Polarna noć: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: lb:Polarnuecht |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 43:
[[xal:Кииснә сө]]
[[zh:极夜]]
Polarne noći uobičajena su pojava za stanovnike Sjevera, ali jedno potpuno novo iskustvo za turiste i putnike. Ovisno o lokaciji, u sjevernoj Skandinaviji tijekom zimskog razdoblja, većim dijelom vlada sumrak koji traje 2-3 mjeseca. U najsjevernijem gradu na svijetu, norveškom Hammerfestu, sunce ostaje skriveno čak 1500 sati.
Ljudi koji generacijama žive na Sjeveru, srodili su se s prirodom koja ih okružuje i zavoljeli sva njena lica. I dugu zimsku noć. Pa kako i ne bi, kad se tijekom polarnih noći krajolik omota bjelinom čistoga snijega, koji i u mraku predivno svjetluca, odražavajući sjaj zvijezdanog neba. A kažu da i sumrak oko podneva nije tako strašan, obično bude dovoljno svjetla za čitanje. Polarne noći skrivaju i još jednu ljepoticu, Auroru Borealis, nestvarnu sjevernu svjetlost koja svojim fenomenom privlači posjetioce.
Usprkos neospornih prirodnih ljepota koje pružaju, polarne noći prema mišljenju stručnjaka, ipak opterećuju ljudski organizam više od bilo koje druge prirodne pojave, a i nedovoljna količina sunčeve svjetlosti, dokazano, može biti okidač koji će pokrenuti depresiju. Simptomi mogu varirati od blagih do teških, pogađaju ljude neovisno o rasnoj ili etničkoj grupaciji, a mogu se javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Polarni dani (tzv. ponoćno sunce) također utječu na duševna stanja osjetljivih ljudi iako u manjoj mjeri od polarnih noći.
Depresija uzrokovana nedostatkom sunčevog svjetla tijekom zime, relativno je "mlad" poremećaj, prepoznat tek 1982. godine, i još uvijek je nepoznanica za znanstvenike koji je proučavaju. No, svi se slažu u jednom, ljudi koji pate od njega, posebno su osjetljivi na svjetlo ili bolje rečeno na njegov nedostatak. Izgleda da su u tu priču uključeni mnogi čimbenici: kemijske tvari u mozgu, ioni u zraku, genetika i nasljedna sklonost, utjecaj okoline...
Polarni dan ili ponoćno sunce je prirodni fenomen koji se pojavljuje sjeverno od Arktičkog kruga i južno od Antarktičkog kruga, a tijekom kojeg je sunce vidljivo 24 sata na dan, odnosno uopće ne zalazi ispod obzora. Vrijeme tijekom kojeg sunce ne zalazi ovisi o zemljopisnom položaju mjesta, a varira od 20 sati na samim krugovima do 186 dana na polovima.
Budući da Antarktika nema stalnih stanovnika, jedina populacija koja redovito doživljava ovaj fenomen je ona na Aljasci, Grenlandu,Islandu te u sjevernim dijelovima Kanade, Švedske, Norveške, Finske i krajnjim dijelovima Rusije poput Novaje Zemlje i gradaMurmanska. Suprotni fenomen je kada sunce uopće ne izlazi, a zove se polarna noć.
Već si upoznat s pojmovima polarna noć i polarni dan. No vjerovatno se pitaš kako to izgleda u praksi. Nije jednostavno. Naime, Sunce na oba naša pola zbog položaja planeta dopire smanjenim intenzitetom.Međutim, zbog okretanja Zemlje, na polovima noć i dan traju duže nego na ostalim dijelovima planeta. Polarna noć nastaje iz istoga razloga kao i noć bilo gdje drugdje u svijetu, no na polu ona traje čitavih šest mjeseci.Možeš li zamisliti da ti se pola godine života odvija isključivo noću? Nije baš lagan takav život. Međutim, preostalih šest mjeseci u godini nastupa polarni dan, odnosno “polarno sunce”. Logički zaključuješ da kao što je šest mjeseci carstvom leda vladala noć, isto tako sljedećih šest mjeseci bez prestanka vlada dan. Sunce jednostavno ne napušta obzor, a izmjenu dana i noći prepoznaješ jedino po bojama zalaska i izlaska Sunca. No nema noći. Ta se pojava događa samo na polovima, i kako se udaljavamo od njih, noći postaju sve tamnije, a izmjena dana i noći redovitija,ili barem- uočljivija.
Postoje mjesta na svijetu gdje tijekom ljeta sunce nikad u potpunosti ne zalazi. Takvo mjesto je Island.
To se događa zbog arktičkog ljeta i tu pojavu poznajemo pod pojmom polarne noći. Island se tijekom ovog perioda nalazi u stanju trajnog sutona gdje sunce putuje horizontalno preko horizonta tijekom čitave 'noći'.
Tijekom arktičkog ljeta zalazak sunca se događa u ponoć a svitanje u 3 sata ujutro. Zlatna svjetlost koju sunce pruža vidljiva je barem 6 sati tijekom dana. Kako se ne radi o klasičnom zalasku sunca, ne može se govoriti o mraku. Čak štoviše, svjetlo je toliko jako da nije moguće vidjeti zvijezde.
Tom pojavom ostao je fasciniran i norveški fotograf Terje Sorgjerd. Možete pogledati i njegovu snimku zabačenog otoka u norveškom arhipelagu koji nastanjuje samo 25 000 ljudi. Snimke nisu digitalno obrađene; ovakve boje možete vidjeti i uživo ako u tim mjesecima odete na sjever.
Terje, opčinjen spektrom boja koje vidi, već posljednje 4 godine u to vrijeme odlazi na sjever.
U videu vam donosimo mali djelić ovog raja!
| |||