Ljudevitov ustanak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 42:
{{col-end}}
Jedino što je zanimljivo iz ovoga prikaza je jasno naznačena vlast [[Borna|Borne]] u Dalmaciji ([[Ljudevitov ustanak#Podrobnije o bijegu|koja je obuhvaćala daleko veće područje nego danas]]). U svim prikazima Bornine vladavine i sukoba s Ljudevitom nigdje se ne spominju "Sorabi" niti Srbi. Posljednju vojsku koja je 822. godine poslana iz Italije u Panoniiju Ljudevit više ne čeka. "Napustivši grad Sisak sklonio se bježeći kod Srba, naroda koji, kako se kaže, drži veliki dio Dalmacije". Ali ubivši na prijevaru jednoga izmedu vojvoda (lat. ''ducibus'') koji su ga primili, "podloži njegovu kneževinu svojoj vlasti".<ref>Documenta, str. 327.</ref> Ipak misli i na pregovore s carem i zato mu šalje poslanike s obećanjem da će sam doći pred njega.
Kad je car iduće godine, tj. 823. vijećao u Compiegnu, javljeno mu je da je [[Ljudevit]] ubijen. Naime, "pošto je napustio Srbe i došao u Dalmaciju k Ljudemislu, Borninu ujaku i pošto je neko vrijeme boravio kod njega, on ga je na prijevaru ubio".<ref>Documenta, str. 328.</ref> Srbi kod kojih se Ljudevit bježeći prema jugu sklanja bez sumnje su istoimena srednjovjekovna županija i plemićka općina u 14. stoljeću (današnji [[Srb]]), koja se nalazila na unskom putu, koji je povezivao stoljećima jadranske i panonske zemlje. Svaka kombinacija u vezi s tim podatkom anala o Bosni, koja bi tobože tada bila u vlasti Srba ne samo da je nategnuta nego i isključena.<ref>Današnji [[Srb]] je bio u srednjem vijeku od 14 stoljeća dalje posebna plemićka općina i castrum. Srb je prvi puta spomenut u srednjovjekovnoj kronici pisanoj u 14. stoljeću kao ''castrum'', u smislu radnosrednjovjekovnog gradića i općine. Srpski lingvisti su pokušali oblik toga imena dovesti u vezu s navodnom nazočnošću pripadnika srpskoga naroda na području Hrvatske. No, analizom toga i drugih onomastičkih pojmova, hrvatski lingvist, akademik Petar Šimunović je došao do racionalnijeg tumačenja: ime Srb potječe od starog hrvatskoga glagola serbati, srebati, što znači "srkati" ili "grabiti vodu". Tako "Srb" označava izvor [[Una|rijeke Une]], gdje se mjesto i nalazi. Također, u područjima u kojima nije u povijesti zabilježeno postojanje srpskog pučanstva, postoji niz mjesta s korijenom "srb" u imenu. Tako jedan od spomenika rane hrvatske pismenosti, [[Istarski razvod]] iz 13. stoljeća, spominje ime "srbar" u značenju izvor tekuće vode. U Istri, gdje nema spomena srpskoga stanovništva do 20. stoljeća, nalaze se mjesta Srbani (kraj Pule) i Srbinjak, koja potječu još od srednjovjekovnoga doba.</ref>
== Podrobnije o bijegu ==
[[Dalmacija]] u ondašnjim kronikama, bilo bizantskim, bilo franačkim, obuhvacao daleko šire podrulje od današnjega. ''[[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacija]]'' je označavala i današnju Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu, veći dio Crne Gore, Mačvu, i dijelove zapadne Srbije. Pošto su srpski velikaši, Timočani i Braničevci, izrijekom spomenuti kao Ljudevitovi saveznici, on nije imao potrebe bježati u Bosnu (koja se ne spominje kao etno-politička jedinica do "Soraba"), poglavito jer su centar Ljudevitove vlasti činile sadašnja područja [[Sisak|Siska]] i Posavine, [[Lika|Like]] i [[Krbava|Krbave]] te Unsko-[[Bihać]]ki dio, dakle oko rijeka Kupe, Save, Une i Vrbasa. Franačka vojska nije zavladala područjem Like i Krbave, nego [[Karantanija|Karantanije]] (današnje Slovenije) i, kratkotrajno, Sisačkom Posavinom, čineći Ljudevitov bijeg nekamo u Bosnu posve nepotrebnim.
Povjesničar [[Krunoslav Draganović]] ovako komentira izvod iz [[Einhard]]ove kronike (spis je vise polemičke nego znanstvene naravi ):
{{citat2|Franački ljetopisac Einhard navodi, da je Ljudevit Posavski iza svoga poraza 822. pobjegao "Srbima, za koje se kaže, da drže velik dio Dalmacije". Odatle izvode, da je Ljudevit pobjegao nekom srpskom knezu u Bosnu i da je prema tomu Bosna bila u 9. stoljeću srpska. Međutim to nikako ne slijedi. Rimska provincija Dalmacija protezala se od Jadrana do Rudnika, Ibra i Sar planine u Srbiji. I Ljudevit, koji je imao za saveznike Braničevce i Timočane u Srbiji, mogao je lagano, i bez Bosne pobjeći nekom srpskom knezu u Dalmaciji na teritoriju današnje Srbije.}}
== Izvori ==
| |||