Leonid Brežnjev: razlika između inačica

Kada Brežnjev u kolovozu [[1946]]. godine napušta [[Crvena armija|Crvenu Armiju]] on je general-major i ratni junak (iako se nikada nije našao u ratnoj opasnosti) što mu uz pomoć Hruščova daruje temelje za buduću uspješnu karijeru. Prvi novi položaj mu tako postaje mjesto Prvog sekretara partije [[Zaporožje|Zaporožja]] koje će on ubrzo zamjeti za identični položaj u rodnoj regiji [[Dnepropetrovska]]. Napokon izlaz iz mnoštva sličnih gradski i općinskih sekretara Brežnjev doživljava [[1950]]. godine kada postaje Prvi sekretar Centralnog Komitera [[Moldavija|Moldavije]]. Prije [[Staljin]]ove smrti ovaj sada uspješan sovjetski političar postaje sekretar [[Centralni komitet|Centralnog Komiteta]] SSSR-a i kandidat za člana Prezidijuma. Tijekom borbe za vlast [[Georgij Malenkov|Malenkov]]-Hruščov njegov prijatelj ga je bio prisiljen žrtvovati izbacivanjem iz Centralnog Komiteta. Da bi ga se potom izbacilo iz budućih borbi i spletki u Moskvi tijekom ove borbe za vlast koja će potrajati do [[1955]]. godine Brežnjeva se šalje u [[Kazahstan]] najprije na mjesto drugog sekretara partije, a nakon pobjede Hruščova na prvo. Tijekom [[1956]]. godine to prijateljstvo dobiva svoju ponovnu potvrdu kada je Brežnjev ponovno postavljen na mjesto sekretara Centralnog Komiteta [[SSSR]]-a. Tijekom pokušaja svrgavanja Hruščova [[1957]]. godine on podržava svoga prijatelja što mu donosi novo unapređenje i položaj člana [[Politibiro]]a. Na toj poziciji Brežnjev će nastaviti podržavati svog prijatelja sve do 1962 godine kada nastupaju promjene. U međuvremenu [[1960]] godine on postaje [[Predsjednik Sovjetskog Saveza|predsjednik SSSR]]-a što je bez obzira na ime zvučne titule bila u stvarnosti samo ceremonijalna dužnost. Od [[1963]]. godine većina članova Politbiroa (tada se zvao Prezidijum) je došlo do zaključka kako Hruščov više šteti nego koristi državi. U tadašnjoj "malenoj" zavjeri prisililo se [[Frol Kozlov]]a da odstupi se svog položaja potencijalnog nasljednika šefa države i da ga prepusti Brežnjevu. Do prave smjene šefa države dolazi tek [[14. listopada]] [[1964]] kada zavjera [[Mihail Suslov|Suslov]]-Kosigin-Brežnjev postiže puni uspjeh i smjenjuje Hruščova.