Idrija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.2+) (robot Dodaje: xmf:იიდრიია |
povijest i slike |
||
Redak 49:
| bilješke =
}}
'''Idrija''' ([[njemački]]: ''Idria'', [[talijanski]]: ''Idria'') je grad i središte [[Općina Idrija|istoimene općine]] u zapadnoj [[Slovenija|Sloveniji]], [[Primorska]]-[[Goriška (regija)]]. Grad Idrija već stoljećima svoje postojanje duguje rudnicima [[živa|žive]], nekad najbogatijim na svijetu, koji su danas pred zatvaranjem zbog finacijske neisplativosti. Kako su upravo u Idriji Europljani ponovno otkrili živu 1490. godine, te su sačuvani dijelovi nekada najvećeg kompleksa za vađenje žive na svijetu, Idrija je 2012. godine upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]] pod nazivom "Baština žive", zajedno sa [[Španjolska|španjolskim]] rudarskim gradom [[Almadén]]om.
[[Datoteka:AntonijevRov-Idrija.jpg|mini|lijevo|<center>Antonijev Rov, glavni ulaz u rudnik i rodna kuća slovenskog inžinjera [[Stanko Bloudek|Stanka Bloudeka]]]]
==Zemljopis==
Idrija se nalazi na zapadu Slovenije u pokrajini [[Primorska|Primorskoj]] i statističkoj regiji [[Goriška (regija)|Goriškoj]]. Grad se smjestio na gornjem toku rijeke [[Idrijica|Idrijce]], podno planine [[Javornik (Slovenija)|Javornik]], na nadmorskoj visina od 335 m.
==Povijest==
[[Datoteka:Gerwerkenegg1.JPG|mini|lijevo|<center>Dvorac Gerwerkenegg u srcu Idrije]]
Idrija danas vjerojatno ne bi postojala da u 15. stoljeću na ovom području nije otrkiven vrlo bogat izvor žive. Legenda kako ju je otkrio seljak Škafar ulijevajući vodu iz bunara u kantu, vidjevši neki sjaj u vodi. Pokušavši ponijeti kantu otkrio je da je tako teška da je nije mogao ni maknuti. Otišao je u Škofja Loki i tamo su otkrili kako je riječ o živi.
U Idriji se počela iskapati ruda žive u posljednjem desetljeću 15. stoljeća a do 1508. godine pronađene su velike žile rudače, najveće na svijetu. Naglim bogaćenjem mjesta došlo je do izgradnje Crkve sv. Trojstva (sagrađena u 16. st.), a 1527. godine i Idrijskog dvorca ''Gewerkenegga'' koji nikada nije služio za obranu, nego kao dom vlade. God. 1575., rudnik u je cjelini došao pod upravu [[Austrija|austrijske vlade]], koja ga je posjedovala sve do 1918. god. U to vrijeme je rudarenje žive modernizirano, a izgrađene su i visoke peći za ispaljivanje rude i pumpe za crpljenje vode iz rudnika. Rudnike su koncem 17. i početkom 18. stoljeća, za vrijeme [[Napoleon]]a, kratko okupirali [[Francuzi]].
U drugoj polovici 18. stoljeća Idrija je imala najbolje organiziranu zdravstvenu uslugu u današnjoj Sloveniji. Tada su rudari mogli kopati živu više od tri godine. U Idriji je, između ostalih, radio i [[Giovanni Antonio Scopoli]] (1732.-1788.), koji je napisao prvu knjigu o Kranjskoj flori, ''Flora Carniolica'', ali i [[Hacquet Balthasar]] (1739.-1815.), čija je knjiga ''Oryctographia Carniolica'' temelj slovenske [[geologija|geologije]] i [[mineralogija|mineralogije]].
Grad se poslije francuske okupacije polako stabilizirao i doživio je najbolje godine neposredno prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Tijekom rata rudnici su stagnirali, a nakon rata dolazi pod [[Italija|talijansku vlast]], tijekom kojeg razdoblja propada. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], ugovorom iz 1947. godine, Idrija je postala dio [[SFRJ|Jugoslavije]], i započela je posljednja modernizacija rudnika brojnim strojevima i rotacijskim pećima. Rudnik se počeo zatvorati 80-tih godina 20. stoljeća, kada je vrijednost žive pala na burzi, zbog čega je uslijediloa masovno napuštanje industrije žive.
==Stanovištvo==
Line 73 ⟶ 81:
{{Predložak:Gradovi u Sloveniji}}
[[Kategorija:Gradovi u Sloveniji]]
[[Kategorija:Svjetska baština u Europi]]
<!-- interwiki -->
| |||