Kraljevstvo Juda: razlika između inačica

Početkom Kraljevstva Jude, egipatski [[faraon]] [[Šešonk I.]] (945.-925. pr. Kr.) provaljuje u ovo područje i pljačka [[Jeruzalemski hram|Hram]], a u [[Megido|Megidu]] će ostaviti svoju stelu (spomenik s natpisom) u kojem opisuje svoj pohod.

U takvoj je situaciji [[Ezekija]] radio na utvrđivanju grada: podigao je nove zidine i proveo podzemni [[EzekijevEzekielov tunel|tunel]] kojim je vodu s izvora [[Gihon]] doveo unutar gradskih zidina, a zatvorio pristup vodi eventualnim osvajačima. U tom je tunelu nađen uklesan natpis iz toga doba, koji opisuje kako su radnici počeli kopatkopati prolaz s obje strane da bi se na koncu našli u sredini.

Zapisi asirskoga kralja Asarhadona (680.-669. pr. Kr.) spominju da je primao danak od zapadnih kraljeva, među kojima i od judejskoga kralja Manašea (oko 687.-642. pr. Kr.). Isti se judejski kralj nalazi i u popisu vladara koji plaćaju danak Asurbanipalu (oko 669.-630. pr. Kr.). Sačuvana je Asurbanipalova[[Asurbanipal]]ova biblioteka u [[Niniva|Ninivi]].

Od 625. pr. Kr. raste moć [[Babilonija|Babilonije]], a [[Nabukodonosor II.|Nabukodonosor II.]] već kao prijestolonasljednik pobjeđuje faraona[[faraon]]a [[Neko II.|Neka II.]] i osvaja Asiriju, a potom i [[Sirija|Siriju]]. Krajem 7. st. pr. Kr. osvaja i [[Aškelon]], dok od 597. pr. Kr. opsjeda [[Jeruzalem]], nakon čega vladari Judeje postaju njegovi vazali. Nebuzaradinian, koji se u Bibliji spominje kao rušitelj jeruzalemskog Hrama, ali i čitavoga grada (kolovoz 587. pr. Kr.), u babilonskom se popisu kraljevih službenika spominje na samom vrhu.