Historia Salonitana: razlika između inačica

Splitski [[Toma Arhiđakon|arhiđakon Toma]] u svom glasovitom djelu ovako opisuje stare granice države Hrvatske:<ref name="Domo">[[Dominik Mandić]], ''[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]'', Ziral, Mostar, 1982. (pretisak)</ref>

Toma stavlja istočnu granicu hrvatske države iza [[Duvno|duvanjske]] župe, jer je on smatrao [[srednjovjekovna bosanska država|tadašnju Bosnu]] samostalnom državom, neovisnom od tadašnje [[Hrvatsko Kraljevstvo|Kraljevine Hrvatske i Dalmacije]]. On ipak Bosnu uključuje u hrvatski narodni prostor, jer on vuče istočnu granicu hrvatske države od [[Dunav]]a na [[Dubrovnik]] tako, da u hrvatske zemlje spadaju: Bosna, [[Zahumlje]] i [[Paganija|neretvansko Primorje]]. Za ove dvije pokrajine u navedenom odlomku Toma izričito spominje, da čine sastavni dio kraljevstva hrvatskoga. Prema Tomi hrvatska država na jug dopire do ispod Dubrovnika, a to je prostor, dokle je dopiralo "kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske" po državnom uređenju cara [[Manuel I. Komnen|Manuela Komnena]]. U tome se Toma ArhiĐakon slaže s [[Zahumlje#Arapski geograf Idris|arapskim geografom Idrisom]], koji također veli, da je Dubrovnik zadnji grad države Hrvatske. O [[Travunja|Travunji]] i [[Duklja|Duklji]], Toma ništa ne kaže, jer su te zemlje u njegovo vrijeme pripadale srpskoj državi Nemanjića.<ref name="Domo" />

Svjedočanstvo Tome Arhiđakona ima posebnu vrijednost, jer je on kao domaći čovjek dobro poznavao prilike u Dalmaciji i okolnim pokrajinama. On nije bio Hrvat, nego dalmatinski Roman, Latin, koji nije ni najmanje volio Hrvate, pa njegovo svjedočanstvo nije napisano pod utjecajem simpatija prema Hrvatima, pa ni onih podsvijesnih, kao što je bio slučaj kod [[Konstantin Porfirogenet|Konstantina Porfirogeneta]] prema Srbima.<ref name="Domo" />