'''Safvet-beg Bašagić''' ([[Nevesinje]], [[6. svibnja]] [[1870]]. - [[Sarajevo]], [[9. travnja]] [[1934]].), [[Bošnjaci|bošnjački]] i [[hrvat]]ski književnik, bošnjački i [[Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini|hrvatski narodni preporoditelj]].
Safvet-beg Bašagić jedna je od najmarkantnijih ličnosti moderne bosanskehrvatske iknjiževnosti bošnjačkeu književnostiBosni i začetnik bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]]Hercegovini. Osnivač je mnogih listova, časopisa i nacionalnih društava. Poznat kao istaknuti pjesnik, prevoditelj, povjesničar, političar i začetnik.
Bio je predsjednik [[Bosanski sabor|Bosanskog sabora]], utemeljitelj suvremene bošnjačke politike i moderne bošnjačke nacionalne svijesti. Safvet-beg Bašagić je [[1900.]] izdao Kratku uputu u prošlost Bosne od 1463. do 1850., koja je do pojave knjige “Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana” ([[Muhamed Hadžijahić]]) bila standard proučavanja povijesti [[BošnjaciBosanski Muslimani|BošnjakaMuslimana]]. Godine [[1894]] odaziva se pozivu da sudjeluje polaganju kamena temeljca Starčevićevom domu, zbog čega je prisiljen položiti maturu na [[Bečko sveučilište|Bečkom sveučilištu]], gdje sluša orijentalne jezike i [[povijest]]. Predavao je [[arapski jezik]] na Sarajevskoj velikoj gimnaziji i osnivao bošnjačkamuslimanska društva [[Gajret]], [[El-Kamer]] i [[Muslimanski klub]]. U [[Beč|Beču]] doktorira orijentalne jezike i povijest islama. Nakon toga postaje profesor orijentalnih jezika na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], u međuvremenu je izabran za zastupnika i potpredsjednika Bosanskog sabora. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Bašagić radi u Zemaljskom muzeju do umirovljenja.
