|
'''Sermon''' je bio [[Kraljevina Hrvatska|hrvatski]]<ref>[http://archive.org/details/povjesthrvataodn01klaiuoft Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea (1899)], [[Vjekoslav Klaić]], Knjiga prva, 1899., str. 94, poglavlje Vladanje knezova i kraljeva hrvatske krvi</ref> ili [[Makedonci|makedonski]] feudalac,<ref name="hrleksikon">[http://www.hrleksikon.info/definicija/sermon.html Hrvatski leksikon] Sermon</ref> vladar Srijema.
[[Bizant]]inci su nakon propasti [[Simeon]]ova [[Prvo bugarsko carstvo|bugarskog carstva]] u 10. stoljeću povratili Srijem, no makedonski car [[Samuilo]] ubrzo vraća vlast nad Srijemom. Sermona, svog vazala, postavio je za upravitelja tog kraja, od [[976.]] do [[1018.]] godine.<ref name="hrleksikon"/> Sermon je kovao svoje zlatnike na području današnje [[Srijemska Mitrovica|Srijemske Mitrovice]].
Bizantski kroničar [[Ivan Skilica]] u svojem djelu Kratkoj povijesti (Σύνοψις Ἱστοριῶν) donosi nekoliko vijesti o [[Hrvati]]ma, među njima i o Sermonu koji vlada [[Srijem]]om. Prema ''Kratkoj povijest'', Hrvati su se nakon [[Samuilo]]vog poraza potčinili s dvojicom svojih arhonta caru [[Bazilije II.|Baziliju II.]] Historiografija smatra da su dotična dva arhonta [[Krešimir III.]] i [[Gojslav]].<ref>[[Lujo Margetić|Margetić, Lujo]], ''Hrvatska i crkva u srednjem vijeku'', Zagreb-Rijeka 2000, str. 102.</ref> Nakon što je Bizant [[1018.]] nakon dugo godina ratovanja slomio moćnu [[Samuilovo Carstvo|makedonsko-bugarsku državu]] makedonskog cara Samuila, pripojio je sebi [[Crvena Hrvatska|crvenohrvatske]] i [[Raška|raške]] oblasti te je došao nadomak [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskom Kraljevstvu]]. [[Krešimir III.]] i njegov brat Gojslav vidjeli su da imaju samo izbor priklanjanja Bizantu ili krvave borbe u kojoj bi nepovratno riskirali sve. Izabrali su pokoravanje Bizantu, što se pokazalo dobrim diplomatskim potezom, jer zadovoljni bizantski car Hrvatskom je Kraljevstvu ostavio sve stare pravice i [[sloboština|sloboštine]], Krešimira III. obasuo je častima i darovima, imenovavši ga [[patricij]]em. I dok se tako sva Hrvatska poklonila Bizantu, jedino je Sermon, koji je bio [[ban]] Srijema, nije htio slušati ni svoga kralja ni bizantskog cara, nego se ponio kao da je samosvojan vladar. Zato su iz Carigrada zapovijedili [[Konstantin Diogen|Konstantinu Diogenu]], upravitelju susjedne bugarske pokrajine na jugu Dunava kojoj je sjedište bilo u Beogradu, da Sermona "nadrva i pokori". Kontantin je pošao metodom prijevare. Poslao mu je glasnike iz svog sjedišta, poručivši mu da se želi s njime negdje sastati i o nekim stvarima porazgovoriti. Da bi ga privukao sigurnim uvjetima sastanka, predložio mu je sastati se na granicama njihovih oblasti, da to može biti rijeka Sava ili Dunav. Za obostranu obvezu, a kao znak povjerenja, ni jedan od njih dvoje nije smio sobom povesti više od tri sluge. Sermon je tako postupio i došao na sastanak. Konstantin se zbilja i pojavio, no nakon razgovora, ubio ga je skrivenim nožem. Sermonova je prestrašena pratnja pobjegla. Nakon kobnog sastanka, Konstantin Diogen brzo je prikupio nešto svojih snaga te provalio i Sermonovu državinu. Time je još više zastrašio već prestravljenu Sermonovu udovicu te koje silom koje obećanjima skloni ju, da je predala Srijem bizantskom caru, a ona je otišla u Carigrad gdje se preudala za nekog velikaša. Srijem pak ne vrati se više pod Hrvatsku, nego je ostao podčinjen izravno Bizantu. Carskim namjesnikom u novopriključenoj oblasti postao je baš Konstantin Diogen 1019. godine. Od onda je upravljao Srijemom kao počasni vojvoda do svoje smrti [[1028.]] godine. Romejsko je Carstvo stvorilo zasebnu [[tema (Bizant)|temu]] Srijem, koje uključuje i [[Mačva|Mačvu]], tako da se i s one strane rijeke [[Dunav]]a širi srijemsko ime. Tijekom 12. stoljeća [[Ugarska]] kraljevina trajno osvaja Srijem.
== Izvori ==
|
