Oče naš: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 3:
Evanđeoski izvještaji donose dva različita teksta ove [[molitva|molitve]]. [[Evanđelje po Luki]] (11: 2-4) ima nešto sažetiji tekst koji započinje riječima »Oče, sveti se ime tvoje«, dok [[Evanđelje po Mateju]] (6: 9-13) donosi duži tekst, koji se koristi i u [[liturgija|liturgiji]] Crkve, a započinje riječima »Oče naš, koji jesi na nebesima«. Kod Luke, [[Isus]]a njegovi učenici traže da ih nauči moliti, nakon što su i njega vidjeli kako moli. Nakon što ih je poučio ovoj molitvi, Isus nastavlja govoriti o tome kako moraju imati povjerenja u Boga koji uvijek čuje njihove prošnje. Kod Mateja, »Oče naš« dio je [[Govor na gori|Govora na gori]] i to onog njegovog dijela koji se neposredno tiče milostinje, molitve i [[post]]a. Sva ova tri čina čovjek mora vršiti u skrovitosti, a ne iz želje da ga drugi vide i pohvale.
Oče naš,<br />
koji jesi na nebesima, <br />
sveti se ime
<br />dođi kraljevstvo
<br />budi volja
<br />kako na nebu, tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas, <br />
Redak 18:
nego izbavi nas od Zloga!. <br />
Amen.
= "Zli" ili "zlo"?=
Suvremeni hrvatski prijevodi "Očenaša" bitnije se razlikuju jedino po prijevodu posljednje riječi te najpoznatije kršćanske molitve.
Slijedeći tradicionalne hrvatske prijevode, Ljudevit Rupčić je u glasovitoj Zagrebačkoj Bibliji koju je izdala nakladnička kuća "Stvarnost" (1. izdanje 1968. godine), tu riječ tj. pojam: "τοῦ πονηροῦ", fonetski: "tu ponēru" preveo sa: "zla". Danas se međutim takav prijevod smatra pogrješnim ili u najmanju ruku nepreciznim. Tako u prijevodu Bonaventure Dude i Marijana Jerka Fućaka (1. izdanje 1973. godine) pojam "τοῦ πονηροῦ" je preveden sa "Zloga" u smislu konkretne osobe, a ne zla općenito. Takvo tumačenje se poklapa sa značenjem tog termina u konkretnome kontekstu i u duhu grčkog izvornika, kao i sa navodima samog Matejeva Evanđelja: 5,37; 13,19; 13,38). Kasnije je tu činjenicu prihvatio i Ljudevit Rupčič, pa i on u kasnijim izdanjima svojeg prijevoda Novog zavjeta pojam "τοῦ πονηροῦ" prevodi sa "Zloga".
= "Jer Tvoje je kraljevstvo i moć i slava u vijekove" =
Brojni stari rukopisi molitvu "Oče naš" donose u inačici u kojoj posljednji stih glasi: "Jer tvoje je kraljevstvo i moć i slava u vijekove". Taj se stih danas izostavlja u rimokatoličkim, ali i većini protestantskih prijevoda, jer vlada mišljenje da je riječ o formaul koja zapravo potječe iz rane liturgije.
Bilo kako bilo, [[Jean Calvin|Calvin]] je vjerojatno u pravu kada tvrdi da nas taj stih podsjeća da sve naše molitve "nemaju drugog temelja osim samog Boga".
== »Oče naš« na grčkom jeziku (i transliteracija) ==
Line 126 ⟶ 136:
[[Datoteka:Pater noster.ogg|mini|Latinski očenaš audio ]]
== Izvori i literatura ==
*Biblija - Stari i Novi zavjet, Novi zavjet preveo Ljudevit Rupčić, gl. urdnici: Jure Kaštelan i Bonaventura Duda, Stvarnost, Zagreb, 1969.
*Novi zavjet s uvodima i bilješkama Ekumenskog prijevoda Biblije, preveli: Bonaventura Duda i Marijan Jerko Fućak, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998.
*Novi zavjet i Psalmi, preveo: Ljudevit Rupčić, Ziral - Mostar, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo - Zagreb, Mostar, 2000.
*William MacDonald: Komentari Novoga zavjeta, sv. 1, prevela Mirjana Paić-Jurinić, Euroliber, Zagreb, 19917.
== Vanjske poveznice ==
| |||