Jakov I. Aragonski: razlika između inačica

'''Jakov I. Aragonski''' ([[katalonski jezik|katalonski]]: ''Jaume d'Aragó''; [[španjolski jezik|španjolski]]: ''Jaime I de Aragón'') poznat i kao '''Jakov Osvajač''' rođen je u [[Montpellier]]u [[2. veljače]] [[1208.]] godine, a umro u [[Valencia|Valenciji]] [[27. srpnja]] [[1276.]] godine. Bio je kralj [[Kraljevina Aragon|Aragona]] i [[Kraljevina Valencia|Valencije]] ([[1239.]]-[[1276.]]) i [[Kraljevina Mallorca|Mallorce]] ([[1229]].-[[1276]].), kao i [[Grofovija Barcelona|grof od Barcelone]] i [[Kneževina Katalonija|katalonski princ]] ([[1213.]]-[[1276.]]) i gospodar Montpelliera ([[1219.]]-[[1276.]]) Bio je sin [[PedroPetar II. Aragonski|PedraPetra Katoličkog]] i [[Marija od Montpelliera|Marije od Montpelliera]].

Prema legendi, Jakov je bio začet nau vrlo neobičanneobičnim načinokolnostima. Njegovi se roditelji nisu dobro slagali pa je postojao strah da će ostati bez nasljednika, te su se aragonski plemići dosjetili kako na prijevaru doći do nasljednika. Kralju PedruPetru su rekli da će mu dovesti ljubavnicu, koja je u stvari bila njegova žena Marija. PoU noći su doveli Mariju u kraljeve odaje, te suje par proveliproveo cijelu noć skupazajedno [[začeće|začevši]] Jakova. Kada se rodio, kraljica je naredila da se zapali 12 [[svijeća]], po jedna za svakog [[apostoli|apostola]], odredivši da će dati ime sinu po onom apostolu čija se svijeća zadnja ugasi. To se dogodilo sa svijećom [[Sveti Jakov|Svetog Jakova]], pa je onkraljević tako dobio i ime.

Nakon smrti oca u [[Bitka kod Mureta|bitci kod Mureta]] ([[1213.]]), Jakov je bio predan Simonu de MonforuMonfortu, vođi [[Križarski ratovi|križarskog ratapohoda]] protiv Albižanakatara. Nije ga vratio Aragoncima čitavu godinu dana, a i samoto tek nakon intervencije [[papa|pape]] [[Inocent III.|Inocenta III.]] Dok nije postao punoljetan, bio je pod skrbništvom templara u dvorcu [[Monzón]].

U [[veljača|veljači]] [[1221.]] godine oženio se [[Leonora od KastilijeKastiljska|Leonorom od KastilijeKastiljskom]], sestrom gospe Berengele i tetkom [[Ferdinand III. KastilijskiKastiljski|Ferdinanda III. od KastilijeKastiljskog]]. Pošto je ovaj brak bio poništen zbog krvne srodnosti, [[8. rujna]] [[1235]]. sklopio je drugi brak s princezom ViolantomJolandom, kćeri [[Ugarska|ugarskog]] kralja, Andrije II.

Od [[1230.]] do [[1232.]] godine Jakov je pregovarao sas [[Sančo VII. Navarski|kraljem Sančom VII. od Navare]] oko pomoći koja je Sanču bila potrebna protiv njegovog rođaka, [[Teobald I. Navarski|šampanjskog grofa Teobalda IV]]. Jakov i Sančo su na kraju sklopili sporazum kojim Jakov postaje nasljednik [[Kraljevina Navara|Navare]] nakon Sančove smrti, no kad je Sančo umro, plemstvo u Navari je na prijestolje postavilopostavlja Teobalda ([[1234]].), što je dovelo do sukoba Jakova i Teobalda. Sam je papa [[Grgur IX.]] bio pozvan da intervenira. Na kraju se Jakov ipak povukao i prepustio prijestolje Teobaldu.

Jakov je pokušao stvoriti državu koja bi se prostirala s obje strane [[PirinejiPireneji|PirinejaPireneja]], i koja bi bila protuteža Francuskoj sjeverno od [[Regija Loire|rijeke Loire]]. Svi pokušaji još od doba [[Zapadni Goti|Vizigota]], nailazili su na raznorazne prepreke. U slučaju Navare, Jakov se nije htio upuštati u ishitrene i opasne avanture. Sporazumom u Corbelu iz [[1258]]., otvoreno se povukao iz sukoba s francuskim kraljem, [[Luj IX.|Lujem IX.]] i zadovoljio se priznanjem svog položaja od strane Francuza i njihovim odustajanjem od polaganja prava na Kataloniju kao francuskom teritoriju.

Za vrijeme prvih 15 godina svog vladanja, Jakov je morao voditi neprekidne borbe protiv aragonskog plemstva koje ga je uspjelo i zarobiti [[1224]]. godine uspjelo i zarobiti. Godine [[1227]]. ponovo se suočio sa ustankom aragonskih plemića koje je predvodio princ Ferdinand, kraljev ujak, i koji seje završio zahvaljujući intervenciji Papepape i preko nadbiskupa od Tortose, potpisivanjem dogovora u [[Alcala de Henares|Alcali]], u [[ožujak|ožujku]] [[1227]]. Ovaj sporazum je predstavljao pobjedu monarhije nad plemićima, i dao potrebnu stabilnost kraljevini za početak borbe protiv [[Mauri|Maura]] i priključenje [[Rekonkvista|Rekonkvisti]].

Trgovci iz Barcelone, Taragone i Tortose su zatražili kraljevu intervenciju zbog sve učestalijih napada gusara sa MallorkeMallorce. Na jednom sastanku u Barceloni, u [[prosinac|prosincu]] [[1228]]., ponudili su mu brodove, a katalonski plemići su obećali da će sudjelovati u poduhvatupothvatu u zamjenu za ratni plijen i teritorijalne ustupke. Na drugom sastanku u Leridi, aragonski plemići su takođerponovno pristali na iste uvjete, ali su predložili kralju da krene protiv muslimana u Valenciji, te da njihovo sudjelovanje u osvajanju Mallorce nema nekog većeg značaja.

Iako je grupa aragoskih plemića sudjelovala u kampanji zbog obveza prema kralju, osvajanje Mallorce bilo je isključivo katalonski pothvat, pa će i ukasnijemu kasnijem naseljavanju otoka doseljenici biti isključivo Katalonci.

Godine [[1229]]., katalonski vododred osvaja Mallorcu porazivši AbuuAbu Jaha, polunezavisnog [[Almohadi|almohadskog]] vladara [[otok]]a.

Katalonske trupe su odnijele pobjedu nad muslimanima [[13. prosinca]] [[1229]]., pa su pobjegli u utvrđenje u Palmi i tamo razapeli na [[križ]] nekoliko katalonskih vojnika na očigled Jakovljevih trupa, koje su nešto kasnije napale i osvojile grad, a stanovništvo masakrirali. U roku od nekoliko mjeseci, JakovljeveJakovljeva trupevojska su osvojileosvoja cijeli otok osim jednog dijela otoka gdje su male grupe muslimana pružale otpor utvrdivši se u planini Tramontana, gdje su se održali do [[1232]]. Ostatak muslimanskog stanovništva je pobjegao u [[Afrika|Afriku]] ili je postao [[Sužanjstvo|roblje]], a otok su naselili Katalonci. Nakon pokolja stanovništva Palme, zbog gomile leševa izbija epidemija koja je pokosila Jakovljevu vojsku. Katalonski plemići su izazvali sukobe oko plijena što je još više oslabilo vojnu moćprevlast aragonskog kralja.

Mallorca kao kraljevina nastaje [[1230]]. godine nastaje Mallorca kao sastavni dio [[Kruna Aragona|KruneAragonska Aragonakrune]] i pod imenom [[Kraljevina Mallorca]] (lat. Regnum Maioricarum).

Osvajanje Mallorce je predstavljalo kraj islamskih gusara koji su operiralidjelovali oko [[Baleari|Baleara]] i koji su ometali [[trgovina|trgovinu]] između Katalonije i sjevera Afrike. Sudionici su bili bogato nagrađeni, naročito plemstvo, koje je suvrstiloučvrstilo svoj društveni i politički položaj. Međutim, sukobi oko plijena u samoj katalonskoj vojsci oslabili su samuvojnu vojskumoć Jakova Osvajača, koji je uvidio da jeneće nesposobanmoći kakoodmah bikrenuti osvojiou susjedniosvojanje otoksusjednog otoka, MenorcuMenorce. NoIpak, ipak je postigaopostiže dogovor sas muslimanskim gospodarima otoka koji ga priznaju za vrhovnog vladara i prihvaćaju položaj vazala Aragona ([[1231]]). Vazalstvo Menorce je preneseno na kraljevinu Mallorcu u oporuci Jakova I.

[[Alfonso III. Aragonski]] će konačno osvojiti ovaj otok [[1287]]. godine, nakon čega će biti naseljena Kataloncima, iako se na Menorci zadržao znatan dio muslimanskog stanovništva, koje je kasnijetek bilokasnije protjerano.

U osvajanju Valencije sudjelovao je mnogo veći broj aragonskih plemića. Aragonski plemići su smatrali Valenciju produžetkom svojih posjeda. Međutim, Jakov je od Valencije napravio zasebnu kraljevinu — političko-pravnuupravnu formacijujedinicu kojoj je dodijelio vlastite zakone, i putem dinastijskih veza je vezao izravno za [[Kruna Aragona|KrunuAragonsku Aragonakrunu]], što je jako razljutilo aragonsko plemstvo. Valenciju su naselili Katalonci i Aragonci, no još dugo vremena je prevladavalo muslimansko stanovništvo. Stalna kršenja i nepoštovanja sporazuma od strane kršćana isprovocirala su ustanak muslimanskog stnovništva [[1247]].

[[Kraljevina KastilijaKastilja|KastilijaKastilja]] je odMurciju Murcijeučinila napravilasvojim svog vazalavazalom [[1243]]., no Murcijanci su se pobunili uz pomoć [[Granada|Granade]] i vladara iz Sjeverne Afrike ([[1264]].)

<br>Kraljica ViolanteJolanda, žena kastiljskog kralja Alfonsa Mudrog, kralja Kastilije, zatražila je na to pomoć od svog oca, Jakova I. Aragonske trupe, na čelu sa princom PedromPetrom (budući [[PedroPetar III. Aragonski|Petar III.]], "Veliki"), tako osvojiše Murciju i oteše je iz muslimanskih ruku ([[1265]].-[[1266]].), ostavivši za sobom nekih 10.000 Aragonaca u Murciji, iako je Sporazum iz Almizre ([[1244]].) propisivao da je Murcia pripadala KastilijiKastilji.

#[[Alfonso od Bigorre]](1229.&ndash;1260.)

#[[Violanta (Jolanda) Aragonska]], (1236.&ndash;1301.), udana za [[AlfonsoAlfons X. KastijilskiKastiljski|Alfonsa X.]]

#ConstancaKonstanca (1239.&ndash;1269.), udana za [[Ivan Manuel, Lord odgospodar Villene|Ivana Manuela, lorda odgospodara Villene]], sina Ferdinanda III. Kastiljskog

#[[PedroPetar III. Aragonski]] (1240.&ndash;1285.)

#[[Sančo, arhbiskup odnadbiskup Toleda]] (1250.&ndash;1279.)

#LeonoraEleonora (1251., umrla mlada)

#Jakov (c.1255.&ndash;1285.), lordgospodar [[Xerica|Xerice]]

#Pedro (1259.&ndash;1318.), lordgospodar [[Ayerbe]]a

Jakov je imao i nekoliko ljubavniceljubavnica koje su mu rodile nekolikonezakonitu nezakonitite djecedjecu:

#[[Fernando SančezSanchez]] (1240.&ndash;1275.)

|prethodnik = [[PedroPetar II. Aragonski]]

|nasljednik = [[PedroPetar III. Aragonski]]

|prethodnik = [[PedroPetar II. Atagonski]]

|nasljednik = [[PedroPetar III. Aragonski]]

|prethodnik = [[PedroPetar II. Aragonski]]

|nasljednik = [[PedroPetar III. Aragonski]]

|prethodnik = [[PedroPetar II. Aragonski]]