M136 AT-4: razlika između inačica

== Razvoj ==

AT4 je dizajniran kao oružje da uništi od [[Borbeno oklopno vozilo|srednjih do lakih oklopnih vozila]] iz bilo kojeg smjera, MBT (eng. ''Main Battle Tank'', glavni borbeni tenk) sa strane ili iza, i kao jurišno oružje protiv nekih struktura i građevina. Jedan ključni zahtjev je bio da AT4 ne smije biti u stanju samo probiti oklop nego i imati razoran izvan-oklopni učinak nakon [[Penetracija|penetracije]] (probijanja oklopa). Švedska vojska je počela sa prvim evalucijama otpuštanja AT4 u proljeće 1981. sa 100 testiranih primjeraka početkom 1982.

 

Čak i prije nego je AT4 bio usvojen od Švedske, ušao je u konkurenciju američke vojske za novo protu-tenkovsko oružje ovlašteno od strane Kongresa u 1982., kada se FGR-17 nije pokazao uspješnim za zamjenu M72 LAW-a. Američka vojska je testirala 6 oružja 1983. britanski LAW 80, njemački [[Armbrust]], francuski [[APILAS]], norveški M72E4 (modificirani M72 LAW), američki Viper i švedski AT4. Iako vrlo impresionirani jednostavnošću i izdržjivosti testiranog AT4-a, američka vojska je pronašla prostor za poboljšanje, posebno sa stražnjim i prednjim branicima za lansirne cijevi i ciljnikom. Nakon tih promjena, AT4 je usvojen za američku vojsku kao ''Lightweight Multipurpose Weapon M136'' (lako višenamjensko oružje - M136). Švedska vojska je također priznala nekoliko poboljšanja, a naknadno usvojila amerikaniziranu verziju AT4, kao ''Pansarskott M/68'' (Pskott M/68), uz dodatke poput drške kako bi AT4 bio miran tijekom ciljanja i paljbe. Prednji sklopivi rukohvat je jedina razlika između američkog i švedskog AT4.