Ljudevit Rossi: razlika između inačica

Proučavao je cvjetanu (floru) Hrvatske, posebice južne Hrvatske i okolice Karlovca, još od svoje 21. godine pa do smrti. Objavio je više [[znanost|znanstvenih]] radova u domaćim i stranim časopisima poput „Vienca”, ”[[Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva|Glasnika Hrvatskog prirodoslovnog društva]]„, ”[[Hrvatski planinar|Hrvatskog planinara]]„, „[[Magyar Botanikai Lapok|Mađarskog botaničkog lista]]” i dr.. Pripada kvartetu istraživača hrvatske flore: [[Josip Schlosser]] - [[Ljudevit Vukotinović]] - [[Dragutin Hirc]] - '''Ljudevit Rossi''', koji nisu bili botaničari po profesiji, ali su dali veliki doprinos istraživanju hrvatske flore. Rossijev „Herbarium Croaticum Rossianum” sa čak 3000 listova čuva se u Botaničkom zavodu [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]]. Najpoznatije mu je djelo „Građa za floru južne Hrvatske”, („Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije”, [[1924]]. g. - izdanje JAZU). [[Vale Vouk]] naziva to djelo glavnim pomagalom za daljnje izučavanje flore i vegetacije Hrvatske. Rossi je istraživao i [[mekušci|mekušce]]. Svoju veliku zbirku mekušaca od 18000 komada darovao je [[Zoološki muzej u Zagrebu|Zoološkom muzeju]] u [[Zagreb]]u. Napisao je i [[rat]]ne bilješke u 13 brojeva časopisa „Vienac”, [[1879]]. te djela „Ubojito oružje” i „Biljke u hrvatskoj narodnoj poeziji”.

[[Kategorija{{GLAVNIRASPORED:Hrvatski biolozi|Rossi, Ljudevit]]}}