|
'''Papa''' ([[latinski jezik|lat.]] otac, tata) je naziv za poglavara [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličke crkve]] (također: '''Sveti Otac'''), kao i službeni naziv oba [[Aleksandrija|aleksadrijska]] patrijarha (čelnika aleksandrijske [[Koptska crkva|Koptske crkve]] i [[Grkokatolici|Grkokatoličke crkve]]). Osim toga, još neke male crkvene zajednice katoličke crkve imaju na svom čelu papu.
Ovaj članak obrađuje pojam pape kao poglavara Rimokatoličke crkve i [[Sveta Stolica|Svete Stolice]], subjekta crkvene jurisdikcije i poglavara suverene države [[Vatikan]]a, najmanje države na svijetu.
Vrijeme koje papa provede na čelu crkve naziva se '''pontifikatom''', a njegovo prijestolje '''Apostolska Stolica''' (lat. ''Cathedra Petri''). Od [[1871]]. godine, papinska palača se nalazi na [[Trg Sv. Petra|Trgu Sv. Petra]] pored [[Crkva Sv. Petra|Vatikanske bazilike]], a papinska katedrala je [[Bazilika Sv. Ivana Lateranskog]].
== Povijest ==
Sam se naziv papa izvorno rabio na Istoku i njime su se označavali [[biskup]]i, [[opat]]i i, čak i obični [[svećenik|svećenici]]. Do 3. stoljeća to je titula za biskupe, a od 5. stoljeća je počasni naziv rimskog crkvenog poglavara. Prema katoličkoj i tradicijama nekih drugih kršćanskih crkava, papa je nasljednik [[apostol]]a [[Sveti Petar|Petra]], koji je bio prvi [[rimski biskup]] i najvjerojatnije [[67]]. godine umro mučeničkom smrću u [[Rim]]u. Iako neki od kritičara to osporavaju, to se potvrđuje navodom iz [[Biblija|Biblije]] (Evanđelje po Mateju, 16:18-19), gdje u [[vulgata|vulgati]] stoji:
''Tu es Petrus et super hanc petram aedificabo Ecclesiam meam et portae inferi non praevalebunt adversum eam.<br>Et tibi dabo claves regni coelorum.<br>Quodcumque ligaveris super terram, erit legatum et in coelis.<br>Et quodcumque solveris super terram, erit solutum et in coelis.''
U [[hrvatski jezik|hrvatskom]] prijevodu:
''A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. .<br> Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; .<br> a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.''
U [[1.Klementovo pismo|Prvom]] pismu rimskog biskupa Klementa iz [[98]]. godine [[Korinćani]]ma u u kojem rimski biskup zahtijeva vraćanje odbjeglih [[svećenik|presbyter]]a a u svezi s mučeničkom smrću Petra i Pavla u Rimu.
U povijesti Rimokatoličke crkve samo ime »''papa''« se pojavljuje na nadgrobnom spomeniku [[Marcelin]]a (†[[304]].) a prvi se »''papom''« zvanično naziva rimski biskup [[Siricije]] ([[385]]. – [[399]].), dok sam naziv »''papa''« za sve rimske biskupe uvodi papa [[Grgur I. Veliki]] ([[590]]. – [[604]].). Osim što rimski biskupi nose naziv papa, u povijesti je poznato više titula rimskog biskupa. Pa tako, primjerice, papa Grgur I. Veliki se nazvao '''Servus servorum Dei''' (na hrvatskom - '''Sluga slugu Božjih'''). Danas se rabi i naziv '''Summus Pontifex''' (Vrhovni svećenik), što je nekoć bio naziv i za [[biskup]]e.
Do vremena pape Grgura I. Velikog, rimski biskupi se označavaju titulom [[Pontifex Maximus]], koju je uveo papa [[Leon I. Veliki]] ([[440]]. – [[461]].), a čije ime potječe iz razdoblja rane [[Rimska Republika|Rimske Republike]]. Titulu Pontifexa Maximusa, vrhovnog svećenika, nosili su rimski carevi sve do vremena suosnivača jedinstvene Crkve cara [[Gracijan]]a ([[375]].), koji se pod utjecajem [[Ambrozije Milanski|Ambrozija Milanskog]], tijekom [[Arijanski sukob|Arijanskog sukoba]], odbija nazvati Pontifexom Maximusom.
U [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]] bilo je situacija, gdje je postojalo više papa istovremeno, jer je u isto vrijeme pored kanonski izabranog pape postojao i [[protupapa]]. Razlog tome je bila podjela unutar samog [[Kardinalski zbor|Kardinalskog zbora]] i gdje su onda rimski carevi ili rimske vlastelinske obitelji sami odlučivali o papi. Istovremeno su postojala 2-3, a ponekad čak i do 4 protupape.
Bilo je više papa koji su bili prognani iz Rima i umrli u progonstvu. Pape su napustile [[Rim]] i obitavali u [[Avignon]]u u [[Francuska|Francuskoj]] od [[1305]]. do [[1377]]. godine.
Tijekom pontifikata 265 papa bilo je i nekih zanimljivosti, pa je tako, primjerice, papa [[Silverije]] ([[536]]. – [[537]].) bio sin pape [[Hormizda|Hormizde]] ([[514]]. – [[523]].), a dvojica rođene braće su naslijedili jedan drugog na Apostolskoj stolici. O nekim papama se vrlo malo ili uopće ništa ne zna - papa [[Urban I]]. ([[222]]. – [[230]].). Vrijeme trajanja pontifikata papa je također vrlo različito. Najkraći pontifikat je imao Stjepan, koji je [[752]]. godine izabran za papu, ali je poslije tri dana umro i ne nalazi se na popisu papa. Posljednji papa koji je kratko bio papa (samo 33 dana) je papa [[Ivan Pavao I]]., prethodnik [[Ivan Pavao II|Ivana Pavla II]]. Sveti Petar je bio papa 37 godina, a papa Ivan Pavao II. više od 26 godina.
Biti biskup Rima bila je vrlo zahtjevna pozicija, o čemu govori i slučaj pape [[Formoz]]a ([[891]]. – [[896]].), koji je tijekom svojeg pontifikata stekao veliki broj neprijatelja, pa su nakon njegove smrti bili iskopani njegovi posmrtni ostaci i bilo mu je suđeno za brojne grijehe koje je počinio. Proglašen je krivim i odsječena su mu tri prsta i zakopan je u običan grob. Međutim, ubrzo je bio ponovno otkopan i bačen u rijeku [[Tiber]].
U povijesti pontifikata bilo je mnogo interesantnih ljudi. Tako je, primjerice papa [[Celestin V.]] ([[1294]].), krsnog imena Pietro del Morrone, bio pustinjak poznat po svojoj pomoći siromašnima. Bio je toliko skroman da je čak i živio u maloj špilji. Kardinali izbornici su bili toliko ganuti tom njegovom žrtvom da su ga dugo vremena nagovarali da se prihvati papinstva, što je na kraju i učinio ali je kao papa proživio samo 6 mjeseci. Za razliku od njega Španjolac, papa [[Aleksandar VI.]], svjetovnog imena Rodrigo de Borgia je bio vinogradar i bogatun koji je kupio prijestolje, a od Apostolske stolice napravio veliki unosan posao za sebe. Živio je poročno i imao čak devetoro djece. Najpoznatiji od njih su kći [[Lucrezia Borgia|Lucrezia]] i sin [[Cesare Borgia|Cesare]]. Po njegovoj smrti, tijelo je bilo danima nepokopano. Još jedan među poznatijim papama je bio i [[Leon X.]] ([[1513]]. – [[1521]].), koji je ekskomunicirao [[Martin Luther|Martina Luthera]], a poznat je i po riječima: »Bog nam je dao Svetu stolicu, stoga uživajmo u njoj!«. Bio je izabran kao vrlo mlad za papu, u svojoj 37. godini, prijevarom – uvjerio je svojeg protukandidata da je bolestan i da neće dugo poživjeti.
Jedan od kurioziteta u povijesti papa je i takozvano proročanstvo [[Sveti Malahije|Svetog Malahija]] gdje će posljednji papa nositi ime Petar II., a bit će 277. papa.
==Službeni naslovi==
* Biskup Rima,
* Vikar Isusa Krista,
* Nasljednik prvaka apostola,
* Summus Pontifex, vrhovni poglavar cijele Crkve
* Zapadni patrijarh,
* Primas Italije,
* Nadbiskup i metropolit rimske crkvene pokrajine
* Suveren države Vatikan,
* Servus Servorum Dei (''Sluga slugu Božjih'')
==Papinska obilježja i simboli==
* Papinska '''tijara''' ili ''Triregnum'' – stilizirana biskupska kapa, okrunjena s tri krune. Posljednja trojica papa odbila su biti krunjena, već su na svečanoj inauguraciji (ustoličenju) nosili običnu biskupsku kapu - [[mitra|mitru]]. Krunu je prodao po savjetu saborskih otaca papa [[Pavao VI]]. i od tog novca izgradio naselje na periferiji Rima za beskućnike. Za razliku od [[kardinal]]a, papa nema kardinalski štap, već koristi palicu koja se završava Raspelom (potječe iz 13. stoljeća).
* '''Ključevi Carstva Nebeskog''' – slika dva ukrštena ključa, zlatnog i srebrnog, spojenih crvenih konopcem (prema Mateju 16:19, Kristova izjava o Petrovom autoritetu:
''Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima;<br> a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.''
Simbolizira dvije nadležnosti Crkve, nad Zemljom i Nebom. Srebrni ključ simbolizira moć vezivanja i razvezivanja na Zemlji, a zlatni na Nebu.
* '''Papinski prsten''' (''Ribarev prsten'') ([[latinski jezik|lat.]] ''anulus piscatoris'') – zlatni prsten sa slikom Svetog Petra u čamcu, koji baca mrežu, s imenom pape koji ga nosi. Prsten se prvi put spominje [[1265]]. godine u pismu pape [[Klement IV|Klementa IV.]] svom nećaku, gdje se govori da su pape običavale ovjeravati javne obrasce s oko vrata obješenom papinskom Bulom, a osobna pisma sa »…..žigom Ribara«. Prsten na ruku novoizabranog pape stavlja, a po smrti i skida dekan Kardinalskog zbora, koji ga razbija čekićem, što označava i sam čin svršetka pontifikata umrlog pape.
* '''Palij''' - je bijela vrpca koja se stavlja novoizabranom papi prilikom ustoličenja. Na njoj se nalaze dva crveno izvezena križa, a predstavlja težinu službe koju na sebe preuzima novoizabrani papa.
* '''Umbracullum''' – '''baldahin''', ([[talijanski jezik|tal.]] = svod od tkanine ili platna nad prijestoljem, posteljom, nosiljkom i sl., ''Rječnik Hrvatskog jezika'', [[Vladimir Anić|V. Anić]]), ukrašen crvenim i zlatnim prugama. Prvi ga je rabio papa [[Aleksandar VI]]. Do tada ga je nosio čovjek koji je stajao iza pape i uvijek je bio označen grbom dekana Kardinalskog zbora i starim grbom papinske države. Danas se to obilježje više ne upotrebljava ali se još uvijek nalazi unutar bazilike, desno od oltara.
* '''Papinski grb''' – prikazuje već objašnjene ključeve iznad kojima se nalazi oslikani štit iznad kojeg je postavljena srebrna tijara s tri zlatne krune i crvenim trakama (infulama) koje vise sa zadnje strane štita. (Grb sadašnjeg pape [[Benedikt XVI.|Benedikta XVI]] napušta tradiciju prikazivanja trijare s tri krune, već iznad štita ima mitru s 3 vodoravne zlatne pruge).
* '''Sedia gestatoria''' – papinska nosiljka, nošena od dvanaset muškaraca u crvenim uniformama. Upotrebljavana je u procesiji nakon izbora novog pape. Novoizabrani papa je nošen u toj nisiljci od [[Sikstinska kapela|Sikstinske kapele]] do crkve Svetog Petra, gdje se održavalo krunjenje novog pape. Ovu tradiciju ukinuo je papa Ivan Pavao I.
== Izbor novog pape ==
{{main|Konklava}}
Vijeće [[kardinal]]a koje se sastaje radi izbora [[papa|pape]] naziva se '''konklava'''. Pojam označava i zatvorene prostorije u kojima se vrši taj izbor. Riječ dolazi od latinskog ''conclave'' - soba koja se može zaključati.
Za razliku od svih ostalih papa, prvi papa Sveti Petar je bio izabran od samoga [[Isus Krist|Isusa Krista]] da predvodi crkvu. Prema nekim zapisima, prve su pape, sve do pape [[Bonifacije II.|Bonifacija II.]] ([[530]]. – [[532]].), birali sami svoje nasljednike. Kada je rimski car [[Konstantin I. Veliki]] priznao kršćanstvo kao glavnu religiju [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], i carevi počinju miješati u izbor pape.
Papa [[Bonifacije III]]. ([[607]].) uvodi pravilo da se izbornici se smiju sastati za izbor novog pape tek tri dana nakon pokopa starog pape. A na [[biskupski sinod|sinodu]] [[769]]. godine je izglasano da papa može biti samo svećenik ili đakon, a ljudima izvan svećenstva je zabranjeno sudjelovanje u izboru. To pravilo je uzrokovalo veliko negodovanje pa je papa [[Nikola I. Veliki]] ([[857]]. – [[867]].) [[862]]. godine vratio pravo sudjelovanja na izboru rimskim vlastelinima.
Za najveću promjenu u načinu izbora pape tog razdoblja zaslužan je papa [[Nikola II.]] ([[1058]]. – [[1061]].), koji je odredio da se prilikom izbora novog pape kardinali moraju najprije odlučiti o mogući kandidatima. On je odlučio i da se izbori mogu održati bilo gdje, ukoliko to nije moguće u Rimu.
Na 10. ekumenskom sinodu [[1139]]. godine, za cjelokupni izbor pape ovlašteni su isključivo kardinali, a tijekom pontifikata pape [[Aleksandar III.|Aleksandra III.]] je odlučeno da se novi papa bira dvotrećinskom većinom.
Tijekom raznih i mnogobrojnih pontifikata u povijesti Crkve, bilo je u izboru pape mnogo promjena pravila izbora. Međutim, posljednja pravila je dopunio i dogradio papa Ivan Pavao II. U važećoj Konstituciji »'''Universi dominici gregis'''« iz [[1996]]. godine pravo izbora pape pripada Kardinalskom zboru, izuzimajući one kardinale koji na dan smrti pape navršavaju 80. godinu.
== Politička uloga ==
Iako napredna kristijanizacija [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] u 4. stoljeću nije omogućila biskupima posjedovanje vlasti nad državom, postupno slabljenje carske moći tijekom 5. stoljeća kristalizira papu kao višeg carskog zvaničnika u Rimu, dok biskupi sve više počinju određivati javni život u drugim gradovima zapadnog Rimskog Carstva. Ta pojava miješanja pape u političke događaje, najbolje je povijesno pokazana sudjelovanjem pape [[Leon I. Veliki|Leona I. Velikog]] u ratu protiv hunskog vođe [[Atila|Atile]] [[452]]. godine u svom osvajačkom pohodu na Italiju. S vremenom utjecaj pape na svjetovni život raste i [[756]]. godine nakon drugog [[Franačko-langobardski ratovi|franačko-langobardskog rata]] franački vladar [[Pipin Mali]] daje papi teritorije osvojene od langobardskog vladara Aistufla, što čini osnovu za stvaranje buduće [[Papinska države|Papinske države]]. U cilju jačanja svog političkog položaja, papa [[Leon III.]] kruni [[Karlo Veliki|Karla Velikog ]] za rimskog cara, što vodi ka stvaranju budućeg [[Sveto rimsko Carstvo|Svetog rimskog Carstva]]. Otada papa krune sve vladare Svetog rimskog Carstva, sve do cara [[Karlo V.|Karla V.]]. Kasnije je papa [[Pio VII.]] prisustvovao [[Napoleon]]ovoj krunidbi, kada se car sam okrunio. Tijekom talijanskog [[Risorgimento|Risorgimenta]] [[11. rujna]] [[1870]]. godine, Papinska država, nakon povlačenja francuskih postrojbi iz Rima zbog [[Francusko-pruski rat|francusko-pruskog rata]], zajedno s Rimom ulazi u ujedinjenu [[Italija|Italiju]]. Papa ostaje u [[Vatikan]]u i njegov položaj je zakonski određen u svibnju [[1871]]. godine, čime Vatikan, bazilika sv. Ivana Lateranskog i papinska ljetna rezidencija [[Castel Gandolfo]] ostaju u posjedu pape i u kojim mu je zajamčen suverenitet. Papa [[Pio IX.]], kao i njegovi nasljednici na Apostolskoj stolici, [[Leon VIII.]] i [[Pio X.]],u želji za ponovnom uspostavom moćne Papinske države, odbijaju priznati novu ujedinjenu Italiju, a on se sam označava »''zatočenikom u Vatikanu''«. Prvim [[Vatikanski koncil|Vatikanskim koncilom]] iz [[18. srpnja]] [[1870]]. godine odlukom o »[[Nepogriješivost pape|nepogriješivosti]]« pape raste crkvena i politička moć pape ali teritorijalne želje ostaju neostvarene.
Govoreći o političkoj ulozi pape, kroz povijest pape su na različite načine i oblike gradile svoju ulogu u političkom životu tijekom svojeg pontifikata. Tako su pape renesansnog razdoblja, kao što je papa [[Aleksandar VI.]], čovjek neprimjerne i neumjerene želje za uspjehom, a usto i političar (cilj opravdava sredstvo) i papa [[Julije II.]], odličan zapovjednik i državnik, svoju političku ulogu najviše gradili kao [[kršćanski vladar]]i, koji su osim svoje crkvene moći, posjedovali i svjetovnu moć. Pape, kao što su [[Grgur VII.]] i [[Aleksandar III.]], su pak svoju političku moć i ovlasti zasnivali na svojem utjecaju kao duhovni poglavari (Supremus Pontifex) Svetog rimskog Carstva.
Neki od najpoznatijih primjera papinskog političkog utjecaja tijekom povijesti ogledaju se u odlukama kao što su:
* Bula ''Laudabiliter'' iz [[1155]]. godine - daje se blagoslov engleskom kralju [[Henrik II.|Henriku II.]] za napad na [[Irska|Irsku]],
* Bula ''[[Inter Caeteras]]'' iz [[1493]]. godine – [[sporazum iz Tordesillasa]], kojim se vrši podjela novog svijeta između [[Španjolska|Španjolaca]] i [[Portugal]]aca,
* Bula ''[[Regnans in Excelsis]]'' iz [[1570]]. godine – odluka pape [[Pio V.|Pija V.]] koja izopćuje englesku kraljicu [[Elizabeta I.|Elizabetu I.]], ali i njenje nasljednike, iz Crkve. Tom odlukom se dala i opravdanost svakog napada na englesku vlast.
* Bula ''[[Inter Gravissimas]]'' iz [[1582]]. godine – odluka pape [[Grgur XIII.|Grgura XIII.]] o uvođenju [[Gregorijanski kalendar|gregorijanskog]] kalendara za računanje vremena
== Mišljenja i kritike==
== Literatura==
== Unutarnje poveznice==
* [[Popis papa]]
== Vanjske poveznice==
{{commons|pope}}
* [http://www.vatican.va/ www.vatican.va] - službene vatikanske stranice
[[Kategorija:Kršćanstvo]]
[[Kategorija:pape| ]]
[[Kategorija:Vatikan]]
[[af:Pous]]
[[als:Papst]]
[[ang:Pāpa]]
[[ar:بابوية]]
[[ast:Papa]]
[[bn:পোপ]]
[[bs:Papa]]
[[ca:Papa]]
[[cs:Papež]]
[[cy:Pab]]
[[da:Pave]]
[[de:Papst]]
[[el:Πάπας]]
[[en:Pope]]
[[eo:Papo]]
[[es:Papa]]
[[et:Paavst]]
[[eu:Aita Santua]]
[[fa:پاپ]]
[[fi:Paavi]]{{Link FA|fi}}
[[fr:Pape]]
[[fy:Paus]]
[[he:אפיפיור]]
[[hi:पोप]]
[[hu:Pápa (egyházfő)]]
[[id:Paus (Katolik Roma)]]
[[io:Papo]]
[[is:Páfi]]
[[it:Papa]]
[[ja:ローマ教皇]]
[[jv:Paus]]
[[ka:რომის პაპი]]
[[ko:교황]]
[[kw:Pab]]
[[la:Papa]]
[[lb:Poopst]]
[[li:Paus]]
[[lt:Popiežius]]
[[lv:Romas pāvests]]
[[mk:Папа]]
[[ms:Paus (Katolik)]]
[[nds:Paapst]]
[[nl:Paus]]
[[nn:Pave]]
[[no:Pave]]
[[nrm:Pape]]
[[pl:Papież]]
[[pt:Papa]]
[[ro:Papă]]
[[ru:Папство]]
[[scn:Papa]]
[[sco:Pape]]
[[sh:Papa]]
[[simple:Pope]]
[[sk:Pápež]]
[[sl:Papež]]
[[sq:Papa]]
[[sr:Папа]]
[[sv:Påve]]
[[ta:பாப்பரசர்]]
[[th:พระสันตะปาปา]]
[[tl:Papa]]
[[tpi:Pop]]
[[tr:Papa]]
[[ug:رىم پاپىسى]]
[[uk:Папа Римський]]
[[ur:پوپ]]
[[vi:Giáo Hoàng]]
[[zh:教宗]]
| 