Kii: razlika između inačica

'''Poluotok Kii''' ([[japanski]]: 紀伊半島, ''Kii Hantō'') je najveći [[poluotok]] na najvećem [[japan]]skom otoku, [[Honshu]]. Poluotok pripada pokrajini [[Kansai]], gdje se nalaze prefektura [[Wakayama, prefektura|Wakayama]] na jugu, prefektura [[Nara, prefektura|Nara]] u sredini i prefektura [[Mie, prefektura|Mie]] na istoku, ali i južni dio prefekture [[Osaka, prefektura|Osaka]] se nalazi na poluotoku.

Poluotok Kii je najpoznatiji je po svojim svetištima (''[[Yoshino]u] i [[Omine]]u, [[Kumano Sanzan]],u i [[Koyasan]]u'') koja su povezana [[hodočašće|hodočasničkim]] putovima jedno s drugim i sa starim japanskim prijestolnicama ([[Nara|Narom]] i [[Kyoto]]m). Ova mjesta, zajedno sa svojim šumskim okolišem, predstavljaju spoj [[šintoizam|šintoizma]], kroz staru tradiciju štovanja prirode, i [[budizam|budizma]], koji je preko [[Koreja|Koreje]] uvezen iz [[Kina|Kine]]. Na sva tri mjesta se nalaze svetišta, od kojih su neka osnovana još u 9. stoljeću. Pored toga, tu je mnoštvo potoka, rijeka i slapova, koji su još uvijek dio žive [[Japanska kultura|kulture Japana]] i svake godine ih obiđe oko 15 milijuna hodočasnika i posjetitelja. Njihovih 459,3 hektara svjedoče o izvanredno dokumentiranoj tradiciji štovanja svetih planina Japana u posljednjih 1200 godina. Zbog toga su sveta mjesta i hodočasnički putovi gorja Kii 2004. god. upisani na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji]]<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1142 Sveta mjesta i hodočasnički putovi gorja Kii] na UNESCO-vim službenim stranicama {{en icon}} Preuzeto 18. rujna 2011.</ref>.

Od 3. do 2. stoljeća prije Krista, u isto vrijeme kada je uzgoj [[riža|riže]] uveden u Japanu i započela se razvijati trajna naselja u nizinama, prihvaćena je i religija [[šintoizam|šintoizma]], u kojoj se prirodne značajke, kao što su planine, šume, stijene i stabla cijenjeni kao božanstva. VjerovaoloVjerovalo se kako bog koji je vodio prvog cara da osnuje grad Naru, prvu japansku prijestolnicu, boravio u planinama gorja Kii.

Uvođenje [[budizam|budizma]], sredinom 6. stoljeća, podudara se s razvojem vladavine centraliziranog sustava zakona, sljedeći primjere u [[Kina|Kini]] i [[korejski poluotok|korejskom poluotoku]]. Sredinom 8. stoljeća vlada je sagradila budističke hramove u svakoj pokrajini Japana. U isto vrijeme je pojam "Čiste zemlje" ([[amidizam]]), povezan s gorjem [[Kii, gorje|Kii]] zaživio među ljudima i oni su počeli daodonda posjećuju planine.

U 8. stoljeću prijestolnica se preselila u Kyoto i u slijedećemsljedećem stoljeću je alternativna je budistička sekta [[mikkyo]] ([[vajrayana]]) uvedena iz Kine. Ona je naglašavala uvjerenje da su planine mjesta za obuku ostvarenja buđenja ([[sanskrt]]: [[Bodhi]]). Od toga se razvila lokalne sekta [[Shingon]], i mnogi novi hramovi su izgrađeni u Kiigorju planinamaKiiju. Uspon ove sekte se poklopio s porastom moći aristokracije, jer se prema njezinom učenju autoritet plemstva temelji na vlasništvu nad zemljom. Oni su, kao i sam car, sudjelovali u različitim vjerskim obredima kao što su hodočašća na svete planine gorja Kii. Nova sekta je također bila i u interakciji s šintoizmom od 8. stoljeća, čime je nastala jedinstvena japanska šinto-budistička religija koja je ostala moćna sila sve do 19. stoljeća.