Aleksandar Kerenski: razlika između inačica

▲'''Aleksandar''' se rodio [[2. svibnja]] [[1881]]. godine u mjestu [[Simbirsk]] koje će nakon [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] promjeniti ime u [[Uljanovsk]] zbog tamošnjeg rođenja [[Lenjin]]a. Njegov otac Fjodor je bio učitelj koji će predavati na lokalnom fakultetu budućem komunističkom vođi. Sam '''Aleksandar''' odlazi na fakultet u Moskvu gdje po njegovom završetku dobiva diploma za obavljanje pravnih poslova i stiče revolucionarni antimonarhistički pogled. Zbog svoje lične karizme i govorničkih sposobnosti on je izabran u [[Duma|Dumu]] [[1912]]. godine gdje ubrzo stiče opće poštovanje njegovih članova.

▲== Preuzimanje vlasti ==

▲Tijekom [[Februarska revolucija|Februarske revolucije]] zbog svoga ugleda iz parlamenta '''Aleksandar''' uspijeva biti izabran na položaj zamjenika predsjedavajućeg [[Petrogradski Sovjet|Petrogradskog Sovjeta]]. Zahvaljujući toj narodnoj popularnosti on se tada nameće novoj privremenoj vladi koja ga postavlja na poziciju ministra pravosuđa. Ta nova pozicija ga je odmah stavila u sukob s Sovjetom pošto su njeni predstavnici imali zabranu ulaska u novu vladu. Ambicioznom '''Kerenskom''' to nije bio problem pošto vatrenim govorom uspijeva dobiti izuzeće od pravila. Sada držeći dvije važne pozicije istovremeno on ucjenjuje vladu premijera [[Grigorij Lavov|Lavova]] da prekine sve pregovore s carem i ukine monarhiju u bilo kojem obliku. Našavši se pod direktnom prijetnjom nove revolucije premijer je finalno popustio [[16. ožujka]] [[1917]]. godine.

▲To popuštanje u stvarnosti nije zadovoljilo '''Kerenskog''' čiji cilj od prvog dana revolucije postaje preuzimanje vlasti. U sljedećoj krizi tijekom svibnja [[1917]]. godine on sada ponovno prijeti narodnom revolucijom i kao nagradu ovaj put dobiva mjesto ministra obrane. Iako je tu poziciju osvojio samo radi protivljenja ratu sada '''Kerenski''' zamišlja sebe kao [[Napoleon]]a sjevera (ima 36 godina) i protivno volji onih koji su ga postavili priprema veliku rusku ofenzivu [[1917]]. godine s proklamiranim ciljem učvršćivanja svojega položaja velikom vojnom pobjedom.

▲== Premijer ==

▲Ta nova ofenziva počinje [[1. srpnja]] [[1917]]. godine pod zapovjedništvom generala [[Aleksej Bruzilov|Alekseja Bruzilova]] ruskog velikog pobjednika iz prošle godine. Samo dan potom '''Kerenski''' uspijeva isprovocirati pad vlade nakon čega zauzima premijersku fotelju. Ta vijest povezana zajedno s onom o početku nove ofenzive dovodi [[3. srpnja]] do pokušaja preuzimanja vlasti od strane [[Boljševici|boljševika]]. Poslije dva dana borbi ovaj pokušaj "srpanjske" revolucije novi premijer uspješno guši zatvarajući u zatvor veliki broja njihovih važnijih pripadnika, dok sam [[Lenjin]] u potpunoj depresiji bježi na teritorij [[Finska|Finske]]. Kao posljedica tih događaja u [[Petrograd]]u i gubitaka tijekom napada na opće iznenađenje generala obje zaraćene strane ruski vojnici su se odbili dalje boriti. Kada je počeo protivnički protunapad [[18. srpnja]] [[1917]]. godine ruska vojska započinje svoj bjeg bez borbe koji traje cijelih 240 kilometara.

▲Završni akt političke karijere brzopletog '''Kerenskog '''počinje ubrzo nakon ovog vojnog debakla. Nemajući povjerenja u lojalnog monarhistu Alekseja Bruzilova on ga smjenjuje s pozicije vrhovnog zapovjednika vojske u [[kolovoz]]u samo da bi na njegovo mjesto postavio generala [[Lavr Kornilov|Kornilov]]a. Uvidjevši svoju grešku već u rujnu on naređuje smjenu Kornilova što ovaj ne prihvaća i odlučuje s svojom vojskom marširati na [[Petrograd]]. Kako bi se od njega obranio '''Kerenski''' sada pušta iz zatvora boljševike i daruje oružje njihovim simpatizerima za obranu grada. Na kraju gotovo bez ispaljenog metka ovaj pokušaj državnog udara će propasti, ali kao njegova posljedica boljševici su sada bili naoružani što će ubrzo i iskoristiti.

▲U posljednjem očajničkom pokušaju zadržavanja vlasti premijer u ovim nemogućim uvjetima donosi odluku o raspisivanju izbora za ustavni parlament. Situaciju u kojoj bi se buduća vlast odlučivala na izborima [[12. studenog]] [[1917]]. godine je bila neprihvatljiva [[Lenjin]]u koji donosi odluku o pokretanju [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]]. Pod njegovim vodstvom boljševici [[25. listopada]] [[1917]]. godine ( ruski kalendar, po našem [[7. studenog]] ) osvajaju [[Petrograd]]. Sljedeći dan '''Kerenski''' koji je na vrijeme pobjegao pokušava napasti s lojalnim trupama iz smjera [[Pskov]]a prema glavnom gradu. Kada taj napad propada znajući što se dogodilo on počinje bježati bez zaustavljanja sve do [[Francuska|Francuske]].

▲Do kraja svoga dugog života '''Kerenski''' je za Oktobarsku revoluciju krivio svih osim sebe. Njegov glavni krivac najčešće je bio general Kornilov koji ga je pokušao oboriti u rujnu. S tim pogledom na stvari praktički nitko drugi u cijelom svijetu se nije slagao s njim. U stvarnosti za većinu događaja iz [[1917]]. godine '''Kerenski''' je bio kriv. On u ožujku ultimatumom tjera vladu da prisili [[Mihajlo II., car Rusije|Mihajla II.]] na abdikaciju. Ponovno on u srpnju ruši vladu, pokreće vojnu ofenzivu i definitivno svojim novim proglasom ukida monarhiju. Kada još u [[kolovoz]]u uručuje otkaz najutjecajnijom vojnom zapovjedniku priča je već bila gotova. Tim potezima u roku od samo mjesec dana brzopleti '''Kerenski''' uspijeva protiv sebe okrenuti vojsku, monarhiste i boljševike ( koje zatvara u srpnju ). Čak i "njegova" stranka koja će ostvariti apsolutnu većinu na izborima [[1917]] godine dolazi na sastanak s boljševicima odmah nakon [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] radi dogovora o daljnjim akcijama.

▲Zbog svega toga nakon smrti '''Kerenskog''' [[1970]]. godine [[Ruska pravoslavna crkva]] odbija dati dopuštenje za njegov sprovod na crkvenoj zemlji smatrajući ga odgovornom osobom za dolazak komunista na vlastu. Kada je sličan zahtjev odbila s jednakim razlozima i [[Srpska pravoslavna crkva]] njega se pokopalo na području izvan crkvenih grobova.