Ljudevitov ustanak: razlika između inačica

Kad je car iduće godine, tj. 823. vijećao u Compiegnu, javljeno mu je da je [[Ljudevit]] ubijen. Naime, "pošto je napustio Srbe i došao u Dalmaciju k Ljudemislu, Borninu ujaku i pošto je neko vrijeme boravio kod njega, on ga je na prijevaru ubio".<ref>Documenta, str. 328.</ref> Srbi kod kojih se Ljudevit bježeći prema jugu sklanja bez sumnje su istoimena srednjovjekovna županija i plemićka općina u 14. stoljeću (današnji [[Srb]]), koja se nalazila na unskom putu, koji je povezivao stoljećima jadranske i panonske zemlje. Svaka kombinacija u vezi s tim podatkom anala o Bosni, koja bi tobože tada bila u vlasti Srba ne samo da je nategnuta nego i isključena.<ref>Današnji [[Srb]] je bio u srednjem vijeku od 14 stoljeća dalje posebna plemićka općina i castrum. Srb je prvi puta spomenut u srednjovjekovnoj kronici pisanoj u 14. stoljeću kao ''castrum'', u smislu radnosrednjovjekovnog gradića i općine. Srpski lingvisti su pokušali oblik toga imena dovesti u vezu s navodnom nazočnošću pripadnika srpskoga naroda na području Hrvatske. No, analizom toga i drugih onomastičkih pojmova, hrvatski lingvist, akademik [[Petar Šimunović]] je došao do racionalnijeg tumačenja: ime Srb potječe od starog hrvatskoga glagola serbati, srebati, što znači "srkati" ili "grabiti vodu". Tako "Srb" označava izvor [[Una|rijeke Une]], gdje se mjesto i nalazi. Također, u područjima u kojima nije u povijesti zabilježeno postojanje srpskog pučanstva, postoji niz mjesta s korijenom "srb" u imenu. Tako jedan od spomenika rane hrvatske pismenosti, [[Istarski razvod]] iz 13. stoljeća, spominje ime "srbar" u značenju izvor tekuće vode. U Istri, gdje nema spomena srpskoga stanovništva do 20. stoljeća, nalaze se mjesta Srbani (kraj Pule) i Srbinjak, koja potječu još od srednjovjekovnoga doba.</ref>