Mihalj Šilobod: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 3:
Bio je sin Andrije Šiloboda i Margarete Gunarič ''(Guunarich).'' Andrija Šilobod je tada bio ugledni visoki časnik [[Karlovac|karlovačkoga]] vojnog generalata [[slunj]]ske pukovnije, dakle u okviru [[Vojna granica|Vojne granice]]. Od [[1735.]] do [[1739.]] borio se je protiv [[Turci|Turaka]]. Kraljica [[Marija Terezija]] mu je dala plemićki status ([[1758.]]) za njegove usluge. Mihaljev brat, Ivan Šilobod također je bio vojnik u slunjskom pješaštvu. Školu je pohađao u [[Samobor]]u, gimnaziju u [[Zagreb]]u kod [[isusovci|isusovaca]]. Filozofiju je studirao u [[Beč]]u. Daljnji izobrazbeni put Šiloboda je vjerojatno [[Bologna]]. Ljetopis ''[[Collegium hungarico-illyricum]]'' iz Bologne tiskan je [[1989.]]. [[Ljudevit Ivančan]] prepisao je ovu kroniku [[1929.]]. godine. U njoj se može vidjeti ime "Mijo Šilobod-Bolšić".
 
Šilobod je bio [[kapelan]] iu [[Tuhelj|Tuhlju]] i [[Ivanec|Ivancu]]. [[1751.]] je bio imenovan [[župnik]]om u [[Martinska Ves|Martinskoj Vesi]]. Ovdje je dao izgraditi novu crkvu. Umro je u Svetoj Nedelji kod Samobora. Ovdje je [[1783.]] dogradio župnu crkvu i [[sakristija|sakristiju]], dao oslikati glavni oltar, uredio grobnicu za župnike u kojoj je i on pokopan.
 
[[1758.]] je dao tiskati kajkavski priručnik matematike ''Aritmetika Horvatszka.'' Pisao je i [[latinski jezik|latinske]] pjesme prigodnice i još kabalu ''Cabala de lesu Lotto.''