Mačevanje: razlika između inačica

Kako je hladno oružje vremenom zbog napretka ratne tehnike izgubilo prvobitni značaj, mač i sablja ostaju samo simbolično u sastavu paradnih uniforma mnogih vojskavojski, a mačevanje se od ratne vještine i sredstava za rješavanje osobnih sporova (dvoboj)postupno pretvara u moderan olimpijski športsport, koji danas koristi suvremenu zaštitnu opremu te elektronsku tehnologiju za registraciju pogodaka.

Mačevanje je kao sport uključen u program modernih [[Olimpijske igre|Olimpijskh igara]] već na [[I. Olimpijske igre - Atena 1896.|Igrama u Ateni 1896]]. Ipak, zbog brojnih razlika u postojećim pravilima u prvim godinama tog sporta bilo je dosta nejasnoća, koje su konačno razriješene [[1913]]. godine osnivanjem MeđunaordneMeđunaordnog mačevalačkemačevalačkog federacijesaveza ili kraće FIE (od [[Francuski jezik|francuskog]] naziva ''Fédération Internationale d'Escrime''). Ta se godina smatra i početkom razvoja moderne ere mačevalačkog sporta.

Mačevanje je u prvim godinama postojanja međunarodnemeđunarodnog federacijesaveza jedan od popularnijihnajpopularnijih sportova kakote zauzima mjesto bazičnog sporta u svijetunastavi takotjelesne ikulture u Hrvatskojmnogim zemljama. O tome govori i činjenica da je finale svake od osam disciplina svjetskog mačevalačkog prvenstva 1937. godine u Parizu gledalo gotovo 5000 ljudi što je za ono vrijeme bila izuzetna posjećenost jednog športskog događaja.

O popularnosti mačevanja u Hrvatskoj svjedoči činjenica da je mačevanje bilo uvršteno na prvi civilni tečaj za učitelje fizičke kulture kojepod je vodiovodstvom velikanvelikana hrvatskog sporta dr.[[Franjo Bučar]]. U vrijeme prije I.sv.Prvog svjetskog rata gotovo u svakom većem gradu u Hrvatskoj djelujudjeluje privatni učitelji mačevanja, a klubovi postoje u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Karlovcu, Dubrovniku, Puli, Zadru, Petrinji ite u mnogimm drugim gradovima pa je zbog toga i osnovan Hrvatski mačevalački savez 1911. godine. Valja istaknuti da je prvi hrvatski mačevalački klub osnovan u Zagrebu 1902. godine djelovanjem talijanskog učitelja mačevanja svjetskog glasa Guiseppea Galantea. Iz tog vremena datira i prva hrvatska olimpijska medalja koju je osvojio hrvatski mačevalac [[Milan Neralić]] pod austrijskom zastavom 1900. godine u Parizu u disciplini sablja za profesionalne učitelje mačevanja.

Završetkom prvog svjetskog rata i pristupanjem Hrvatske Kraljevini SHS mačevanje doživljava svoj drugi procvat,jugoslavenska federacijajugoslavenski savez je osnovana 1924. godine u Beogradu, no uskoro je sjedište federacije premješteno u Zagreb gdje je ono i ostalo do drugog svjetskog rata. U međuratnom periodu Hrvati nastupaju i na olimpijskim igrama no nikad s uspijehomuspjehom iz 1900. godine. Hrvatski reprezentativci su u sastavu jugoslavenske reprezentacije poslijednji put nastupili na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu.

Nakon drugogDrugog svjetskog rata mačevanje u Hrvatskoj, prateći svjetski trend pada popularnosti mačevalačkog športa koji se nije uspio prilagoditi novim uvjetima te zbog nestanka mačevalačke populacije u ratu (naime, mačevanje kao prvenstveno vojni šport, je teško pogodila tragedija II.sv.Drugog svjetskog rata rata zbog smrti velikog broja mačevalaca-vojnika) polako počinje gubiti popularnostna popularnosti. Najteže godine za Hrvatsko mačevanje su bile definitivno 70-te godine prošlog stoljeća kad su u hrvatskojHrvatskoj djelovala samo dva kluba i to oba iz Zagreba. Polagani oporavak mačevanja počinje kasnih 70-tih i ranih 80-tih kad je obnovljen klub u Splitu povodom Mediteranskih igara te sagrađena stalna specijalizirana dvorana za mačevanje u Zagrebu. Hrvatsko mačevanje doživljava snažan polet u kasnim 90-tim godinama prošlog stoljeća koji se osjeća i danas. Tada su osnovani klubovi u Varaždinu, Rogoznici, Karlovcu ite brojni novi klubovi u Zagrebu. U tom vremenu dolazi do svojevrsne renesanse rezultata kojekoja privremeno katapultira hrvatsko mačevanje u sam vrh svjetske scene koja također doživljava snažno povećanje interesa za mačevanje. Iz tog perioda treba istaknuti floretašku reprezentaciju u sastavu Limov, Debić, Jovanović koja je slovila za jednu od boljih na svijetu. O njihovoj kvaliteti svjedoči i činjenica da je najmlađi iz te trojke, Bojan Jovanović, prvi Hrvat koji je nastupio na Olimpijskim igrama pod hrvatskom zastavom 2012. godine u Londonu i to nakon punih 76 godina od posljednjeg Hrvata natjecatelja na Olimpijskim igrama.

Danas je mačevanje moderan i dinamičan olimpijski športsport koji privlači sve više i više mladih. Svjetskom scenom tradicionalno dominiraju Italija, Francuska, Mađarska, Njemačka te zemlje bivšeg Istočnog Bloka poput Rusije, Poljske, Ukrajine i Rumunjske. U zadnje vrijeme sjajne rezultate postižu i SAD te neke zemlje Dalekog istoka što naravno ne znači da "male" zemlje poput Hrvatske nemaju svoje mjesto.