Teritorijalna obrana je formirana [[1969.]] kao sastavni dio doktrine [[Opće narodna obrana i društvena samozaštita|opće narodne obrane i društvene samozaštite]] (ONO i DSZ). Uloga TO je bila mobilizacija muškog i ženskog stanovništva koji bi sudjelovali u obrani države. U slučaju [[rat]]ua, između 1 do 3 milijuna ljudi u dobi od 15 do 65 godina bi se borilo pod zapovjedništvozapovjedništvom Teritorijalne obrane kao iregularnaneregularna vojska ili gerilska skupina. U mirnodopskim uvjetima, oko 860.000 pripadnika TO je bilo uključeno u obuku i druge aktivnosti. Kako je i izvorno formirana, TO je bila iznimno decentralizirana i neovisna. Njezine jedinice su bile organizirane i osnovane od strane partije i vlasti u republikama, autonomnim pokrajinama i općinama, a njihovi zapovjednici su odgovarali najbližem zapovjedništvu JNA.<br />
=== Pod kontrolom JNA ===
Tijekom [[1970-ih]] su se pojavljivale tenzije između Teritorijalne obrane i JNA budući da je postojala mogućnost da jedna od republika centralizira svoje TO jedinice te iz njih razvije svoju nacionalnu vojsku koja bi se mogla suprostavitsuprostaviti JNA. Ovo je kulminiralo [[1980.]] kada je osnovano ''Vijeće za Teritorijalnu obranu'' koje je bilo pod kontrolom državnog sekretara za nacionalnu obranu. Dodatne izmjene su učinile da republički i pokrajinski zapovjednici TO jedinica budu direktno odgovorni glavnom stožeru JNA. Uz to, časnici JNA koji su bili u aktivnoj službi su preuizimalipreuzimali zapovjedništvo nad TO jedinicama TO diljem zemlje što je značilo da će u slučaju rata Teritorijalna obrana djelovati pod vodstvom JNA, osim u slučaju borbe na teritoriju koji kontrolira neprijatelj. Unatoč gubitku kontrole nad Teritorijalnom obranom, republike i autonomne pokrajine su i dalje snosile teret njihovog financiranja. Tijekom [[1980-ih]] procijenjeno je da na održavanje TO odlazi 1% ukupnog [[Bruto nacionalni dohodak|bruto nacionalnog dohotka]].
=== Struktura i oprema ===
Koncept Teritorijalne obrane se fokusirao na malim lako naoružanim pješačkim jedinicama koje bi izvodile defanzivne akcije na poznatom lokalnom terenu. Tipična jedinica je bila veličine [[satnija|satnije]], a organizirane su u preko 2000 općina ili lokalnih tvornica. Ove snage bi se borile u svojim mjestima prebivališta štiteći lokalne tvornice koje su bile važne za obranu te na taj način doprinosilidoprinosile tijeku rata. TO je uključivala i neke veće i teže opremljene jedinice koje su imale veće odgovornosti. Bataljuni i pukovnije su koristili stariju [[Artiljerija|artiljerijsku]] opremu, [[PZO|protuzračne]] topove te zastarjela [[Oklopno vozilo|oklopna vozila]]. Koristeći svoju mobilnost i taktičku inicijativu ove jedinice bi pokušale stvoriti pritisak i probleme neprijateljskim kolonama oklopnjaka i zračnim prijetnjama koji bi izvodili napade na manje jedinice TO.<br />
U prioblanim područjima Teritorijalna obrana je imala i pomorske zadatke. U sklopu podrške mornaričkim akcijama, korištene su neke zastarjele topovnjače. Pomorske snage su organizirane kako bi štitile strateška područja i mornarička postrojenja u priobalju od strane neprijateljskim desanata i napada s mora. Također su obučavani neki ronioci koji bi izvodili sabotaže.
Redak 15:
=== Domovinski rat ===
[[razoružanje TO u Hrvatskoj|Oduzimanjem/predajom oružja]] iz hrvatske TO u JNA, prisililo je novu [[Hrvatska vlada|hrvatsku vladu]] stvoriti nove teritorijalne vojne postrojbe i time pooštrilo već zategnute odnose sa [[RSK|pobunjenim srpskim stanovištvom]] unutar Hrvatske, te s JNA i [[Srbija|Srbijom]], jer je to oružje u završilo u mnogim općinama s većinskim srpskim stanovništvom u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], i korišteno od strane pobunjenika u [[Domovinski rat|agresiji na Republiku Hrvatsku]].
