Aleksa Kokić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m dodavanje infookvira |
||
Redak 1:
{{Infookvir svećenik
'''Aleksa Kokić''' ([[Subotica]], [[14. listopada]] [[1913.]] - [[Cetinje]] [[17. srpnja]] [[1940.]]) je bio [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književnik]], [[pjesnik]], [[prozni]] i pisac [[kazalište|kazališnih]] komada, te [[esej]]ist i publicist. Prevodio je sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika.Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, a srednju školu u [[Travnik]]u, gdje je išao u [[isusovci|isusovačku]] gimnaziju. Studirao je [[bogoslovlje]] u [[Zagreb]]u. Za svećenika ga je zaredio biskup [[Lajčo Budanović]]. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka. Ubrzo se ponovono odlučuje za studij, ovog puta [[slavistika|slavistike]]. Smrt ga je snašla u 27. godini života, na odsluženju vojnog roka.▼
| ime_svećenika = Aleksa Kokić
| pravo_ime =
| slika =
| slika_širina =
| slika_opis =
| datum_rođenja = [[14. listopada]] [[1913.]]
| mjesto_rođenja = [[Subotica]], [[Vojvodina]]
| datum_smrti = [[17. srpnja]] [[1940.]] (u 27. godini života)
| mjesto_smrti = [[Cetinje]] (na odsluženju vojnog roka)
| zaređen_za_svećenika = od biskupa [[Lajčo Budanović|Lajče Budanovića]]
| titula =
| djela_u_službi =
| počasti_u_njegovo_ime =
}}
▲'''Aleksa Kokić''' ([[Subotica]], [[14. listopada]] [[1913.]] - [[Cetinje]] [[17. srpnja]] [[1940.]])
U Kokićevu književnom radu, posebice njegovu pjesništvu, dominira neskrivena ljubav prema [[Bačka|bačkom]] krajobrazu («ravnici i zlatnim klasovima») i stanovnicima [[ravnica|ravnice]], s naglašenim osjećanjem za njihove socijalne, nacionalne, svjetonazorske i druge probleme. Zbirka ''Srebrno klasje'' je upravo time prožeta. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su ''Asiški svetac među siromasima'', ''Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima'', ''Da se narodi smire'', ''Isuse, i sam si radnik bio'', ''Orači'', ''Tri susreta s malim beskućnikom'', ''Tuga našeg šora u ljetno veče'', ''Dani prije žetve''.
== Djela==
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije i proze bunjevačkih [[Hrvati|Hrvata]] iz 1971., sastavljača [[Geza Kikić|Geze Kikića]], u izdanju [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].▼
* ''Klasovi pjevaju'', (1936.)
Line 11 ⟶ 27:
* ''Srebrno klasje'', zbirka pjesama, (1962.)
Bio je žestoki pristaša hrvatstva [[Bunjevci|Bunjevaca]], kojima je i sam pripadao
▲Svojim djelima je ušao u antologiju poezije i proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
▲Bio je žestoki pristaša hrvatstva [[Bunjevci|Bunjevaca]], kojima je sam pripadao <ref name="Radio-Subotica">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=93 Radio-Subotica] Donesen nastavni program «Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture», 23. srpnja 2007. </ref>. O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi «Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti» na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.
== Izvori i reference ==
{{Izvori}}
*[[Geza Kikić]], ''Antologija proze bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
*[[Geza Kikić]], ''Antologija poezije bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
| |||