Aleksandar Mihajlovič Prohorov: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: eu:Aleksandr Prokhorov
mNema sažetka uređivanja
Redak 30:
Godine [[1941.]] postaje član [[Crvena armija|Sovjetske vojske]] i služi u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Iste godine se i oženio za geografkinju G. A. Šelepinu, s kojom je imao jednog sina. Ranjavan je dva puta, a nakon drugog ranjavanja [[1944.]] vojska ga demobilizira, te se vraća na Institut Lebedev. Godine [[1946.]] obranio je svoju tezu na temu ''Teorija stabilizacije frekvencije cjevastog oscilatora''.
 
Uskoro dobiva posao na [[Moskovsko državno sveučilište "Mihail Vasiljevič Lomonosov"|Moskovskom državnom sveučilištu "Mihail Vasiljevič Lomonosov"]] gdje radi do [[1971.]] U razdoblju od [[1950.]] do [[1955.]] Prohorov je sa svojim kolegama proučavao strukturu molekula pomoću mikrovalne spektroskopije. Nakon toga se počeo baviti istraživanjima [[laser]]a i [[maser]]a. Od [[1955.]] do [[1957.]] proučavao je spektar [[elektronska paramagnetska rezonancija|elektronske paramagnetske rezonancije]] na osnovu čega je i zaključio da je [[rubin]] pogodan materijal za korištenje pri izradi lasera. Kasnije je radio i na izradi [[maser]]a pomoću različitih materijala. Jedan maser, kojeg je napravio za valnu duljinu od 21cm, u funkciji je i koristi se još i danas. Zbog tog pionirskog rada na svojstvima [[laser]]a i [[maser]]a, Prohorov je zajedno sa [[Nikolaj Genadijevič Basov|Nikolajem Genadijevičem Basovom]] i [[Charles Hard Townes|Charlesom Hardom Townesom]] godine [[1964.]] podijelio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]].
 
Od [[1973.]] do [[2001.]] Prohorov je bio predsjednik [[Moskovski Institut za fiziku i tehnologiju|Moskovskog Instituta za fiziku i tehnologiju]], a od [[1971.]] do [[1990.]] bio je i glavni urednik ''[[Velika sovjetska enciklopedija|Velike sovjetske enciklopedije]]''.