Alkemija: razlika između inačica

'''Alkemija''' je drevna vještina preobrazbe neplemenitih metala u [[dragocjeni metali|plemenite]], te težnja za pronalaskom kamena[[Kamen mudraca|Kamena mudraca]] odnosno potraga za [[eliksir života|životnim eliksirom]]. Razlikujemo [[Aleksandrija|aleksandrijsku]] protokemiju, arapsku alkemiju te europsku duhovnu alkemiju, iako je ovo umijeće za gotovo sve alkemičare imalo i duboko [[misticizam|mistično]] značenje.

Naziv je došao u Europu u [[13. stoljeće|13. stoljeću]] prilikom prevođenja [[Arapski jezik|arapskog]] naziva ''al-kimia'' (الكيمياء) na [[latinski jezik|latinski]]. Engleski prevoditelj nije znao prevesti arapski određeni član ''al'', te ga je ostavio u izvorniku. Tako je u europsku kulturu ušao oblik alkemija. Arapski oblik ''kimia'' potječe pak od [[Starogrčki jezik|starogrčkog]] χυμεία ''hymeia'', u značenju 'mješavina'<ref>''Hrvatski obiteljski leksikon'', svezak A-Boj, glavni priređivač Tomislav Ladan, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2005.</ref>, koju je, kao naziv za umijeće pretvorbe metala, prvi upotrijebio [[Zosim iz Panopolisa]] (o.350.-o.420.) oko [[300400]]. godine.<ref>[http://books.google.com/books?id=M7kCAAAAIAAJ&pg=PA286&dq=arabs+kimia+greeks&lr=&as_brr=3&as_pt=ALLTYPES&ei=Z0dYSdmvD5rqkQSF0dz4Bw#PPA287,M1. Walter W. Skeat (1892). Principles of English Etymology. Oxford: Clarendon Press.]</ref> Postoji i mišljenje da izraz ''hymeia'', odnosno ''kimya'' proizlazi iz riječi ''Kem'' ("crna zemlja"), imena kojim se u antici nazivao Egipat.<ref>Hutin, Serge, Alkemija, str. 7.-8.</ref>

=== Stari i helenistički Egipat ===

Ovo mistično učenje potječe iz drevnog [[Drevni Egipat|egipatskog]] teksta ''[[Smaragdna ploča|Tabula Smaragdina]]''. Alkemičari su vjerovali da ga je napisao [[Hermes Trismegistos]] (Hermes ''tri puta najveći''), što je grčki naziv za egipatskog boga [[Thoth]]a, boga pisma i mudrosti. ''[[Tabula Smaragdina]]'' je tekst [[magija|magijskog]] karaktera, koji opisuje postupak priprave supstance [[''Kamen mudraca]]''. Ovaj tekst su tijekom mnogo stoljeća alkemičari pokušavali dešifrirati i odgonetnuti njegovu tajnu.

Protokemija se u početku razvijala u Egiptu, gdje se razvijaju prve kemijske aparature. Zlatno doba aleksandrijske alkemije traje od kraja [[3. stoljeće|3.]] do početka [[5. stoljeće|5. stoljeća]]. Najslavniji grčki alkemičar bio je Zosim iz Panopolisa, koji je živio u Aleksandriji. Napisao je velik broj djela od kojih su mnoga sačuvana. Iz tog vremena značajna je Marija Židovka (Marija Aleksandrijska), koja je izmislila vodenu kupelj (''kerotakis''), koja se još danas zove po njoj, a Kleopatra Koptska, imenjakinja egipatske kraljice, izmislila je [[Destilacija|destilacijsku]] aparaturu.<ref>Hutin, Serge, Alkemija, str. 38.</ref>

U [[Helenizam|helenističkom]] razdoblju alkemijsko znanje se, zajedno sa ostalim znanjem pohranjuje u [[Aleksandrijska knjižnica|Aleksandrijskoj biblioteci]]. Dio tog znanja će biti spašen od uništenja aleksandrijske biblioteke i odnesen na područje [[Bliski istok|bliskog istoka]], gdje će ga preuzeti [[Arapi]] i dalje razvijati.

Za vrijeme dinastije [[Abasidi|Abasida]], u [[9. stoljeće|9. stoljeću]], Arapi su osnovali akademiju znanosti u [[Bagdad]]u, gdje su antička djela prevođena s grčkog na [[arapski jezik|arapski]] i tako sačuvana za buduće naraštaje. Među tim djelima bilo je i alkemijskih, a koliko je važan arapski doprinos razvoju alkemije i kemije, svjedoće riječi koje su ušle u univerzalnu uporabu: ''alkemija'', ''alkohol'', ''eliksir''.<ref>Hutin, Serge, Alkemija, str. 39.-40.</ref>

Najznačajniji arapski alkemičari bili su Džābir ibn Hayyān, u Europi poznat kao [[Geber]] (o.750.-o.815.) i [[Rhazes|al-Razi]] (865.-925.). Najpoznatije Geberove djelo je ''Summa perfectionis magisterii''.

Tijekom [[12. stoljeće|12. stoljeća]], u Europu su preko Bliskog Istoka i [[Španjolska|Španjolske]], dospjeli arapski filozofski i mistični tekstovi koji su Europljanima nanovo otkrili [[Aristotel]]ovu filozofiju, ali i djela arapskih učenjaka ([[Ibn Sina|Avicena]] (980.-1036.) i [[Ibn Rušd|Averroes]]).