Vrhbosna: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 56:
Stare porušene crkve na području srednjovjekovne Vrhbosne, koje su barem djelomično arheološki ispitane:<ref name="Domo">[[Dominik Mandić]], ''[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]'', Ziral, Mostar, 1982. (pretisak)</ref>
# U red starohrvatskih crkava, sličnih onima u jadranskom primorju Bijele Hrvatske, ima se uvrstiti i stara crkva u [[Lisičići]]ma kod [[Konjic]]a, koja je bila otkrivena godine 1952. Dr. Irma Čremošnik, koja je vodila iskopine i opisala nalaz u Glasniku [[Zemaljski muzej u Sarajevu|Zemaljskoga muzeja u Sarajevu]], o toj crkvi piše ovo: "Njena osnova pokazuje sličnosti sa starohrvatskim građevinskim oblicima, naj više sličnosti pokazuje sa crkvom u [[Biskupija (Knin)|Biskupiji]] [kod [[Knin]]a] na Bukurovića podvornici". Prema arheološkim nalazima ova je crkva bila u uporabi od 13. do 15. st., ali je ona mogla biti građena u 11. ili 12. st.
# Godine 1950. i 1951. otkrivena je u Rogačićima kod [[Ilidža|Blažuja]] crkva sa šest apsida sa kraja 12. ili početka 13. stoljeća. Bila je presvođena sedrom, ožbukana i obojena crvenom bojom. Uz nju bila je kamenom građena kuća, bez sumnje, stan svećenika, koji je crkvu posluživao. Crkva i kuća bile su spaljene. Poslije propasti crkve, po njoj su pokopavani mrtvi od 14. do 16. stoljeća. Prema Irmi Čremošnik, koja je vodila iskopavanje, tehnika građenja crkve u Rogačićima potpuno odgovara tehnici gradnje šestapsidne [[Crkva sv. Trojice u Splitu|crkve sv. Trojice u Poljudu]] kod Splita, kojoj je također i veličinom i opsegom odgovarala. Ima sličnosti i s nekim drugim [[Starohrvatske crkve u Zahumlju|starim hrvatskim crkvama]] u Dalmaciji. U ruševinama crkve u Rogačićima našlo se također više ulomaka [[pleter|tropletera]], kojim su Hrvati redovito ukrašavali svoje crkve od 8. do 13. stoljeća.
# Godine 1954. i 1955. pretražujući nekropolu kneževske porodice Sankovića u selu Biskupu kod [[Konjic]]a, [[Marko Vego]] utvrdio je, da je ta nekropola bila podignuta na srednjovjekovnoj crkvi, koja je bila porušena početkom 14. st. Crkva je bila građena u romaničkom slogu, a bila je duga s apsidom 12.90 m, a široka 6.20.
# U Razićima, u blizini sela Biskup u [[Glavatičevo|Glavatičevu]], općina [[Konjic]], [[Marko Vego]] otkopao je godine 1956 srednjovjekovnu crkvu, podignutu u romaničkom slogu u drugoj polovini 12. ili u prvoj polovini 13. st. Crkva je bila neko vrijeme zapuštena i u 15. st. obnovljena. Kod te obnove na ulazu crkve postavljeni su novi dovratnici i nadvratnik, koji su se do danas sačuvali. Prema Vegi, ova crkva ima stil skih sličnosti s crkvom [[sveti Juraj|Sv. Jurja]] u Ponikvama na Pelješcu, a tako i s nekim drugim starohrvatskim bazilikama. Godine 1958 otkopana je u [[Bijela (Konjic, BiH)|Gornjoj Bijeloj]] kod Konjica velika crkva s tri lađe isto romaničkoga sloga od 13. do 14. st.
# U Olovu, u istočnom dijelu [[srednjovjekovna bosanska država|srednjovjekovne Bosne]], na lijevoj obali rijeke [[Krivaja|Krivaje]], postojao je franjevački samostan s [[Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Olovu|crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marij]]e. Taj samostan i crkva podignuti su poslije osnutka bosanske vikarije godine 1340. Prvi se put spominje u popisu Bartolomeja Pizanskoga od 1385. do 1390. Budući da je [[Olovo (BiH)|Olovo]] u to vrijeme bilo dobro bosanskih banova, misli se, da je ban [[Tvrtko I.]] (1353. - 1391.) podigao olovski samostan i crkvu. Ona je bila građena u romanskom slogu i nije bila velikih razmjera, ali je brzo nakon svoga osnutka postala najglasovitije [[Sveta Marija|svetište Marijino]] u hrvatskim krajevima. Kod te se crkve za duga stoljeća hodočastio narod iz svih hrvatskih krajeva i šireg područja na Veliku Gospu, i u njezinim osminama prije i poslije svetkovine. Preživljela je tursko zaposjednuće, dok nije bila godine 1704. zapaljena po naredbi bosanskoga valije Sefer-paše.
# Znamenit franjevački samostan i crkva postojali su u glasovitom srednjovjekovnom rudarskom mjestu [[Srebrenica|Srebrenici]] nedaleko od rijeke Drine. Tu je bilo neko vrijeme sjedište biskupije srebreničkovisočke, koju je [[Sveta Stolica]] osnovala početkom 15. stoljeća, da doskoči potrebama bosanskih vjernika. Po tom se samostanu prozvala [[Bosna Srebrena|bosanska provincija Bosna Srebrena]], i tu joj je bilo sjedište, kada se godine 1514. odcijepila od [[Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja|Bosne-Hrvatske]].
| |||