Trnovec (Trnovec Bartolovečki): razlika između inačica

Na kraju su se unijele promjene u Urbarijalnu tabelu koja je imala zakonsku snagu. U njoj su bili označeni trajni posjedi i to posjedi oranica i sjenokoša. Na taj način kmetovi, slobodnjaci i zapuštena imanja imaju ukupnu površinu od 305 rali, te ima sjenokoša za 59 ½ kosaca.

 

Vinogradi su smatrani izvanselišnim državinama i nisu uneseni u urbarijalni posjed.

Iz istoga izvora imamo i pregled gdje su se oranice i sjenokoše nalazile. Tako se spominju slijedeće lokacije: U lobodju, Med puti, Posrednica, Gramnica, Kravanci, Vdolu, V peneznice, V hrastiči, Jablance, Dosica, Cirkvišće, Zbelevščica, V _aprine, Klenice, Lenjske njive, Pod naklom, Dolnijske njive, Brezovica, Jarmine.

 

 

Nakon svih ovih radnji prešlo se na izradu Urbariuma za svako selo. Urbari su u večini teksta bili isti za sva sela, te su i štampani, s tim da su ostavljana mjesta, prilikom štampanja, gdje su se određivale posebne dužnosti, odlike i prava kmetova ili vlastelina. Ovi podaci su naknadno dopisivani rukom. Urbarium possessionis Ternovecz sastavljen je dana 13. kolovoza 1777. godine.

Drugi dio govori o pravima kmetova. Tako se navodi da “Kerchma Vinszka od Dneva Sz. Mihalja do Dneva Bosichnih Szvetkov Kmetem szlobodna bude” – dakle imali su pravo prodavanja vina od dana sv. Mihalja do Božićnik praznika. Ovo pravo prodavanja vina se inače otkupljivalo od kralja i imali su ga oni vlastelini koji su ga otkupili i to za svaku godinu posebno i za svako područje posebno. Česte su bile žalbe i svađe u pogledu prodavanja vina u odnosu na osobe koje za to nisu imala pravo.

 

 

 

Treći dio govori o obavezama kmetova prema gospodaru. Tlaka se propisuje na cijelo selište, a svaki kmet daje tlaku u odnosu na veličinu svojeg selišta – posjeda. Tako se kaže da:” Vzaki czeloga Szelischa Kmet Goszponu fzvojemu Zemelszkomu svaki Tjeden jeden Dan od Szunchenoga Izhoda do Zahoda, nuter rachunajuch Dohajanya, y Odhajanya, Kermenya, y Napajanya vendar Vreme zdvojom Voznom Marhum fzvojemi Koli, vu Vremenu pako oranija Zchetverum Voznum Marhum lasztovitum, szvojum Branum y Plugom szlusiti”. Znači da je kmet morao sa svojim kolima i dvoje stoke svaki tjedan jedan dan od sunčevog izlaska do zalaska, računajući u to vrijeme potrebno za odlazak, dolazak, hranjenje krmom i napajanje stoke, davati tlaku, odnosno raditi na vlastelinskom imanju. U vrijeme oranja morao je orati sa svojim plugom i drljati svojom branom i to sa četvoro stoke. Ako nije imao dovoljno stoke onda se morao udružiti sa drugim kmetom i tu tlaku u dva dana odslužiti.

Ako je kmet morao ići pola ili više dana do posjeda vlastelina, tada ga je vlastelin mogao na mjesec 4 dana zadržati na imanju. Vlastelin je bio obavezan u tom slučaju obezbjediti hranu i stan za kmeta i stoku. Ako je kmet udaljen 1 sat do 1,5 sati onda je dužan na posjed stići u zoru u mjesecima “Szeszvetschaku, Grudnu, Proszinczu y Szechnu” tako da radi od sunčeva izlaska do zalaska.

 

 

 

 

Dalje je kmet bio dužan svaku godinu jednu foringu na daleko dati i to tako da zadovoljava 6 uslova: 1.četiri kmeta cijelog selišta jedna daju kola sa četvorom marhom tako da imaju ista naprezanja ili kako se oni međusobno dogovore, 2. ova foringa se ne mora dati ako se radi o lošem putu i ako put traje više od dva dana, 3. u vremenu oranja, sijanja, kosidbe i branja ova foringa se ne daje, 4. slijedeće godine se ne može ova foringa otkupiti bilo s novcima, drugim davanjima u naturi ili zamjenom za drugi rad, 5. ako bi spomenuta foringa bila na putu duže od dva dana, zbog nepredviđenih okolnosti, ili bi se nakladala prilikom povratka sa gospodarevim teretom, višak dana se mora obračunati u račun tlake i 6. Sve troškove puta snosi gospodar. On mora platiti mostarinu, cestarinu, brodovinu i trošak boravka u oštariji (hrana i stan).

 

 

 

Tlaka koje se odnosila na lov divljih zvjeri i koja je trajala tri dana nije se mogla ničim otkupiti.

 

 

Četvrti dio odnosi se na davanja i ostale kmetske dužnosti. Tako se navodi da svaki kmet i želir koji ima svoju kuću dužan je plaćati gospodaru jedan Rajnski forint i to u dva dijela: pola na dan Sv. Jurja i drugi dio na dan Sv. Mihalja. Želiri koji nemaju svoje kuće su oslobođeni ovog plaćanja.

Niti jednom kmetu nije dozvoljeno nositi oružje niti držati lovačke pse.

 

 

Ako se koji kmet uhvati da na štetu gospodareve mesnice iz drugih mesnica meso nosi i sam ga siječe i prodaje za novce, kazniče se toliko puta koliko je puta uhvaćen sa po tri dana radne tlake.