Razlika između inačica stranice »Leon Battista Alberti«

infokutija, biografija i slike
(infokutija, biografija i slike)
{{Likovni umjetnik
[[Datoteka:Leon Battista Alberti.jpg|mini|'''Leon Battista Alberti''']]
|ime = Leon Battista Alberti
'''Leon Battista Alberti''' ([[Genova]], [[18. veljače]] [[1404]]. - [[Rim]], [[3. travnja]] [[1472]].), [[Italija|talijanski]] humanist, pjesnik, slikar, kipar, graditelj, pravnik i matematičar
|period = [[Renesansa]]
|slika = Leon Battista Alberti.jpg
|veličina = 200px
|opis = Skulptura Albertija na palači [[Uffizi]] u [[Firenca|Firenci]]
|rođenje = [[18. veljače]] [[1404.]], [[Genova]], [[Republika Genova]]
|smrt = [[20. travnja]] [[1472.]], [[Rim]], [[Papinska država]]
|vrsta = [[arhitektura]], [[književnost]], [[slikarstvo]], [[kiparstvo]], [[kriptografija]]
|praksa = [[Sveučilište u Padovi]], [[Sveučilište u Bologni]]
|utjecao = [[Visoka renesansa|visoku renesansu]], [[Paladijanizam|Paladijaniste]], [[Klasicizam]]
|utjecali= [[Arhitektura Starog Rima|Rimska arhitektura]], [[Filippo Brunelleschi|Brunelleschi]], [[Leon Battista Alberti|Alberti]]
|djela = ''[[palača Rucellai]]''<br> ''[[Crkva sv. Andrije u Mantovi]]''<br>
}}
'''Leon Battista Alberti''' ([[Genova]], [[18. veljače]] [[1404]]. - [[Rim]], [[3. travnja]] [[1472]].), [[Italija|talijanski]] [[humanizam|humanist]], [[pjesnik]], [[slikar]], [[kipar]], [[glazbenik]], [[arhitekt]], [[pravnik]], [[matematičar]] i [[Kriptografija|kriptograf]]. Alberti je najraniji primjer svestranog čovjeka renesanse (''uomo universale'') koji se pokušavao izraziti na raznim poljima, prije [[Leonardo da Vinci|Leonarda]].
[[Datoteka:Tempio_Malatestiano_Rimini.jpg|mini|lijevo|<center>[[Tempio Malatestiano]], 1450.]]
[[Datoteka:Rucellai.jpg|mini|lijevo|<center>[[Palača Rucellai]], 1446.-51.]]
==Biografija==
[[Datoteka:MantovaBasilicaSantAndrea cutnpaste over intrusions.jpg|mini|lijevo|<center>[[Crkva sv. Andrije u Mantovi]], 1472.-1790.]][[Datoteka:Santa_Maria_Novella.jpg|mini|<center>[[Bazilika Santa Maria Novella]], 1456.-70.]]
Rođen je u [[Genova|Genovi]] kao vanbračni sin firentinskog trgovca. Obrazovao se najprije u humanističkoj školi Gasparina Barzica u [[Padova|Padovi]] 0d 1414.-18., a potom za pravnika na [[Sveučilište u Bologni|Sveučilištu u Bologni]], gdje je doktorirao 1428. god. Prema nekim izvorima u mladosti je bio jako fizički sposoban, izrstan jahač i „oduševljavao je svoje profesore izvedbama svojih glazbenih kompozicija”<ref>Jacob Burckhard, ''The Civilization of the Renaissaince Italy'', 1860.</ref> U tom razdoblju nastaju njegova književna djela: ''„Philodoxus”'' (oko 1428.), ''„Amador”'' (oko 1429.), ''„Ecatonfilea”'' (oko 1429.) i ''„Delphira”'' (oko 1429.-34.), koja su ispunjena ljubavlju i vrlinama po uzoru na djela [[Francesco Petrarca|Francesca Petrarce]].
 
God. 1430. otputovao je za [[Rim]], gdje je radio kao nadglednik papinskih transkripata latinskih biografija svetaca i mučenika. Tu je starstveno počeo proučavati ostatke Antike. Polovicom 15. stoljeća angažirao ga je Sigismondo Malatesta, tirnin Riminija, da pretvori crkvu sv. Franje u spominik obitelji Malatesta, danas poznatu kao [[Tempio Malatestiano]]. Pregradnja nije nikada dovršena, ali je Alberti hrabro zakoračio prema klasičnoj reinterpretaciji crkvenog pročelja domišljatom adaptacijom [[Stari Rim|starorimskog]] [[slavoluk]]a, kakav je npr. [[Konstantinov slavoluk]] u Rimu<ref =vas>''Velike arhitekture svijeta'', urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, [[Split]], 2005., str. 146. ISBN 953-214-266-5</ref>.
Prije [[Leonardo da Vinci|Leonarda]] utemeljio je ideal svestrana čovjeka - ''uomo universale''. Zadužio je književnost na narodnom jeziku raspravama što označuju preporod talijanske proze. U [[Rimini]]ju je izradio nacrte za crkvu S. Francesco, u [[Firenca|Firenci]] za palaču Rucella i pročelje Sta Maria Novella, a u [[Mantova|Mantovi]] crkvu S. Andrea. Uveo je kod tih građevina značajnu novost, a to je račlanjivanje [[fasada]] harmoničnim nizom pilastara. Raspravama "O slikarstvu" i "O graditeljstvu", te o kiparstvu i pespektivi utjecao je na razvitak renesansne umjetnosti. Pisao je [[Latinski jezik|latinskom]] i [[Talijanski jezik|talijanskom jeziku]].
 
[[crkva Sv. Andrije u Mantovi|Crkvu sv. Andrije]] u [[Mantova|Mantovi]] započeo je graditi u godini svoje smrti 1472. godine.
 
==Djela==
 
[[arhitektura|Arhitekturom]] se počeo baviti kao četrdesetogodišnjak, a najprije se bavio raspravama o slikarstvu i kiparstvu. Svojim djelima „O slikarstvu” (''Della Pittura'')<ref>''De Pictura'', 1435. [http://www.noteaccess.com/Texts/Alberti/ ''On Painting'', na engleskom], [http://www.liberliber.it/biblioteca/a/alberti/de_pictura/html/depictur.htm ''De Pictura'', na latinskom]</ref> i „O graditeljstvu” (''De Re Aedificatoria'') od 1453.-85.<ref>[http://architectura.cesr.univ-tours.fr/Traite/Auteur/Alberti.asp?param=en Latinska, francuska i talijanska izdanja ''De re aedificatoria'']</ref>, te o kiparstvu i pespektivi utjecao je na razvitak renesansne umjetnosti. Pisao je [[Latinski jezik|latinskom]] i [[Talijanski jezik|talijanskom jeziku]]. Zadužio je književnost na narodnom jeziku raspravama koje označuju preporod talijanske proze.
 
Alberti je uzeo zbrkani i nejasni latinski tekst [[Vitruvije|Vitruvija]] „10 knjiga o arhitekturi” (''De architectura libri decem''), jedinog pisca o starorimskoj arhitekturi čiji je tekst sačuvan, i namjerno je oponašajući napisao vlastitu raspravu iznoseći doktrinu o matematičkom skladu i [[proporcije|proporciji]] u arhitekturi<ref =vas>str. 142.</ref>. Za njega je idealna građevina centralnog tipa s [[antika|antičkom]] dekoracijom, a zanimljivo je kako je prvi među načela na kojima treba počivati arhitektura uvrstio i odnos s okolišem.
Njegovo prvo značajno arhitektonsko djelo bilo je uređenje pročelja [[gotika|gotičke]] Nove crkve Sv. Marije (''Sta Maria Novella'') u [[Firenca|Firenci]] 1458. god. On ga je uredio bojenim [[mramor]]om s jasnom podjelom na gornji i donji kat koji su povezani volutama koje skrivaju kontrafore. Ovaj način ukrašavanja je bio inovativan i jako je utjecao na ostale velike firentinske, ali i druge talijanske crkve.
 
U [[Rimini]]ju je izradio nacrte za crkvu Sv. Franje (''San Francesco''), u Firenci [[Palača Rucellai|palaču Rucellai]], a u [[Mantova|Mantovi]] crkvu Sv. Andrije (''San Andrea''). Uveo je kod tih građevina značajnu novost, a to je račlanjivanje [[fasada]] harmoničnim nizom pilastara. Tako je u oblikovanju pročelja simetrične trokatnice [[Palača Rucellai|palače Rucellai]] (1446.-1451.) primijenio sustav antičkih redova ([[dorski red|dorski]] na prizemlju, [[jonski red|jonski]] na prvom i [[korintski red|korintski]] na drugom katu – kao kod [[Kolosej]]a). No, dok su u antici istaknuti polu[[stup]]ovi, ovdje su oni sasvim plošni i djeluju linearno, poput urezanog crteža na pročelju.
 
Njegova najpoznatija kasna djela su crkva Sv. Sebastijana (1460.) i [[crkva Sv. Andrije u Mantovi]] (1470.). Pročelje crkve San Andrea je uspješna kombinacija rimskih slavoluka i antičkog hrama. Njezinim projektom ustoličio se tlocrt latinskog križa s jednim [[brod (arhitektura)|brodom]] i pobočnim [[kapela]]ma, te raskošnim bačvastim [[svod]]om, koji je kasnije bio prihvaćen za mnoge crkve. Započeo ju je graditi u godini svoje smrti 1472. godine, a dovršena je završetkom kupole po Albertijevim nacrtima, tek u 18. stoljeću.
 
Ostala djela:
* "Sastavi„Sastavi koji se čitaju uz večeru"večeru”
* "O„O spokoju duše"duše”
* "O„O upravljanju kućom".kućom”
 
==Izvori==
{{commonscat|Leone Battista Alberti}}
{{izvori}}
* Leon Battista Alberti, ''O slikarstvu = De pictura ; O kiparstvu = De statua'', ur. Marko Špikić, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2008. ISBN 978-953-6106-76-9
* Marko Špikić, ''[http://hrcak.srce.hr/file/16951 Perception of Antiquities by Leon Battista Alberti]'' (PDF), [http://hrcak.srce.hr/prostor Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, Vol.10 No.2(24) Studeni 2003] {{hr}} {{en icon}}
 
==Vanjske poveznice==
*[http://alberti.wordpress.com Albertijeva biografija] {{en icon}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Alberti, Leon Battista}}