ref>je prva istočnoslavenska država koja se pojavila pod istočnoslavenskim plemenom [[Poljani]]ma<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\P\O\Polianians.htm Polianians (poliany).]</ref> i [[Vikinzi]]ma<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\V\A\Varangians.htm Varangians (From Norse waering; one who has taken an oath of allegiance).]</ref> u 9. stoljeću na području današnje [[Ukrajina|Ukrajine]], [[Bjelorusija|Bjelorusije]] i zapadne [[Rusija|Rusije]].<ref>[http://izbornyk.org.ua/litop/map_980_1054.htm Київська держава за часів Володимира та Ярослава (980-1054 рр.)]</ref> [[Stepa|Stepe]], [[Šuma|šume]] i [[Rijeka|rijeke]] su odredile njezinu dinamičnu povijest. [[Kršćanstvo]] je primila u 10. stoljeću od [[Bizant]]a, stoljeće kasnije postala je kulturno najrazvijenija država u [[Europa|Europi]] ostvarivši pritom čvrste veze sa zapadnim dinastijama, a napadi [[Mongoli|Mongola]] tijekom 13. stoljeća rascjepkali su je na više manjih kneževina.<ref>[http://www.oval.ru/enc/14086.html Владимиро-Суздальское княжество]</ref><ref>[http://litopys.org.ua/krypgvol/krypgv.htm Іван КРИП’ЯКЕВИЧ: ГАЛИЦЬКО-ВОЛИНСЬКЕ КНЯЗІВСТВО]</ref>
Izgubivši ključno stepsko područje na prostoru danas središnje [[Ukrajina|Ukrajine]], svoje službeno političko središte premjestila je u zapadnu kneževinu Vladimir-Volinj.<ref>[http://litopys.org.ua/krypgvol/krypgv10.htm УТВОРЕННЯ ГАЛИЦЬКО-ВОЛИНСЬКОГО КНЯЗІВСТВА. РОМАН МСТИСЛАВИЧ]</ref> Prvo kolektivno ime naroda Kijevske Rusi bilo je ime Rusini-Rusiči,<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\R\U\Ruthenians.htm Ruthenians (Rusyny): A historic name.]</ref> kojeg su zadržali [[Ukrajinci]] sve do 20. stoljeća. Dio istočnoslavenskih i finskih plemena u sklopu Kijevske Rusi, koristio je kontinuirano plemenska imena i nakon raspada države. [[Rusi]], [[Ukrajinci]] i [[Bjelorusi]] u sklopu Kijevske Rusi, stekli su neke zajedničke kulturološke karakteristike koje su se zadržale do danas.
Redak 73:
Srednjovjekovni grad [[Kijev]] oko 441. godine<ref>F. Berlynskyi; History of Kiev (Історія міста Києва). Kiev: Naukova dumka, 1991.</ref> osnovali su preci današnje ukrajnske nacije [[Poljani]] (istočnoslavensko pleme). Kroz sljedećih 5. stoljeća, kijevsku okolicu su posjećivale mnogobrojne [[Slaveni|slavenske]], [[Stari Grci|grčke]], [[Ugrofinski narodi|finske]] i [[Germani|germanske]] grupe doseljenika, među kojima su se posebno isticali vješti ratni plaćenici [[Vikinzi|Varjazi]]. Varjazi su se sve više mješali sa lokalnim slavenskim stanovništvom i time utjecali na političke odnose u cjelokupnom okruženju.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10703.htm ВАГАННЯ НОВІЙШОЇ ІСТОРІОҐРАФІЇ, ПОПРАВКИ ВАРЯЗЬКОЇ ТЕОРІЇ]</ref> Varjazi su svoju ratničku kulturu prenosili na prostor današnje Ukrajine posebno zbog vrlo razvijenih trgovinskih i kulturnih riječnih puteva između [[Baltičko more|Baltičkog]] i [[Crno more|Crnog mora]]. [[Askold]] i [[Dir]] su prema pojedinim povjesnim zapisima prvi varjaški vojskovođe koji su napali i smjenili dotadašnju poljansku dinastiju kneževa s dvora u [[Kijev]]u.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\A\S\AskoldandDyr.htm Askold and Dyr.]</ref> Vojskovođa [[Oleg]] u službi varjaške dinastije [[Rjurikoviči|Rjurik]], u ključnom savezništvu sa Poljanima [[878.]] ubio je [[Askold]]a i [[Dir]]a te je sebe postavio za vladara buduće istočnoslavenske države Kijevske Rusi (878.-1240.). Kulturno najrazvijenije slavensko pleme [[Poljani]] imalo je ključnu ulogu u početnom formiranju države i stvaranju njezinog slavenskog identiteta.<ref>[http://lib.ru/HISTORY/RUSSIA/povest.txt Повесть Временных лет]</ref> Uslijedilo je svojevrsno vojno-političko zajedništvo između domicijalnih slavenskih Poljana i slaveniziranih Varjaha, koje će na vrhuncu u 11. stoljeću rezultirati stvaranjem najveće europske države.
[[Datoteka:Varangian routes.png|mini|282px|
=== Objedinjavanje slavenskih plemena ===
Redak 123:
=== Pretenzije sjevernih plemena ===
Nakon zaustavljanja dinamičnih sukobljavanja unutar države, Kijevska Rus' još jednom kratko je procvjetala za vrijeme prethodno istaknutog ratnika i kneza [[Vladimira Monomaha]] (1103.-1125.).<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\V\O\VolodymyrMonomakh.htm Volodymyr Monomakh, (Volodymyr I Vsevolodovych), b 1053, d 19 May 1125 in Kyiv.]</ref> On je prema dogovoru naslijedo kijevskog kneza Svjatopolka II., nakon čije smrti je pozvan da vlada cijelom Kijevskom Rusi. Posebno se tada ističe kulturno-religiozan rad vezan za [[Kijevo-pečerska lavra|Kijevo-pečersku lavru]], danas najstarije [[Pravoslavlje|pravoslavno]] svetište u cijeloj istočnoj [[Europa|Europi]]. Monomah je jačao prijateljske veze sa vanjskim susjedima, vodio povremene ratove sa Kumanima na istočnim granicama i [[Poljaci]]ma na zapadnim, oslobodio je južne prostore i trgovačke puteve te na kraju podjelio svoju vlast među sinovima između kojih se najviše isticao njegov budući nasljednik [[Mstislav I.]] Zadnji kijevski knez koji je u feudalnom sustavu imao relativno značajan utjecaj na ostale kneževine Kijevske Rusi bio je Mstislav I. (1125.-1132.). [[Kijev]] je u sljedećem periodu, zahvaljujući unutarnjoj nestabilnosti i rascjepkanosti Kijevske Rusi, sve više gubio politički utjecaj nad ostalim kneževinama. Posebnu prijetnju stabilnosti države predstavljala su plemena sjevernijih neslavenskih prostora, koja su kroz unutardržavno sukobljavanje paralelno započeli stvarati potpunu neovisnost od Kijeva. Mstislavov brat i kijevski nasljednik [[Jaropolk II.]] (1132.-1139.) naslijedio je nestabilno unutarpolitičko stanje u ogromnoj Kijevskoj Rusi. Dio kneževina je odbio priznati vrhovnu vlast velikog kneza [[Kijev]]a što dovodi do daljnjih međusobnih sukobljavanja koja će trajati do rascjepa države na manje kneževine s vlastitom autonomijom. U sljedećem razdoblju Kijevska Rus' će imati niz smjena vlasti, a kijevski kneževi će u konačnici imati sve manju vojnu snagu oduprijeti se povremenim upadima [[Nomadi|nomadskih]] osvajača s istoka.
Kulturološka i politička rascjepkanost između sjevera i juga goleme Kijevske Rusi te sve veća autonomija njezinih pojedinih kneževina rezultirala je time da je Kijev postao česta meta pljačkaša onih kneževa Kijevske Rusi koji nisu poštivali dinastiju u [[Kijev]]u. Prema zapisima kijevskog monaha i povjesničara [[Nestor Ljetopisac|Venerabla Nestora]] iz 1136. godine, na [[staroslavenski|staroslavenskom jeziku]] zapisane su pojedine okolnosti toga razdoblja. Kijevskom Rusi tada kulminira bojazan od agresivnih napada sve dominantnijih nomadskih plemena sa istoka. Kijevsko središte u sljedećem razdoblju postalo je mjesto sve češćeg iseljavanja prema sigurnijim [[Karpati|planinskim]] zapadnim granicama države, oslabljena je trgovina, a pojedini kneževi sa sjevernih prostora Kijevske Rusi povremeno pljačkaju kijevske odnosno ukrajinske prostore, prenoseći tako svoj pljen i kulturne vrijednosti u sjeverne krajeve.<ref>[http://izbornyk.org.ua/pvlyar/yar.htm ПОВІСТЬ ВРЕМ’ЯНИХ ЛІТ]</ref> Godine 1169. knez s prostora [[Vladimir-Suzdalska kneževina|Vladimir-Suzdalja]] [[Andrej Bogoljubski]],<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\A\N\AndreiBogoliubskii.htm Andrei Bogoliubskii - Andrej Bogoljubskij, b ca 1111, d 29 April 1174.]</ref> sin bivšeg kneza Jurija Dugorukog osvaja Kijev, ali tamo ne prenosi svoje državno središte nego ga pljačka, pali i uništava sve kršćanske vrijednosti jer sredinu iz koje dolazi karakteriziraju poganska uvjerenja.<ref>[http://litopys.org.ua/synopsis/syn14.htm Андрій Боголюбський в українській історіографії та агіографії]</ref><ref>[http://www.ukrcenter.com/library/read.asp?id=1658&read=true Московство - Павло Штепа]</ref> S obzirom da su [[Kijev]] prethodno napadali, pljačakli i pokušali razrušiti samo poganini i neslavenski ratnici van države, taj događaj ujedno označava nepovratni pad dominacije kršćanskog Kijeva i početni razvoj raspada jedinstvene istočnoslavenske države, dok zapadna [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|Galičko-Volinjska]] i sjeveroistočna Vladimir-Suzdaljska kneževina postaju neovisno sve dominantnije u političkom i vojnom smislu.<ref>[http://state.rin.ru/cgi-bin/main.pl?id=97&r=40 Владимиро-Суздальское княжество]</ref> ▼
[[Datoteka:Alex K Yuri Boleslav seal.png|mini|desno|282px|Srednjovjekovni [[Staroruski (termin)|staroruski]] kraljevski novčići (zapadna Ukrajina).]]
[[Datoteka:Mapa Galicko Volinjska Rus'.png|mini|282px|Posljednja staroruska država Galičko-Volinjska Rus'-Ukrajina (1199.-1349.). (na hrvatskom)]]
▲Kulturološka i politička rascjepkanost između sjevera i juga goleme Kijevske Rusi te sve veća autonomija njezinih pojedinih kneževina rezultirala je time da je Kijev postao česta meta pljačkaša onih kneževa Kijevske Rusi koji nisu poštivali dinastiju u [[Kijev]]u. Prema zapisima kijevskog monaha i povjesničara [[Nestor Ljetopisac|Venerabla Nestora]] iz 1136. godine, na [[staroslavenski|staroslavenskom jeziku]] zapisane su pojedine okolnosti toga razdoblja. Kijevskom Rusi tada kulminira bojazan od agresivnih napada sve dominantnijih nomadskih plemena sa istoka. Kijevsko središte u sljedećem razdoblju postalo je mjesto sve češćeg iseljavanja prema sigurnijim [[Karpati|planinskim]] zapadnim granicama države, oslabljena je trgovina, a pojedini kneževi sa sjevernih prostora Kijevske Rusi povremeno pljačkaju kijevske odnosno ukrajinske prostore, prenoseći tako svoj pljen i kulturne vrijednosti u sjeverne krajeve.<ref>[http://izbornyk.org.ua/pvlyar/yar.htm ПОВІСТЬ ВРЕМ’ЯНИХ ЛІТ]</ref> Godine 1169. knez s prostora [[Vladimir-Suzdalska kneževina|Vladimir-Suzdalja]] [[Andrej Bogoljubski]],<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\A\N\AndreiBogoliubskii.htm Andrei Bogoliubskii - Andrej Bogoljubskij, b ca 1111, d 29 April 1174.]</ref> sin bivšeg kneza Jurija Dugorukog osvaja Kijev, ali tamo ne prenosi svoje državno središte nego ga pljačka, pali i uništava sve kršćanske vrijednosti jer sredinu iz koje dolazi karakteriziraju poganska uvjerenja.<ref>[http://litopys.org.ua/synopsis/syn14.htm Андрій Боголюбський в українській історіографії та агіографії]</ref><ref>[http://www.ukrcenter.com/library/read.asp?id=1658&read=true Московство - Павло Штепа]</ref> S obzirom da su [[Kijev]] prethodno napadali, pljačakli i pokušali razrušiti samo poganini i neslavenski ratnici van države, taj događaj ujedno označava nepovratni pad dominacije kršćanskog Kijeva i početni razvoj raspada jedinstvene istočnoslavenske države, dok zapadna [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|Galičko-Volinjska]] i sjeveroistočna Vladimir-Suzdaljska kneževina postaju neovisno sve dominantnije u političkom i vojnom smislu.<ref>[http://state.rin.ru/cgi-bin/main.pl?id=97&r=40 Владимиро-Суздальское княжество]</ref>
Nakon unutarnje destabilizacije države preko 5 kneževina formiraju se kao jaki zasebni državni entiteti, a među njima [[Povijest Ukrajine|kneževina Vladimir-Volinj]] u današnjoj zapadnoj Ukrajini postaje najjačim političkim i kulturnim središtem rascjepkane Kijevske Rusi.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur30102.htm Галицько-волинські замішання по смерти Романа]</ref> Nakon 1169. tri kneževine Kijevske Rusi prema staroj dinastiji Rurik započinju reformirati državnu i teritorijalnu formaciju Kijevske Rusi i uspostavljati zajedničku unutarnju i vanjsku politiku.<ref>[http://litopys.org.ua/sofon/sof21.htm ВЕЛИКІ КНЯЗІ КИЇВСЬКІ, ЯКІ ЗГАДУЮТЬСЯ У «КРОЙНІЦІ»]</ref> Galicijska kneževina koju su vodili Rostislaviči, Černjihivska koju su vodili Olhoviči i Kijevska koji su vodili Mstislaviči usuglašavaju svoje jedinstvo u borbi za oslobođenje Kijeva. Godine 1176. Svjatoslav od [[Černjihiv]]a i Jaroslav od Osmomisla oslobađaju Kijev od stranaca odnosno poganina i pljačkaša, tada je Svjatoslav od Černjihiva (1176.-1194.) ujedno postavljen za Kijevskog kneza. Kijevom su sljedećih četrdesetak godina vladali Mstislaviči, zatim Monomahoviči i nešto kraće Olegoviči, ali nikada nisu povratili nekadašnju političku moć koja se polako premještala u kneževinu Vladimir-Volinj.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\V\O\Volodymyr6Volynskyiprincipality.htm Volodymyr-Volynskyi principality.]</ref> Razlog tomu bile su sve jače nomadske najezde s istoka, posebno tatarske.
| |||