Vrhbosna: razlika između inačica

 

== Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo ==

 

Od kapitalne je važnosti činjenica, da se [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|ugarsko-hrvatski kralj]] [[Bela II. Slijepi]] godine 1138. naziva kraljem Ugarske i Rame ("Bela Dei gracia Hungariae Ramaeque rex"). [[Rama]], kroz 300 godina, znači u Ugarskoj uvijek Bosnu. Pošto Mađari nisu Bosne na maču dobili, jasno je, da su postali vladarima Bosne ili se takvim proglasili samo tako, što su priznati i krunjeni za hrvatske kraljeve. A tko je kralj Hrvatske, kralj je i njezinog sastavnog dijela Bosne, Odatle ono "rex Ramae" - kralj Bosne. Bosna je, dakle, nekada bila sastavnim dijelom Hrvatske. Utvrđen rezultat znanstvenog istraživanja poznatog kritičkog [[Ferdo Šišić|Ferde Šišića]]<ref>Pov. Hrvata, I, 653</ref> jest, da se Hrvatska u doba kralja [[Petar Krešimir IV.|Petra Krešimira IV.]] prostirala od Neretve do Drave i od mora do Drine.<ref name="Kruno" />

Kad je tuđinski utjecaj u Hrvatskoj za kralja [[Dmitar Zvonimir|Zvonimira]] i osobito iza njegove smrti znatno porastao nastoje bosanski velikaši Bosnu što više osamostaliti. Bosna se počinje odvajati od Hrvatske. Po Šišiću bilo je to jos za Zvonimirova života. Prastara hrvatska kronika pripovijeda:<ref>Lucius: De regno Dalm. et Croat., str. 309</ref> "Poslije toga kad se razcijepilo kraljevstvo (Hrvatska) u dijelove, izabraše Bošnjani godine 1079. sebi posebnog poglavara; isto učiniše i Neretljani, a Hrvati izaberu za vladara tuđinca". Malo zatim, po istoj kronici, kralj Bela zavlada svim dijelovima [[Dmitar Zvonimir|Zvonimirove]] države: Bosnom, Hrvatskom, Dalmacijom, [[Neretvanska kneževina|Neretvanskom krajinom]].<ref name="Kruno" />

 

 

[[Hrvatski vladari#Bosanski banovi|Bosanski banovi]] prikazuju se, uza sve svoje nastojanje za slobodom, kao [[vazal]]i ugarsko-hrvatskih kraljeva. Vrlo je poučna listina iz godine 1163., kojom ugarsko-hrvatski kralj [[Stjepan IV., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan IV.]] potvrđuje izvjesne privilegije "pred velikašima (svog) kraljevstva", medu kojima najprije nabraja izvjesne nadbiskupe i biskupe, a onda na prvom mjestu među svjetovnim knezovima hrvatskog bana Beloša, pa palatina Tomu, zatim dvorskog kneza Broku, pa [[Ban Borić|bosanskog bana Borića]], te velikaše Hadrijana, Henrika itd.<ref>Tkalčić, Mon. hist. Eccl. zagrabien., I., 3</ref> Dakle Borić nije samostalan vladar Bosne, već vazal ugarsko-hrvatskog kralja i velikaš [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva]], a tim istim Bosna je samo dio toga kraljevstva, jer je nekad bila sastavnim dijelom Hrvatske. Zato upravo i šalje [[Kulin ban]] svog [[Stjepan Kulinić|sina Stjepana]] u Ugarsku, da se pred kraljem odreče [[Crkva bosanska|patarenstva]] ispred cijele Bosne, makar da su se patarenski glavari pred papinskim legatom i banom na Bilinu polju kod današnje Zenice 8. travnja 1203. odrekli bogomilstva i ispovjedili [[Katoličanstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine|katoličku vjeru]]. Kralj [[Bela III.]] strogo nalaže svom vazalu Kulinu pod prijetnjom globe od 1.000 srebrenih maraka, da ne smije štititi patarena u Bosni.<ref>Theiner, Mon. slav. mer., I., 22</ref>