|
== Romantizam u likovnoj umjetnosti ==
[[Datoteka:El_Tres_de_Mayo,_by_Francisco_de_Goya,_from_Prado_in_Google_Earth.jpg|mini|lijevo|200px|<center>[[Francisco Goya]], ''[[3. svibnja 1808.]]'', 1814., ulje na platnu, 266 × 345 cm, [[Prado]], [[Madrid]].]]
[[Datoteka:Floss der medusa.jpg|mini|200px|<center>[[Jean-Louis-Théodore Géricault]], ''[[Splav Meduza]]'', 1819., ulje na platnu, 491 × 716 cm, [[Louvre]], [[Pariz]].]]
Na godišnjoj izložbi ''Kraljevske akademije u Londonu'' [[1781.]] švicarski slikar [[Johann Heinrich Füssli]] (1741.-1825.) izložio je svoje platno ''[[Noćna mora]]''. Radilo se o prvoj verziji slike koju je naslikao u još pet varijanti, a u kojoj otkriva svoju veliku opčinjenost svijetom snova. Slika prikazuje djevojku koja spava i fantastično demonsko stvorenje iz noćnih mora, [[incubus]]a, koji sjedi iznad nje. Iza zastora proviruje i glava kobile (engleski ''mare'' u ''nightmare'' – noćna mora) bijelih očiju na kojoj je prema engleskim narodnim vjerovanjima demon incubus dolazio noću svojim žrtvama.
{{glavni|Slikarstvo romantizma}}
I u [[Likovna umjetnost|likovnoj umjetnosti]] slično kao i u književnosti, romantizam se javlja kao reakcija na [[neoklasicizam]] koji je svojom poetikom sputavao punu slobodu individualnog stvaralaštva. Romantičari ponajprije naglašavaju slobodu i razmah mašte, a izvorišta svojim temama traže prvenstveno u legendarnim i povijesnim događajima te, nerijetko, i u narodnom pjesništvu. To vrijedi i za romantičarske slikare, koji posebnu pozornost pridaju oblikovanju kompozicije i patetičnom izrazu, naglašenom koloritu te uočljivom kontrastiranju<ref name=HJIK>Dragutin Rosandić, ''[http://blog.dnevnik.hr/print/id/1623457597/romantizam.html Hrvatski jezik i književnost 2]'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 1998., str. 178. -184.</ref>.
Francuski umjetnik [[Jean-Louis-Théodore Géricault]] (1791.-1824.) je utjelovljenje tipičnog romantičarskog slikara, ljubitelja poremećenosti, asocijalnoga, društveno prokletoga. Slikao je mračne teme, poput glava osuđenika na giljotinu ili portrete bolesnika u duševnim bolnicama, ali njegova najslavnija slika je ''[[Splav Meduza]]'' na kojoj su prikazani očajni [[brodolom]]nici koji su bili primorani pribjeći [[Kanibalizam|kanibalizmu]] da bi preživjeli. Prema Géricaultu, zadatak umjetnosti nije utješiti ljudski duh, već ga protresti i šokirati.
[[Datoteka:Houses of parliament London.jpg|mini|200px|<center>[[Sir Charles Barry]] i [[Welby Pugin]], ''[[Parlament u Londonu]]''.]] ▼[[Datoteka:Neuschwanstein Castle LOC print.jpg|mini|200px|lijevo|<center>[[Christian Jank]], Eduard Riedel i Georg Dollmann , ''Dvorac [[Neuschwanstein]]'', [[1886.]], [[Bavarija]].]] ▼Francuski umjetnik [[ Antoine-Jean -Louis-Théodore GrosGéricault]] ( 17711791.- 18351824.) je utjelovljenje tipičnog romantičarskog slikara, a njegova najslavnija slika je ''[[Splav Meduza]]''. Prema Géricaultu, zadatak umjetnosti nije utješiti ljudski duh, već ga protresti i šokirati. [[J. A. D. Ingres]] suje bilibio učeniciučenik velikog slikara [[Neoklasicizam|neoklasicizma]] -, [[Jacques-Louis David|J. L. Davida]], no iako su slijedili svog učitelja, kod njihnjega se osjetila težnja romantičarskoj dramatičnosti i egzotičnosti boja. Od [[1824.]] godine Ingreson se slijedećih 25 godina sukobljavao s jednim slikarom koji je predstavljao pravi romantizam –, [[Eugène Delacroix]]. Delacroix je postao najveći neobarokni slikar romantizma . Njegova slika ''[[Pokolj na Kiosu]]'' (1822.-24.) je inspirirana stvarnim događajem – grčkim ratom za neovisnost od [[Turci|Turaka]], na koji je cijela [[Europa]] gledala sa simpatijama. Međutim, Delacroix je više težio za "poetskom„poetskom istinom"istinom” nego da prikaže stvaran događaj. Nepovezanost prvog planaplanova s dramatičnim kontrastima svjetlosti i sjene i blistave širine pejzaža ukod pozadininjegovih slika izgledaju krajnje nestvarno. Na njojnjima se vidi slikareva očaranost dalekim istokom koja je romantičarski element. NjegovaUz kasnijaDelacroixa slikaznačajni ''Grčkafrancuski izdišeslikari nasu ruševinamajoš Misolungija''i je[[Camille slikaCorot]] pokolja(1796.-1875.), svedenaslikar napoetičnih ono što je bitno: mrtvi grčki ratnik[[pejzaž]]a, te [[ maurJean Francois Millet]] (1815.-1875.), koji likujeu pejzaž uvodi i nezaštićenalikove djevojkaseljaka, kaodrvosječa, mučenik.pastira, Delacroixotvarajući jetako emocionalnostvrata postizao[[realizam razigranim(likovna energičnimumjetnost)|realističkom slikarstvu]]<ref potezimaname=HJIK/>. ▼
Umjetnik koji je najviše utjecao na Delacroixa bio je [[Španjolska|španjolski]] [[slikar]] [[Francisco Goya]] (1746.-1828.). Ovaj genij je započeo slikati u tradiciji [[Rubens]]ovog baroka i [[rokoko]]a, ali je brzo iznašao svoj stil koji je bio [[Rembrandt]]ovski emocionalan s mekanim rasprostiranjem svjetla kao u rokokou. Slika ''[[Posjednji Romeov poljubac Juliji]]'' [[Italija|talijanskog]] slikara [[Francesco Hayez|Francesca Hayeza]] (1791.-1882.) nadahnuta je tragičnom pričom [[Shakespeare]]ovih ljubavnika. Slika je postala jedno od najpoznatijih djela talijanskog romantizma zahvaljujući i brojnim reprodukcijama u bakrorezima, minijaturi, keramici i kameju. ▼
▲[[Antoine-Jean Gros]] (1771.-1835.) i [[J. A. D. Ingres]] su bili učenici velikog slikara [[Neoklasicizam|neoklasicizma]] - [[Jacques-Louis David|J. L. Davida]], no iako su slijedili svog učitelja, kod njih se osjetila težnja romantičarskoj dramatičnosti i egzotičnosti boja. Od [[1824.]] godine Ingres se slijedećih 25 godina sukobljavao s jednim slikarom koji je predstavljao pravi romantizam – [[Eugène Delacroix]]. Delacroix je postao najveći neobarokni slikar romantizma. Njegova slika ''[[Pokolj na Kiosu]]'' (1822.-24.) je inspirirana stvarnim događajem – grčkim ratom za neovisnost od [[Turci|Turaka]], na koji je cijela [[Europa]] gledala sa simpatijama. Međutim, Delacroix je više težio za "poetskom istinom" nego da prikaže stvaran događaj. Nepovezanost prvog plana s dramatičnim kontrastima svjetlosti i sjene i blistave širine pejzaža u pozadini izgledaju krajnje nestvarno. Na njoj se vidi slikareva očaranost dalekim istokom koja je romantičarski element. Njegova kasnija slika ''Grčka izdiše na ruševinama Misolungija'' je slika pokolja svedena na ono što je bitno: mrtvi grčki ratnik, [[maur]] koji likuje i nezaštićena djevojka kao mučenik. Delacroix je emocionalnost postizao razigranim energičnim potezima.
Najreprezentativniji slikar romantizma u [[Njemačka|Njemačkoj]] bio je [[Caspar David Friedrich]] (1774.-1839.) koji je naslikao brojne slike u kojima je u središtu veličanstvena, skoro nestvarna, priroda, a ne ljudi koji su prema njoj zanemarivi.
[[Datoteka:Caspar David Friedrich 006.jpg|mini|200px|lijevo|<center>[[Caspar David Friedrich]], ''[[Polarno more]]'', 1824., ulje na platnu, 126.9 × 96.7 cm, [[Kunsthalle]], [[Hamburg]].]]
[[Datoteka:Eugène_Delacroix_-_Le_Massacre_de_Scio.jpg|mini|200px|<center>[[Eugène Delacroix]], ''[[Pokolj na Kiosu]]'', 1824., ulje na platnu, 419 × 354 cm, [[Louvre]], [[Pariz]].]]
Umjetnik koji je najviše utjecao na Delacroixa bio je [[Španjolska|španjolski]] [[slikar]] [[Francisco Goya]] (1746.-1828.). Ovaj genij je započeo slikati u tradiciji [[Rubens]]ovog baroka i [[rokoko]]a, ali je brzo iznašao svoj stil koji je bio [[Rembrandt]]ovski emocionalan s mekanim rasprostiranjem svjetla kao u rokokou. Kad je [[Napoleon]]ova vojska okupirala Španjolsku [[1808.]] g., divljačko ponašanje francuskih trupa izazvalo je divlji otpor naroda. Jedan od odraza tih mučnih doživljaja je i Goyina slika ''[[Treći svibnja 1808.]]'' Slika predstavlja pogubljenje grupe [[madrid]]skih građana i na njoj je širokim potezima kista postignut neviđen kontrast blještavog kolorita i dramatične noćne svjetlosti koji kao da ističe posljednji krik slobode umirućih. S vidovitošću genija, Goya je stvorio sliku koja je postala užasan simbol stoljeća koji slijede.
Najreprezentativniji slikar romantizma u [[Njemačka|Njemačkoj]] bio je [[Caspar David Friedrich]] (1774.-1839.) koji je naslikao brojne slike u kojima je u središtu veličanstvena, skoro nestvarna, priroda, a ne ljudi koji su prema njoj zanemarivi. To je najočitije na njegovoj slici ''[[Polarno more]]'' na kojoj je krma broda utonula u zaleđeno more. Slikar je nadahnuće pronašao u neuspješnoj ekspediciji [[Edward William Parry|Edwarda Williama Parryja]] na [[Sjeverni pol|Sjevernom polu]] (1819.-1820.) s brodovima Hecla i Griper. Slika je prvi put izložena [[1824.]] na ''[[Prag|Praškoj]] akademiji'', a publika i kritika ocijenili su je suviše nerealističnom.
[[Datoteka:Constable Salisbury meadows.jpg|mini|200px|lijevo|<center>[[John Constable]], ''[[Katedrala u Salisburyju]] s dugom'', 1824., ulje na platnu, 87,6 × 111,8 cm, Viktorijin i Albertov muzej, [[London]].]]
[[Datoteka:Slave-ship.jpg|mini|200px|lijevo|<center>[[William Turner]], ''[[Brod s robljem]]'', 1840., ulje na platnu, 90.8 x 122.6 cm, Muzej umjetnosti, [[Boston]].]]
▲[[Datoteka:Houses of parliament London.jpg|mini|200px|<center>[[Sir Charles Barry]] i [[Welby Pugin]], ''[[Parlament u Londonu]]''.]]
▲[[Datoteka:Neuschwanstein Castle LOC print.jpg|mini|200px|lijevo|<center>[[Christian Jank]], Eduard Riedel i Georg Dollmann , ''Dvorac [[Neuschwanstein]]'', [[1886.]], [[Bavarija]].]]
[[Datoteka:Jean-Baptiste Carpeaux La Danse.jpg|mini|200px|<center>[[Jean-Baptiste Carpeaux]], ''Kolo (Ples)'', kameni reljef na [[Opera u Parizu|Pariškoj Operi]] iz 1869.]]
Romantičarska ljubav prema prirodi je uvelike povećala ljubav prema pejzažu kao slikarskom motivu. Najveće domete romantičarskog pejzaža vidimo u djelima francuske [[Barnizonska škola|Barbizonske škole]] i djelima [[Englezi|Engleza]] [[John Constable|Johna Constablea]] (1776.-1837.) i [[Joseph Mallord William Turner|Williama Turnera]] (1775.-1851.). Dok je barbizonska škola pristupala pejzažu s ljubavlju, ali na distanciran – znanstveni način, Turner je svoje pejzaže napunio romantičarskim uzbuđenjem s jakim efektima i odvažnom uporabom boje. Bio je majstor atmosferskih efekata, a posebice svjetla u kojemu se oblici tope jedan u drugi. Kod njega kretanje svjetlosti i njezinih odbljesaka je puno važnije od arhitektonskih formi i elemenata prirode. Postao je jedan od najvećih inspiracija impresionizma, prvog modernog stila.
Još jedan Francuz, [[Honoré Daumier]] (1808.-1879.), je slikar koji je poznatiji po svojim satiričnim političkim [[karikatura]]ma u novinama. U svojim slikama s romantičkim temama razvio je smjeli osobni stil u kojemu likovi posjeduju snažnu kiparsku jednostavnost (npr. platna i crteži s pustolovinama [[Don Kihot]]a).
▲Slika ''[[Posjednji Romeov poljubac Juliji]]'' [[Italija|talijanskog]] slikara [[Francesco Hayez|Francesca Hayeza]] (1791.-1882.) nadahnuta je tragičnom pričom [[Shakespeare]]ovih ljubavnika. Slika je postala jedno od najpoznatijih djela talijanskog romantizma zahvaljujući i brojnim reprodukcijama u bakrorezima, minijaturi, keramici i kameju.
=== Arhitektura ===
|
