Ljudevitov ustanak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 25:
== Sukob s Bornom na Kupi ==
Čini se da je tada Ljudevit odlučio krenuti na jug i okušati sreću na drugoj strani. [[Borna]] je to doznao, sakupio je, prema svjedočanstvu [[Einhard]]ovih anala, mnogo vojske i dočekao Ljudevita na granici Hrvatske, tj. negdje na [[Kupa|Kupi]]. Zbog prijelaza [[Gacka (župa)|Gačana]] na Ljudevitovu stranu, Borna se našao u vrlo teškom položaju, no pomoć mu je došla u pravo vrijeme jer je "jedva izmakao zaštićen svojim pretorijancima". Međutim, i u Ljudevitovu taboru nije bilo sloge. Vjerojatno iz osobnih razloga Ljudevita napušta još u početku ustanka tast
[[Borna]] je u sukobu pretrpio toliki gubitak da je [[Ljudevit Posavski|Ljudevit]] odlučio to iskoristiti. On je iduće zime "ognjem i mačem" pljačkao Borninu zemlju, koju izvor naziva [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Dalmacijom]]. Borna se, međutim, ne osjeća više doraslim Ljudevitovim snagama. Zbog toga je "sve svoje zatvorio u kastele", a sam je "danju i noću" s odabranom četom napadao neprijatelja. On se kasnije hrabrio pred [[Ljudevit I. Pobožni|carem Ludovikom]] da je ratujući na taj način nanio Ljudevitu velike gubitke, tvrdi da je osim plijena ubio tri tisuće ljudi i zarobio preko trista konja.<ref>Documenta str. 322-3</ref>
Redak 36:
{{col-end}}
Unatoč Borninim uspjesima Ljudevit nije pobijeđen. Stoga je na saboru u [[Aachen]]u 820. godine odlučeno da pođu na njega tri vojske sa tri strane. I Borna je dobio poduku što mora uraditi. Čim je prošla zima i niknula trava za pašu konja, upućene su vojske iz Italije preko Noričkih [[Alpe|Alpa]], preko Karantanije i preko Bavarske odnosno Gornje Panonije. Obje krajnje vojske zaustavljene su u napredovanju dok je središnja preko Karantanije oprijevši se dvaput neprijatelju prva stigla na cilj. [[Ljudevit]] se zatvorio u neki kastel na visokom brdu,<ref>[[Ferdo Šišić]], ''Povijest Hrvata'', str. 315. pretpostavlja da se taj podatak odnosi na neki kastel južno od Siska.</ref> koji je sam izgradio i suzdržavao je svoje ljude od sukoba ne želeći pregovarati ni o ratu ni o miru.
Kroničar se doduše hvali da su vojske, pošto su se opet sastale, "ognjem i mačem" palile zemlju, ali su se ipak bez uspjeha vraćale kuci. Štoviše, vojsku koja se povlačila Panonijom uhvatila je neka zaraza tako da je veliki broj vojnika poumirao od nje.<ref>Documenta, str. 325. [[Einhard]] tvrdi da je pri prijelazu preko Drave dio vojske, "ex locorum et aquarum insalubritate soluti ventris incomodo graviter adfectus est".</ref> Jedini stvarni uspjeh ovih vojski bilo je pokorenje "Kranjaca" (lat. ''Carniolenses'') koji su nastanjivali, kraj uz Savu i koji su gotovo susjedi Furlanaca". Jednaku je sudbinu doživio i onaj dio Karantanca, koji su pristali uz Ljudevita.<ref>Documenta, str. 325. B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda I, str. 427. s pravom naglašava da je "sodelovanje v uporu imelo usodne posledice za karantanske Slovence. Poslej viri ne govore već o Karantancih kot v frankovsko državo le napol vključenem avtonomnem ljudstvu, marveć o Karantaniji kot fevdalizirani pokrajini".</ref> == Bijeg i Ljudevitov kraj ==
| |||