Delmati: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika Walter9, vraćeno na zadnju inačicu suradnika 109.60.20.158
Redak 23:
Ime Dalmata povezano je s nazivom njihove prve prijestolnice ''Delminium'' (starije ''Delmion'') na Duvanjskom polju. Starija je hipoteza da su oba naziva povezana s novijom albanskom riječi ''delme'' ([[albanski jezik|alb.]] „ovca“), jer su Dalmati bili stočari.
 
Stari izvorni jezik antičkih Dalmata zamalo je nepoznat, osim romaniziranog mjestopisa Dalmacije kojeg su popisali Rimljani. Dok su dalmatski stočari u brdovitom zaleđu [[Dalmatinska zagoraZagora|Dalmatinske zagoreZagore]] bar dijelom očuvali svoj poluromanski govor i stari stil života, ostali u primorskim gradovima tada su uglavnom romanizirani. Nakon propasti Rima, u ranom [[srednji vijek|srednjem vijeku]], po tim obalnim gradovima iz lokalnoga latinskog dijalekta postupno nastaje romanski [[dalmatski jezik]], koji je bio približno između kasnijeg talijanskoga i rumunjskog, ali je s asimilacijom ovih romanskih potomaka donedavna izumro.
 
Naprotiv, srednjovjekovni potomci starih Dalmata u kraškom su zaleđu Dalmatinske zagore bar dijelom očuvali svoj poluromanski ''"morlački"'' govor koji je kasnije nakon djelomičnog slaviziranja nazvan ''„Murlaška besyda.“'' Iz njega je bilo popisano tek 290 riječi, a još u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] do [[Prvi svjetski rat|1. svj. rata]] postojalo je oko 2100 njegovih govornika kao zadnjih kulturnih nasljednika starih Dalmata. Ovi su većinom živjeli kao polunomadski pastiri na planinama oko [[Livanjsko polje|Livanjskog polja]], ali su potom u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] kroz [[20. stoljeće|20. st.]] ti nepodobni neslaveni bili nasilno slavizirani i dijelom su uništeni i raseljeni. Kao jezični trag tih posljednjih Dalmata, danas je preostao samo još čudnovati neslavenski mjestopis (toponimi) mnogih vrhova, sedla i izvora na planinama oko Livna: ''Ayvatat, Bleynadorna, Suturba, Brona, Ozirna, Gareta, Mitra, Zugva, Čamašir, Drul, Yenit, Yunč'' itd.