Nakon toga, autor se bacio na pisanje satiričkih romana, usmjerenih ponajprije na seciranje družine koja je došla na vlast po izborima [[3. siječnja]] [[2000.]]
Dok je prvo od tih djela, bestseler ''Ambra'', roman-pamflet{{nedostaje izvor}} i politički trač o kurentnimtrenutnim vlastodršcima, napisan reporterski nabrzinu i bez puno dotjerivanja, sljedeće je ostvarenje ''Fukara'', 2002., veliki roman ideja, nepriznati potomak engleskih satirično-esejističkih romana iz prvih desetljeća 20. stoljeća (Wells, [[George Orwell|Orwell]], s vrhuncima u [[Aldous Huxley|Huxleyju]] i [[Evelyn Waugh|Evelynu Waughu]]). Iako je sam Aralica tvrdio da je "uzor" za ''Fukaru'' američki reporterski roman zadnjih nekoliko desetljeća (od Capoteova ''Hladnokrvnog ubojstva'', Mailerove ''Krvnikove pjesme'' do Wolfeova ''Vatrometa taštine''), pažljiviji će čitatelj u tome spoju minucioznih esejističkih [[raščlana]] i preobilja grotesknih skandala koji imaju korijen u pripovjednoj tradiciji 18. stoljeća, ispunjenoj drastičnim eskapadama kao u romanima Smoletta, Fieldinga ili LeSagea-prepoznati srodnost s ''Kontrapunktom života'' Aldousa Huyleyja, prije nego s djelima ranijega Araličinoga opusa. ''Fukara'' je u toj tradiciji engleske esejističke satire: glavni junak romana nije nijedan od likova, kao ni zagušljiva atmosfera socijalističke totalitarne prošlosti ili muke opsade Sarajeva. Glavna je tema nešto više: lažni politikantski "multikulturalizam", razglobljen i iskarikiran do mikronskih izmjera; i to najviše preko lika i posljedaka djelovanja Placida Schrotta, za kojega je predloškom poslužila ekstravagantno-bizarna pojava financijaša Georgea Sorosa.{{nedostaje izvor}} Sve u svemu-radi se o izuzetnom i aktualnom romanesknom ostvarenju koje je počelo kao "moj obračun s njima", no pretvorilo se u "moje satiranje suvremene mala fide".
Araličino djelo roman-basna ''Puž'' objavljeno je [[2004.]] U tom virtuoznom i neobičnom uratku koji najviše nalikuje filozofskim romanima i satirama [[Voltaire]]a i [[Jonathan Swift|Swifta]] iz 18. stoljeća, pisac je dao anatomiju ljudske puzavosti i beskarakternosti u društvenom miljeu - i to sve u slici puževskoga svijeta. U romanu ''Sunce'' Aralica daje autobiografski prikaz jednog dijela svog djetinjstva koje će mu obilježiti život. U romanu ''Runolist'' Aralica prikazuje svoje viđenje vlasti i vladavine u sadašnjosti, ogrnuto povijesnim ruhom.
