Piano (1993.): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Smajlić12 je premjestio stranicu Glasovir (1993) na Piano (1993.): Ispravan naslov filma |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 27:
}}
'''Piano''' (eng. ''The Piano'') je [[drama]] iz [[1993.]] godine o
Film ''Piano'' bio je komercijalni i kritički uspjeh, zaradivši preko 40 milijuna [[dolar|dolara]] (budžet je iznosio 7 milijuna dolara). Holly Hunter i Anna Paquin izrazito su hvaljene za svoje glumačke performanse kao Ada McGrath i Flora McGrath. Na 66. dodjeli prestižne filmske nagrade [[Oscar]] film je osvojio tri nagrade: za [[Oscar za najbolju glavnu glumicu|najbolju glavnu glumicu]] (Hunter), [[Oscar za najbolju sporednu glumicu|najbolju sporednu glumicu]] (Paquin) i [[Oscar za najbolji originalni scenarij|najbolji originalni scenarij]] (Campion). Paquin, koja je u to vrijeme imala 11 godina, postala je druga najmlađa dobitnica Oscara ikada, odmah poslije [[Tatum O'Neal]] koja je također osvojila nagradu u kategoriji sporedne glumice [[1973.]] godine za film [[Mjesec od papira (1973)|Mjesec od papira]] u dobi od 10 godina.
== Radnja ==
{{Otkrivanje radnje}}
[[Film]] ''Piano'' priča je o nijemoj ženi iz [[Škotska|Škotske]], Adi McGrath ([[Holly Hunter]]) čiji je otac šalje na zapadnu obalu [[Novi Zeland|Novog Zelanda]] zbog unaprijed dogovorenog braka s Alistairom Stewartom ([[Sam Neill]]). Ona na obalu dolazi zajedno sa svojom malom kćerkom Florom McGrath ([[Anna Paquin]]). Još od šeste godine života Ada nije prozborila niti riječ, a svoje misli i osjećaje izražava svirajući [[glasovir]] te kroz jezik znakova koji njezina kćerka interpretira drugima. Kasnije saznajemo da je Flora nastala iz veze koju je Ada imala s učiteljem za kojeg je vjerovala da može kontrolirati njezin um tako je prisiljavajući da ga voli, ali koji se kasnije "uplašio i prestao slušati" te je ostavio.
Ada, Flora i njihove stvari skupa s glasovirom ostavljene su na obali Novog Zelanda unatoč njezinom protivljenju. Kako ih nitko nema dočekati, njih dvije same prenoće na obali u malom šatoru. Sljedećeg dana dolazi Alistair s [[Mauri|Maurima]] i svojim prijateljem Bainesom ([[Harvey Keitel]]), umirovljenim mornarom koji je prihvatio mnoge Maurske običaje uključujući i tetoviranje lica te socijalizaciju s domorocima umjesto sa svojom vlastitom rasom (osim Alistairom). Budući nema dovoljno ljudi da uzmu sve stvari, Alistair im naredi da ostave glasovir na plaži unatoč žestokom protivljenju Ade.
Alistair je sramežljiv i nesiguran muškarac kojeg u šali Mauri zovu "ostrarjelim čovjekom kojem su se osušila jaja". On govori Adi da u njegovoj maloj kući nema mjesta za glasovir. Za uzvrat, Ada se ne želi s njim sprijateljiti i nastavlja svoje pokušaje da dođe do glasovira. U nemogućnosti komuniciranja s Alistairom ona sa svojom kćerkom ode do Bainesa kojeg zamoli da joj vrati klavir. On se složi i njih troje provedu dan na plaži - ona svira, on sluša, a mala djevojčica pleše. Iako je prihvatio mnoge Maurske običaje, Baines odbija imati bilo kakve seksualne odnose s njihovim ženama. Međutim, očito je da ga Ada snažno privlači upravo zbog njezine ljubavi prema [[glazba|glazbi]]. Naposljetku, Baines donese instrument u svoju kuću te predloži Alistairu da će mu dati nešto posjeda koji Alistair želi u zamjenu za to da ga Ada uči svirati. Alistair pristane niti ne pomišljajući na očitu privlačnost koju Ada i Baines osjećaju jedno prema drugome. Ada je iznenađena nakon što otkrije da je Baines uskladio tipke na glasoviru nakon teškog putovanja s obale do njegove kuće. On joj kaže da želi slušati kako ona svira, a ne učiti svirati, te joj ponudi da može otkupiti glasovir natrag - tipku po tipku - ako mu ona dopusti da "joj radi stvari koje mu se sviđaju" dok ona svira. Ada nevoljko pristaje, budući ju Baines privlači. U isto vrijeme, premda se već nalaze u braku, Ada i Alistair još uvijek nisu imali nikakvih seksualnih niti bilo kakvih drugih prijateljskih odnosa.
Bainesa seksualno uzbuđuje Adino sviranje klavira do te mjere da joj otvoreno prilazi. Naposljetku, ona jednog popodneva posustaje pod vlastitom požudom te njih dvoje završe u krevetu. Alistair napokon započne sumnjati u ljubavnu vezu i nakon što iz otkrije zajedno Adu i njezinu kćerku zatvara u kuću te na prozore i vrata zakuje daske. Nakon toga Ada započne izbjegavati Bainesa i pretvara se da nešto osjeća prema Alistairu; nježna je prema njemu, ali njega to još više frustrira, jer u trenutku kad je on želi dirati ona se povlači i ne dopušta mu. Prije nego se Alistair zaputi na novo putovanje on zapita Adu hoće li otići Bainesu i nakon što mu ona negativno odgovori, on joj kaže da joj vjeruje.
Uskoro potom Ada šalje svoju kćerku s paketom za Bainesa u kojem se nalazi jedna tipka glasovira na kojoj je izrazila ljubav prema njemu: "Dragi George, uvijek ćeš imati moje srce, Ada McGrath". Flora, koja je u međuvremenu prihvatila Alistaira kao svog novog "tatu" i koja je ljuta zbog majčine nevjere, odnosi paket Alistairu. Nakon što pročita poruku, Alistair bijesan dolazi kući i u napadu ljubomore sjekirom odsiječe Adin kažiprst kako bi je spriječio da dalje svira klavir. Nakon toga šalje Floru da posjeti Bainesa i odnese mu odrezani prst uz poruku da će joj, ako je još jedanput pokuša vidjeti, odsjeći još prstiju. Nakon što se Ada oporavi od ozljede, Alistair nju i Floru skupa sa Bainesom šalje na putovanje te prekida njihov brak. Oni odlaze s iste one obale na koju su njih dvije došle na početku filma. Dok se voze u čamcu s prtljagom i velikim glasovirom, Ada smatra da je klavir uništen i budući ga više ne može svirati zahtijeva od Bainesa da ga baci u more. On to i učini, a ona namjerno stavlja stopalo u špagu kojom je glasovir spojen te ju on povlači u more za sobom. Dok tone s glasovirom ipak se predomišlja te se oslobađa i vraća se na površinu gdje je Mauri odnose natrag do čamca.
U [[epilog|epilogu]] opisuje svoj novi život s Bainesom i Florom u gradu Nelson gdje je započela davati instrukcije iz sviranja u njihovom domu, a kažiprst je zamijenjen sa srebrnim umjetnim prstom. Govori da ponekad zamišlja svoj glasovir na dnu mora u svom grobu te samu sebe kako lebdi iznad njega što je "uspavljuje". Ada je također započela uzimati lekcije iz govora kako bi ponovno naučila pričati. Film završava citatom iz pjesme ''Silence'' autora [[Thomas Hood|Thomasa Hooda]] s kojim je i počeo.
== Glumačka postava ==
Line 94 ⟶ 108:
*Najbolja glazba - Michael Nyman
*Najbolji zvuk - Lee Smith, Tony Johnson i Gethin Creagh
== Glazba iz filma ==
[[Soundtrack|Glazbu za film]] napisao je [[Michael Nyman]], a sadržava i popularnu melodiju ''The Heart Asks Pleasure First''. Dodatne skladbe su ''Big My Secret'', ''The Mood That Passes Through You'', ''Silver Fingered Fling'', ''Deep Sleep Playing'' i ''The Attraction of the Peddling Ankle''. Službeni soundtrack nalazi se na listi 100 najboljih soundtrackova svih vremena, a Nymanov rad proglašen je najbitnijim glasom filma koji ima nijem glavni lik ([[Entertainment Weekly]], [[12. listopada]] [[2001.]]).
== Izvori ==
| |||