Ćićarija: razlika između inačica

Ćićarija (tal. Ciceria, Monti della Vena), brdovita visoravan u sjev. i sjeveroist. kopnenom dijelu Istre, pruža se u dinarskom smjeru od sjeverozapada (zaleđe [[Trst|Trsta]] i [[Kopar|Kopra]]) na jugoistok (zaleđe [[Rijeka|Rijeke]] i [[Opatija|Opatije]]). Duga je oko 45km, a široka 10 do 15km (površina oko 500km2), prosječno visoka 700 do 800m. Njezin je zeleni pokrov isprekidan bijelim liticama, pa se taj dio Istre naziva i Bijela Istra u užem smislu.

Nema izrazitih međa: na istočnoj strani granica joj je uz cestu Kastav–Matulji–Veprinac–Vranja prema prijevoju Poklon. Istočnije od toga na nju se nadovezuje liburnijski prostor što se pruža uz opatijsku rivijeru. Sjeverozapadna granica prostor je tršćanskoga Krasa i Brkina, sjeverna je međa Ćićarije hrbat usporedan s cestom Rijeka–Trst (Brgud–Šapjane–Podgrad–Obrov–Materija–Kozina), a južna je granica između vapnenačke i flišne podloge (Vranja–Lupoglav–Roč–Buzet–Sočerga–Črni Kal). Morfološko je obilježje toga područja planinski niz uzvisina i udolina položenih u [[Dinaridi|dinarskom]] smjeru, kojem su u podlozi naslage [[Fliš|fliša]] preko kojih su tektonskim pokretima klizno navučene starije vapnenačke naslage pa je time Ćićarija dobila specifičnu ljuskavu strukturu. Iznad tih su navlaka zaravnjene terase koje oblikuju udoline s pašnjacima i šumskim pokrovom. Izdignuti dijelovi vrhunaca vapnenačkih naslaga uglavnom su ogoljeli i imaju vertikalne odsjeke na mjestima gdje su »čela« navlaka preko flišolike podloge. Tektonskim pokretima nastao je niz poleglih navlaka i pokrovima slična navlačenja što prostor Ćićarije čini vrlo složenim. Glavni dio oblikovan je kao niz uporednih grebena s udolinama i terasama između njih, na kotama 500 do 800m, u kojima su mala polja s nepropusnim naslagama i naseljima. Sjeverni greben (Rožič, 819m; Slavnik, 1028m; Glavičorka, 1083m; Ribnik, 1023m; Jenčarija, 881m) široko je područje s mnogo vrhova visokih oko 700 do 800m. Jedine su poprečne komunikacije Vodice–Obrov i Mune–Starad. Srednji greben (Glavica, 1037m; Šija vrh, 1241m; Lisina, 1185m) proteže se samo na istočnom dijelu Ćićarije, a zbog teško prohodna terena nema poprečnih cestovnih pravaca. Južni greben (Žbevnica, 1014m; Brajkov vrh, 1092m; Orljak, 1106m; Veliki Planik, 1272m) relativno je blago položen, a završava s visoravni koja se s prosječne visine oko 500m do 650m naglo spušta prema flišnoj Istri. Presijecaju ga ceste Buzet–Brest–Dane i Lupoglav–Lanišće.

Manji dio (sjeverni) nalazi se u Sloveniji, a veći (južni) u Hrvatskoj, pa takvom rasporedu odgovaraju sastav stanovništva i govorni jezik. U Žejanama je očuvan [[Istrorumunjski jezik|istrorumunjski govor]] (Ćići).

Niska gustoća naseljenosti (7st. na km2, 2001) uvjetovana je krškim obilježjem tla gospodarskom nerazvijenošću, slabom prometnom povezanošću i oštrom klimom. U Istarskoj županiji u općini [[Lanišće|Lanišće]] 14 je naselja sa samo 398st. (2001), a u Primorsko-goranskoj županiji u općini [[Matulji|Matulji]] od 23 naselja te općine s 10445st. (2001) desetak je na Ćićariji s 3020st. (2001), tako da danas ondje živi ukupno samo 3418st.; bave se ugl. sitnim stočarstvom (ovčarstvo) i nešto malo poljodjelstvom za osobnu potrošnju. Radno aktivno stanovništvo živi većinom u naseljima iz kojih se može brzo doći u veća središta (Buzet, Opatija, Kopar); dobna struktura pokazuje vrlo staru populaciju. Pokušaji otvaranja pogona ili organizirane stočarske proizvodnje posljednjih desetljeća uglavnom su bili neuspješni. Budući da je na Ćićariji izmjereno više od 2000 vjetrovitih sati godišnje, postoji ideja o izgradnji vjetroelektrana, što bi infrastrukturno i gospodarski moglo oživjeti cijelo područje. U nekim mjestima počinje se razvijati izletnički i seoski turizam. Dobro obilježenim planinarskim stazama i istarskim planinarskim putom mnogobrojni planinari i izletnici dolaze do nekoliko planinarskih domova i skloništa.

[[Park prirode Učka|Park prirode Učka]] zaštićeno je područje istočne Ćićarije i [[Učka|Učke]]. Poznata su šumska područja Kastavske i Veprinačke šume. Okršenost reljefa uvjetuje pretežnu bezvodnost prostora, a samo nekoliko stalnih izvora vezano je uz pojavu vodonepropusnih flišnih lapora. U selima su kuće imale građene cisterne za skupljanje kišnice. Nekoliko lokava uza sela i u podnožju planinskih pašnjaka vezano je uz laporastu podlogu na takvim mjestima, te zadržavanje vode u njima ovisi o meteorskim prilikama. U Rašporu se uz cestu nalazi otvor nekoliko stotina metara duboka ponora u koji se ulijevaju oborinske vode s flišnog prostora od [[Trstenik (Lanišće)|Trstenika]] do [[Račja vas|Račje Vasi]].