Jacques Derrida: razlika između inačica

Bitak je nesvodljiv na bilo kakav identitet. Valja tako napustiti i istraživanje čistog i izvornog govora, koji bi htio dohvatiti bitak u njegovoj punini. [[Dekonstrukcija|Dekonstrukciju]] metafizike kao prisustva bitka provodi [[Jacques Derrida|Derrida]] tako da pismo dovodi u središte hermeneutičke filozofije misli. Na izvorištu govora nije riječ nego izvorno pismo (arhe-pismo). Pismo pokazuje prisustvo odsutnosti, trag! Ono je trag. Izvorni trag. Izvorni trag nije nikada trag prisutnosti nego uvijek trag odsutnosti.

[[Dekonstrukcija]] je ključni pojam njegove „avanture pogleda“, odnosno novosti njegova „obrata u načinu pitanja“ pred svakim (posebno, pak, pred svakim povijesnim) predmetom. [[Dekonstrukcija]] znači da u nekom pristupu, primjerice filozofskoj baštini, unatoč našoj težnji da pouzdano nađemo osnovnu spoznaju, moramo odustati od tog traženja puta u središte, jer smo shvatili da je u svakom pristupu u stvari neizbježno na djelu odgađanje (zatezanje, razlikovanje), tj. stalna igra smjena osvješćivanja i potiskivanja.

[[Dekonstrukcija]] u stvari znači izvući na vidjelo ono što tekst skriva, otkrivanje praznina i proturječja. Neovisno, naime, o svjesnoj namjeri i volji autora, tekst uvijek sadrži i nešto drugo, te priča svoju priču. Nema, dakle, neke unutrašnjosti teksta, jednog određujućeg značenja teksta.

[[Jacques Derrida|Derrida]] pokazuje povezanost fonetskog pisma i [[Metafizika|metafizike]]. Pismo nije tek jednokratna objava istine, nego trajna proizvodnja značenja.