Vrhbosna: razlika između inačica

 

Neoprostivi je propust Patscha, da nije objelodanio opis iskopina u Arnautovićima i upozorio znanstveni i rodoljubni svijet na povijesnu vrijednost otkrivene crkve u [[Arnautovići]]ma. Posljedica toga je bio nemar prema iskopinama, koji se posebno pokazao 1948. kod gradnje širokotračne željezničke pruge, kada su ostaci crkvene zgrade bili potpuno uništeni. Međutim, veliku trobrodnu crkvu s grobovima više bosanskih vladara Kotromanića valja poistovjetiti s crkvom sv. Nikole u Milima, koju je bosanski ban Stjepan II. Kotromanić podigao franjevcima, kada je 1340 bila osnovana [[Bosna Srebrena|franjevačka bosanska vikarija]]. Franjevačka, naime, predaja tvrdi, da je prvi franjevački samostan s crkvom u Bosni podigao ban Stjepan II. Kotromanić u Milima pod imenom sv. Nikole i da je u toj crkvi bio pokopan taj ban nakon svoje smrti. Tu su predaju zabilježili između drugih: opat [[Mavro Orbini]] 1601., [[Pavao Ritter Vitezović]] 1696., fra Bernardin Nagnanović 1715. i fra Nikola Lašvanin († 1750.).<ref name="Domo" />

 

Prema gradu Mile, s lijevu stranu Bosne, u današnjem selu Muhašinovićima, [[Kulin ban]] podigao je svoju crkvu, od koje se našao natpis na nadvratniku ulaza u crkvu. Ban [[Stjepan II. Kotromanić]] 1340. podigao je na lijevoj strani riječice Goruše kod njezina utoka u Bosnu franjevački samostan i veliku trobrodnu crkvu sv. Nikole, u kojoj je izgradio grobnicu u apsidi za se i za svoju vladarsku obitelj. U tom samostanu bilo je sijelo vikara bosanske vikarije i kustodije, kada se vikarija oko 1348 razdijelila u više upravnih područja. Samostan sv. Nikole u Bosni spominju Dubrovčani 25. lipnja 1367., kada se u Malom vijeću odlučilo, da se franjevcima toga samostana podari 100 lakata raše, što je bilo dovoljno, da se naprave habiti za 10 - 12 franjevaca, koji su živjeli u samostanu.<ref name="Domo" />