Šestosiječanjska diktatura: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Dopune |
||
Redak 1:
Pojam '''Šestojanuarska diktatura''' (također: '''Šestosječanjska diktatura''' - prvi je naziv češći u literaturi) odnosi se na monarhističku diktaturu koju je 6. siječnja 1929. u [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]] uveo kralj [[Aleksandar I. Karađorđević]].
==Uvođenje diktature==
Iskoristivši ubojstvo [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] i blokadu rada Narodne skupštine (parlamenta) koja je uslijedila, kralj u proglasu objavljenom 6. siječnja 1929. proklamira da su »ti žalosni razdori i događaji (…) pokolebali kod Naroda veru u korisnost te ustanove« te da zato između kralja i naroda »ne može i ne sme biti više posrednika«. Ukida [[Vidovdanski ustav]] i osobno preuzima svu vlast. Za predsjednika vlade imenuje generala [[Petar Živković|Petra Živkovića]]. Također su na neke druge civilne dužnosti, osobito u Hrvatskoj i Makedoniji, dovedene vojne osobe. Narodna skupština je raspuštena, zabranjen rad svih političkih stranaka, uvedena stroga cenzura novina i knjiga, zabranjeni svi politički zborovi, rad sindikata itd.
Uspostavljeni režim ima mnogo dodirnih točaka s [[fašizam|fašizmom]], pa se često koristi naziv '''monarhofašistička diktatura''', iako [[ideologija|ideološka]] i institucionalna osnova režima nije u punom smislu riječi fašistička. Slične diktature uspostavljene su u to doba i u drugim zemljama istočne i jugoistočne Europe. Sve su to ekonomski i društveno zaostale agrarne zemlje, ali Jugoslavija se bitno razlikovala po višenacionalnosti. Režim je to pokušao poništiti promovijrajući [[ideologija|idelologiju]] "integralnog jugoslavenstva".
==Progoni političkih protivnika==
Osnovan je posebni '''Sud za zaštitu države''', koji prijekim postupkom sudi političkim protivnicima. Osobito se progone ilegalne radikalne grupe i organizacije kao što su hrvatski i makedonski nacionalisti, albanski i crnogorski separatisti, te komunisti (protiv kojih je već [[1920]]. bila donesena [[Obznana]]). Pojačan je policijski teror: premlaćivanja, mučenja, ubojstva. Na ulici je u Zagrebu ubijen hrvatski nacionalist prof. dr. [[Milan Šufflay]], što je dovelo do međunarodne peticije koju su potpisali i [[Albert Einstein]] i [[Heinrich Mann]]. (Različite metode političkog terora bile su međutim karakteristika [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine SHS]] od njenog osnutka.)
Oko 400 članova [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] i [[SKOJ]]-a ubijeno je [[1929]].–[[1932]]. Ovako velikim žrtvama pridonijela je direktiva vodstva KPJ za pripremu oružanog ustanka, potaknuta procjenom Šestog kongresa [[Kominterne]] o približavanju opće krize [[kapitalizam|kapitalizma]]. Nerealan je bio i [[ustaše|ustaški]] pokušaj da se podigne [[Velebitski ustanak]] [[1932]]., koji je međutim postigao snažan promidžbeni učinak. (Kasnije, po uspostavi [[NDH]], prvi [[Ante Pavelić|Pavelićev]] zakonski akt bila ''Zakonska odredba za obranu naroda i države'', kojom su uspostavljeni prijeki sudovi. Komunisti su po dolasku na vlast [[1945]]. sudovali na jednak način.)
Pod diktaturom dvora i vojske, srbijanska oporba ([[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)|Demokratska stranka]], [[Zemljoradnička stranka]]) mijenja svoja politička opredjeljenja i prihvaća suradnju sa [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskom koalicijom]] i [[federacija|federalizam]] kao način rješavanja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji. ▼
[[Vladko Maček]] je u prosincu [[1929]]. bio uhićen i dugo držan u zatvoru, pa zatim pušten bez optužbe.
Godine [[1934]]. Kralj Aleksandar ubijen je u [[Marsejski atentat|Marsejskom atentatu]]. Pod regentom [[Pavle Karađorđević|Pavlom Karađorđevićem]] dolazi do popuštanja režima i raspisivanja izbora [[1935]]., na kojima nastupa ujedinjena opozicija. Iako je parlamentarizam ponovo uspostavljen, Oktroirani ustav je ostao na snazi sve do raspada Jugoslavije u [[Aprilski rat|Aprilskom ratu]] [[1941]].▼
Potpredsjednik HSS-a [[Josip Predavac]] uhićen je zbog sloma ''Seljačke zadružne banke'' i osuđen na 2,5 godine zatvora. Maček u svojim ''Memoarima'' tvrdi da je propast banke zapravo izazvao režim, koji je preko ''Jugoslavenske narodne banke''' kontrolirao banskarski sustav. Kasnije, u srpnju 1933., Predavec je ubijen.
[[Svetozar Pribičević]], predsjednik [[Samostalna demokratska stranka|Samostalne demokratske stranke]], koja okuplja Srbe [[prečane]] i u koaliciji je sa HSS ([[Seljačko-demokratska koalicija]]), prvo je interniran u jedno selo u Srbiji, a zatim prognan; umro je u [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]]. U emigraciju odlaze HSS-ovi prvaci [[Juraj Krnjević]] i [[August Košutić]], kao i radikalni nacionalisti [[Ante Pavelić]] (poslanik Narodne skupštine iz redova [[Hrvatski blok|Hrvatskog bloka]]), [[Gustav Perčec]], [[Branimir Jelić]] idr.
Većina oporbenih srbijanskih političara prima uvođenje diktature bez aktivnog otpora. Na udar režima dolazi [[Dragoljub Jovanović]], vođa lijevog krila [[Savez zemljoradnika|Saveza semljoradnika]], koji [[1932]]. objavljuje brošuru ''Što nas košta svađa s Hrvatima''; osuđen je na godinu dana zatvora.
==Ideologija "integralnog jugoslavenstva==
Proklamirana je [[ideologija]] "integralnog jugoslavenstva". Ime države promijenjeno je [[3. listopad]]a [[1929]]. u [[Kraljevina Jugoslavija]]. Zemlje je administrativno podijeljena u devet [[banovina]] koje ne slijede povijesne granice, sa izričitim ciljem da se povijesne pokrajine razbiju. Zabranjeni su svi nacionalni amblemi (zastave, grbovi, himne idr.) i rad svih "plemenskih" (nacionalnih) organizacija. Djelovale su jedino režimske organizacije, formalno jugoslavenske. Osnivaju se nova udruženja za promidžbu jugoslavenstva: [[Jugoslavenska akcija]], [[Soko Kraljevine Jugoslavije]] idr., te potiče rad postojećih: [[Narodna obrana]], [[ORJUNA]], ''Udruženje četnika za slobodu u čast Otadžbine'' ''(vidi članak [[Četnici u Prvoj Jugoslaviji]])'' i dr. Režimski ideolozi slijede [[Camillo Benso Cavour|cavourovsko]] načelo: »Stvorili smo Jugoslaviju, stvorimo Jugoslovene!«.
==Snage podrške diktaturi==
Kralj se u uvođenju diktature oslanjao na vojne vrhove i žandarmeriju (koja je dio vojske), poslušnu državnu upravu, grupu srpskih političara vezanih uz dvor i na predstavnike krupnog kapitala kojima je u interesu "mir i red" u zemlji. Podršku dobiva u Sloveniji od slovenskih liberala, kao i od [[Antun Korošec|Antuna Korošca]], predsjednika [[Slovenska ljudska stranka|Slovenske ljudske stranke]] (SLS), koji ulazi u vladu generala [[Petar Živković|Živkovića]]. Kasnije međutim ([[1933]].) Korošec i grupa vođa SLS bivaju internirani na Hvaru.
U vladu generala [[Petar Živković|Živkovića]] ušla su i petorica Hrvata, predstavnici krupnog kapitala, politički protivnici [[HSS]]-a, od kojih trojica drže ključne gospodarske resore: [[Slavko Švrljuga]], predsjednik Zagrebačke burze i potpredsjednik ''Udruženja hrvatskih industrijalaca'', postaje ministar financija; dr. [[Želimir Mažuranić]], pravni zastupnih velikih poduzeća, ministar je trgovine i industrije; prof. dr. [[Oto Frangeš]], prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] član bosanske vlade, ministar je poljoprivrede.
Kralj se također mogao osloniti na podršku zemalja koje su u kraljevini imale uložen znatan kapital, osobito [[Francuska|Francuske]] i [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]]. Francuskoj je također bila u interesu stabilnost kraljevine u sukobu sa [[Benito Mussolini|Mussolinijevom]] Italijom (koja zato pruža pomoć [[ustaše|ustašama]]). Međutim s vremenom se u demokratskim zemljama javlja snažna osuda jugoslavenske diktature, tako da i Francuska i Čehoslovačka [[1931]]. godine vrše pritisak na kralja da izvrši ograničene reforme.
Kralj je mogao računati i na određenu podršku nižih slojeva, nezadovoljnih jalovim prepucavanjima političara. Deklaracija [[Petar Živković|Živkovićeve]] vlade obećava brigu režima za otklanjanje privrednih i socijalnih nevolja naroda. Nasuprot ranijem »besplodnom [[partizan]]stvu« propagira se »koncentracija nacionalnih snaga i duhovnih energija« u gospodarstvu, prosvjeti i politici.
==Oktroirani ustav i jačanje otpora==
Godine [[1931]]. kralj odustaje od otvorene osobne diktature, ali stvarno se ništa nije promijenilo. Donesen je [[Oktroirani ustav]] i provedeni formalni parlamentarni izbori na kojima se pojavila samo jedna stranka, režimska [[Jugoslavenska radikalna zajednica]].
Diktatura je imala vrlo usku socijalnu i političku bazu, a ekonomski je bila neuspješna. Iste godine kad je diktatura uvedena izbija u svijetu velika ekonomska kriza, koja pogađa i Jugoslaviju. Diktatura ekonomski pogoduje samo krupnim kapitalistima, osobito financijskoj oligarhiji. Ideologija uništenja "plemenskih" razlika izazvala je kod svih naroda suprotan učinak. Mnogi koji su je u početku podržali odstupaju, a oni koji su se pasivizirali počinju pružati aktivni otpor.
[[Seljačko-demokratska koalicija]] početkom studenoga 1932. objavljuje tzv. [[Zagrebačke punktacije]], koje potpisuju i [[Ante Trumbić]] i [[Mile Budak]]. Zbog te je rezolucije [[Vladko Maček|Maček]] osuđen na tri godine robije.
▲
==Kraj diktature==
▲Godine [[1934]]. Kralj Aleksandar ubijen je u [[Marsejski atentat|Marsejskom atentatu]]. Pod regentom [[Pavle Karađorđević|Pavlom Karađorđevićem]] dolazi do popuštanja režima i raspisivanja izbora [[1935]]., na kojima nastupa ujedinjena opozicija. Iako je parlamentarizam ponovo uspostavljen, a uspostavom [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] [[1939]]. napušten centralizam i ideologija integralnog jugoslavenstva, Oktroirani ustav je ostao na snazi sve do raspada Jugoslavije u [[Aprilski rat|Aprilskom ratu]] [[1941]].
[[Kategorija:Povijest Jugoslavije]]
[[Kategorija:Povijest Hrvatske]]
| |||