Rafael: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.3) (Bot: mijenja ms:Raphael sa ms:Raffaello Sanzio
Damirux (razgovor | doprinosi)
Redak 19:
== Biografija ==
 
Bio je učenik kod svog oca zlatara i kipalakipara [[Giovanni Santi|Giovannija Santija]] koji je radio za humanista i ljubitelja umjentostiumjetnosti, vojvodu [[Urbino|Urbina]], [[Federico III. Montefeltro]]. Rafael je rođen i odrastao u njegovoj palači u Urbinu koju je dizajnirao [[Franjo Vranjanin]]. DaljnuDaljnju naobrazbu pružio mu je njegov stric, slavni arhitekt [[Donato Bramante]].
 
U početku slika svoje prve [[Gospa|Bogorodice]], a dolaskom u [[Firenca|Firencu]] na njega utječu [[Toskana|toskanski]] majstori, te radi velike oltarne slike ''Bogorodice s djetetom'', djelomice u [[pejzaž]]nim ambijentima.
 
Od jeseni [[1504]]. Rafael boravi i radi u [[Firenca|Firenci]] na svojim prvim slikama. Tu se upoznaje sa radovima ondašnjih slikara, [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]], [[Andrea del Sarto|Andree del Sarta]], [[Michelangelo|Michelangela]] i [[Fra Bartolomeo|Fra Bartolomea]]. U Firencu je došao sa namjerom da ostane nekoliko mjeseci i da prouči radove tih slikara, međutim tu ostaje četiri godine i [[21. travnja]] [[1508]]. potpisuje pismo koje je poslao svom stricu sa "Rafaelo. Slikar u Firenci". U međuvremenu boravi na kratkonakratko u svom rodnom mjestu Urbino i u Perugiji. U tom vremenu nastaju njegove poznate slike Bogorodice: ''Madonna u zelenom'' ([[1505]], ''Sveta Obitelj'' ([[1507]]), ''[[Vjenčanje Djevice]]'' ([[1504]].).
 
=== Rimsko doba ===
[[Datoteka:Pope_Julius_II.jpg|mini|lijevo|200px|''Portet Pape Julija II.'', 1512., ulje na platnu, 63 × 40 cm, palača [[Pitti]], [[Firenca]].]]
Krajem [[1508]]. po preporuci Bramantea Rafael dobija poziv od pape Julija II. da dođe u [[Rim]] da bi ukrasio privatne odaje sa [[freska]]ma u [[Vatikan]]u. Oslikao je tri odaje u [[Vatikan]]u [[freska]]mafreskama s povijesnim, mitološkim, alegorijskim i biblijskim temama ([[Rafaelove sobe]]). Devet godina je radio na te tri čekaonice (''Stanze'') u Vatikanu: od [[1509]]. - [[1511]]. na prvoj sali ''Stanza della Segnatura'', od [[1511]]. - [[1514]]. ''Stanza d'Eliodoro'', te od [[1514]]. - [[1517]]. ''Stanza dell'Incendio di Borgo''.
 
Godine [[1511]]. Rafael upoznaje [[Michelangelo|Michelangela]] koji je radio na osliku svoda poznate [[Sikstinska kapela|Sikstinske kapele]]. Kroz poznanstvo sa [[Sebastijan del Piombo|Sebastijanom del Piombom]], koji je također u to vrijeme radio u Rimu, Rafael se upoznaje sa [[Venecijanska renesansa|venecijanskim slikarstvom]]. Kod svih fresaka koje je Rafael izveo za Vatikan, pomagali su mu učenici iz njegove radionice kao i ostali suradnici koje je zaposlio.
 
Kod programa za ''Sala di Costantino'' za koju je Rafael napravio idejnu skicu očigledno je malo dijelova koje je on sam svojom rukom nacrtao, dalje izvođenje preuzeli su njegovi učenici od [[1520]]. do [[1524]]., [[Giulio Romano]] i [[Giovanni Francesco Penni]].