Crna legija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Radovi24}}
{{redirect|Crna legija}}
{{Infookvir vojna postrojba
Line 62 ⟶ 61:
 
== Povijest ==
Kao službeni datum osnivanja se uzima 3. rujna 1941. iako je to u suprotnosti s nekim navodima. Službeni naziv te postrojbe je prilično nejasan pošto je u emigraciji izdano više različitih povijesnih knjiga koje se drastično razlikuju. NekeOsnivači supostrojbe tvrdilebili dasu je naziv bio ''1. ustaški zdrug'' odnosno ''Bojna grupasatnik Jure Francetića''.Francetić, Premakoji knjizije [[Damir Jug|Damira Juga]] Oružane snage NDH naziv jeujedno bio ''1.i ustaškapovjerenik [[pukovnija]]'',Glavni aliustaški tajstan|Glavnog nazivustaškog je nosila pukovnija pod zapovjedništvom [[Tomislav Rolf|Tomislava Rolfastana]] uza Kostajnici na Uni (danas HrvatskaBosnu, i Bosanska Kostajnica). Prema knjizi "Bitka za Kupres 1942." [[Davor Marijan|Davora Marijanaporučnik]] naziv je bio ''Sarajevska ustaška pukovnija''. Poznat je još i naziv ''Istočno-bosanskaRafael legija''Boban.
 
Kako je prvotno planirano da najveća postrojba u Ustaškoj vojnici bude satnija, isprva je ono što će poslije postati poznato kao Crna legija bilo borbena grupa nekoliko satnija. Prvi službeni naziv bio je ''Grupa satnija - Sarajevo'', ali je korišten i neformalni naziv ''Istočno-bosanska legija''. Kasnije je po zapovjedniku uveden naziv ''Bojna grupa Jure Francetića''. U grupi su bile slijedeće jedinice:
Njezin sastav je još veća zagonetka. Prema najraširenijoj verziji činile su je u početku dvije [[Sarajevo|sarajevske]] ustaške [[bojna|bojne]] od oko 800 ljudi, pod zapovjedništvom [[Bećir Lokmić|Bećira Lokmića]]. Nakon njegove pogibije zapovjedništvo je preuzeo povjerenik Glavnog ustaškog stana za Bosnu, sa činom [[satnik]]a [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]], Jure Francetić, koji zajedno s [[Ante Vokić|Antom Vokićem]] obavlja popunjavanje i organiziranje ustaških postrojbi za borbe protiv ustanaka u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Problem ove verzije je u tome da je Lokmić poginuo u srpnju 1942. godine kao časnik u 2. satniji I. ustaške bojne. Ponovno prema knjizi Davora Marijana osnivači su bili satnik Jure Francetić i [[poručnik]] Rafael Boban od ''I. ustaške stajaće djelatne bojne'' i ''Pripremne bojne grada Sarajeva''. U jugoslavenskoj literaturi navodi se kao elitna postrojba jačine pet bojni.
 
*Stožerna satnija Sarajevo
*Samovozna satnija Kasindol
*Strojopuščana satnija Sarajevo
*6. streljačka satnija, Boljanić
*20. streljačka satnija, Bosansko Petrovo Selo
*23. satnija, Karanovac
*24. satnija, Tuzla, (kasnije Gračanica)
*25. satnija, Sočkovac
*Topnička bitnica, Gračanica
*32. streljačka satnija, Zenica (kasnije Vlasenica)
*33. pohodna satnija, Sarajevo
*34. pohodna satnija, Zvornik
*35. pohodna satnija, Skelani
*36. pohodna satnija, Sarajevo
*39. streljačka satnija, Sokolac
*40. streljačka satnija, Konjic
*41. streljačka satnija, Kasindol
 
=== Nastanak ===
Nakon stvaranja [[NDH]] u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] buknuo je [[partizani|partizansko]]-[[četnici|četnički]] ustanak protiv vlasti [[NDH]]. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim ([[Bošnjaci|Bošnjačkim]]) stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj [[etničko čišćenje|etnički očišćen]] teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "[[Velika Srbija|Velikoj Srbiji]]". Nakon četničkih pokolja i terora u [[Foča|Foči]] i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, pristiglih u Sarajevo i željnih osvete, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući i III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva ''Crnu legiju'' kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svijetlozelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo.
 
''Crna legija'' je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna, a izobrazbeni centar joj je bio na [[Koševo|Koševu]] u Sarajevu. U početku je brojila 800 do 1200 ljudi da bi kasnije dosegla brojku od 1500 ljudi od kojih su ustrojene tri bojne. Početkom 1942. bila je opskrbljena kamionima, motociklima, sa nekoliko talijanskih tenkova i baterijom brdskog topništva.
 
=== AkcijePrve u Bosni i Hercegoviniakcije ===
[[Datoteka:Ustaski borci.jpg|mini|260px|Vojnici Crne legije iz [[Tomislavgrad]]a po završetku obuke 1942.]]
O uspješnim borbama koje je ta elitna ustaška postrojba vodila po raznim krajevima Bosne, a u početku i [[Hercegovina|Hercegovine]] (poslije su nakon reokupacije demilitarizirane zone [[Italija|Talijani]] zabranili ustrojavanje i djelovanje ustaških postrojbi na tom području), svjedoče mnoga vojnička odličja dodjeljena njenim pripadnicima. [[Vojnički red željeznog trolista|Vojnički red "Željeznog trolista s hrastovim grančicama"]] bio je dodjeljen pričuvnom ustaškom [[natporučnik]]u (kasnije [[pukovnik]]u) [[Franjo Sudar|Franji Sudaru]] "za hrabro vođenje I. bojne ''Crne legije'' u istočnoj Bosni od svibnja 1941., te u ostalim borbama kao zapovjedniku posade [[Nevesinje|Nevesinja]] i kod [[Han Pijesak|Han Pieska]]". U prvim mjesecima 1942. ''Crna legija'' je uništila nekoliko tisuća četnika koji su palili i pljačkali istočnom Bosnom. Vodila je i mnogo uspješnih borbi s partizanskim jedinicama 1942. u zapadnoj Bosni kada jesu jednadvije bojnabojne ''Crne legije'' pod zapovjedništvom Rafaela Bobana obranilaobranile [[Kupres]] od nekoliko partizanskih brigada. Kako je ''Crna legija'' pobjeđivala, tako su i Jure Francetić i Rafael Boban dobivali veće činove u Ustaškoj vojnici.
 
'''Kronologija akcija:'''
Line 79 ⟶ 96:
''02./10. prosinca 1941.''
 
Pokušaj čišćenja planine [[Ozren (planina u BiH)|Ozren]] od partizanskih i četničkih jedinica. U selu zvanom "Mala Jugoslavija" nedaleko [[Usora|Usore]]bilo je sjedište četničke komande pod zapovjedništvom samozvanog [[general]]a Čerkeza. U akciji su osim ''Crne legije'' sudjelovale i ''8.''[[Hrvatsko domobranstvo (domobranskaNDH)|domobranska]] 8. ''djelatna pukovnija'' kao i četiri ustaške bojne. Iako je akcija bila neuspješna, od jedinica NDH, u borbi se najviše istakla ''Crna legija''. Ustanici su pretrpjeli velike gubitke, a i sam Čerkez je poginuo.
 
''13./28. siječnja 1942.''
 
U operaciji su osim ''Crne legije'' sudjelovale njemačka 342. i 718. pješačka divizija, talijanska divizija "''Ravenna''" kao i ''4.'' i ''5. domobranska divizija''. ''Crna legija'' je poslana da zatvori prostor između [[Visoko (BiH)|VisokoVisokog]]g i [[Vareš]]a kako bi se spriječilo partizane u probijanju na zapad u srednju Bosnu. Sudjelovala je samo u ograničenim akcijama. Iako se operacija ne može nazvati uspješnom partizani su natjerani na planinski teren.
 
''28./30. siječnja 1942.''
 
Nastavak prošle operacije nazvan je "[[Operacija Ozren]]". U operaciji su sudjelovale iste jedinice kao i u prošloj. ''Crna legija'' je iskorištena kao udarna jedinica djelujući u okolici [[Maglaj]]a. Operacija Ozren je bila uspješna, partizani su istjerani iz njihovih utočišta i pretrpjeli su brojne gubitke.
 
===Prvi preustroj===
''Veljača-travanj 1942.''
Početkom 1942. dolazi do preustroja Ustaške vojnice. Počinju se ustrojavati i bojne, pa i sdrugovi (brigade). Grupa satnija Sarajevo je 1. veljače 1942. preustrojena u '''I. stajaći djelatni sdrug'''. Sastav sdruga bio je:
 
*''I. djelatna bojna - Podromanija''. Ustrojena je u kolovozu 1941. godine od 32. pohodne satnije – Vlasenica, 36. pohodne satnije - Sarajevo, 35. pohodne satnije – Skelani. Do punog sastava je popunjena dobrovoljcima novacima. Zapovjednik je bio poručnik [[Rafael Boban]], a zamjenik mu je bio poručnik [[Ivan Zebec]].
''Crna legija'' je djelovala samostalno protiv zaostalih četničkih grupa na Ozrenu i nije se angažirala u planiranim velikim operacijama do 15. ožujka kada je očistila Romaniju od četnika i zauzela položaj kod [[Han Pijesak|Han Pijeska]] kako bi učvrstila istočno krilo njemačke 718. divizije. Ova operacija, od Nijemaca zvana [[Operacija Trio|Trio]], započeta je od talijanskih divizija Taureneese, Pusteria i Sassari koje su htjele očistiti Crnu Goru, Sanđak i istočnu Bosnu od ustanika i primiriti taj prostor. U operaciji su sudjelovale ''3.'' i ''4.'' (domobranska) ''granična bojna'' kao i ''8.'', ''13.'' i ''15.'' (domobranska) ''pješačka pukovnija''. U dijelu Operacije Trio koji se odvijao na teritoriju NDH ''Crna legija'' je igrala dominantnu ulogu i najodgovornija je za uništavanje i razbijanje 4500 četnika koji su djelovali na prostoru istočne Bosne. Nakon Han Pijeska, (dok su Talijani zbijali svoje divizije i ne čekajući odobrenja njemačkog zapovjednika), ''Crna legija'' zauzima [[Vlasenica|Vlasenicu]] a u [[Žepče|Žepču]] zatječe gotovo sve stanovništvo pobijeno od četnika. U daljnjim borbama ''Crna legija'' osvaja [[Milići|Miliće]], [[Kasaba|Kasabu]], [[Drinjača|Drinjaču]], [[Bratunac]] i Srebrenicu te 9. travnja izbija na Drinu. Slijedeći dan, na samu godišnjicu proglašenja NDH, Francetić šalje Paveliću čuturicu s vodom iz Drine. Nakon osiguravanja granice prema Srbiji i završetka operacije Trio I, 24.04. ''Crna legija'' je poslana u uništavanje manjih izoliranih džepova otpora sjeverno od Foče. U [[Operacija Trio|operaciji Trio]] od Nijemaca je zarobljen i zapovjednik svih četničkih jedinica istočne Bosne [[bojnik]] [[Jezdimir Dangić]]. Francetićev dio operacije je u ustaškom tisku bio poznat kao "Pohod na Drinu", a čitava operacija je u partizanskoj literaturi poznata kao [[Treća neprijateljska ofenziva]]. Rezultat operacije je bio drastično smanjenje broja crnogorskih i istočnobosanskih četnika i partizana te uspostava kontrole NDH nad njenom istočnom granicom, ali i masovan bijeg srpskog stanovništva istočne Bosne u Srbiju.
 
*''II. djelatna bojna - Sokolac''. Ustrojena je u studenom 1941. godine iz djela II. djelatne bojne – Nevesinje, u koju su uključene: 34. pohodna satnija – Zvornik, 33. pohodna satnija – Sarajevo, 39. pohodna satnija – Sokolac. Zapovjednik je bio nadporučnik [[Franjo Sudar]], a zamjenik mu je bio poručnik [[Eduard Crnković]].
 
*''III. djelatna bojna - Sokolac''. Ustrojena je kao borbena jedinica početkom prosinca 1941 g. Sastavljena je od: djela III. djelatne bojne – Brčko, kojoj su priključene: 41. streljačka satnija – Kasindol, 40. streljačka satnija – Konjic, a ostatak je popunjen sa dobrovoljcima. Zapovjednik bojne je bio bojnik [[Mladen Sertić]], a zamjenik mu je bio poručnik [[Staniša Vasilj]].
 
*''XIII. djelatna bojna – Gračanica''. Zapovjednik bojne bio je satnik Ivan [[Stier]].
 
===Daljnje akcije===
''Veljača-travanj 1942.''
''Crna legija'' je djelovala samostalno protiv zaostalih četničkih grupa na Ozrenu i nije se angažirala u planiranim velikim operacijama do 15. ožujka kada je očistila Romaniju od četnika i zauzela položaj kod [[Han Pijesak|Han Pijeska]] kako bi učvrstila istočno krilo njemačke 718. divizije. Ova operacija, od Nijemaca zvana [[Operacija Trio|Trio]], započeta je od talijanskih divizija Taureneese, Pusteria i Sassari koje su htjele očistiti Crnu Goru, Sanđak i istočnu Bosnu od ustanika i primiriti taj prostor. U operaciji su sudjelovale ''3.'' i ''4.'' (domobranska) ''granična bojna'' kao i ''8.'', ''13.'' i ''15.'' (domobranska) ''pješačka pukovnija''. U dijelu Operacije Trio koji se odvijao na teritoriju NDH ''Crna legija'' je igrala dominantnu ulogu i najodgovornija je za uništavanje i razbijanje 4500 četnika koji su djelovali na prostoru istočne Bosne. Nakon Han Pijeska, (dok su Talijani zbijali svoje divizije i ne čekajući odobrenja njemačkog zapovjednika), ''Crna legija'' zauzima [[Vlasenica|Vlasenicu]] a u [[Žepče|Žepču]] zatječe gotovo sve stanovništvo pobijeno od četnika. U daljnjim borbama ''Crna legija'' osvaja [[Milići|Miliće]], [[Kasaba|Kasabu]], [[Drinjača|Drinjaču]], [[Bratunac]] i Srebrenicu te 9. travnja izbija na Drinu. Slijedeći dan, na samu godišnjicu proglašenja NDH, Francetić šalje Paveliću čuturicu s vodom iz Drine. Nakon osiguravanja granice prema Srbiji i završetka operacije Trio I, 24.04. ''Crna legija'' je poslana u uništavanje manjih izoliranih džepova otpora sjeverno od Foče. U [[Operacija Trio|operaciji Trio]] od Nijemaca je zarobljen i zapovjednik svih četničkih jedinica istočne Bosne major ([[bojnik]]) [[Jezdimir Dangić]]. Francetićev dio operacije je u ustaškom tisku bio poznat kao "Pohod na Drinu", a čitava operacija je u partizanskoj literaturi poznata kao [[Treća neprijateljska ofenziva]]. Rezultat operacije je bio drastično smanjenje broja crnogorskih i istočnobosanskih četnika i partizana te uspostava kontrole NDH nad njenom istočnom granicom, ali i masovan bijeg srpskog stanovništva istočne Bosne u Srbiju.
 
''Svibanj 1942.''
 
Od 5. do 12. svibnja Talijani su sudjelovali u združenim operacijama s Nijemcima protiv partizana u okolici Foče, koja je bila u talijanskoj okupacijskoj zoni. S obzirom da Talijani nisu dopuštali djelovanje ustaških postrojbi u njihovoj interesnoj zoni ''Crna legija'' se morala povući prije početka operacije. Taj prazan prostor su iskoristili partizani da se iz Crne Gore probiju u Hercegovinu. Francetićeva ''legija'' se povukla u prostor između Vlasenice i Srebrenice i uništavala grupe otpora gdje god ih je srela. Nakon toga 1I. i 2II. bojna su poslane preko Mostara (gdje su zamalo zarobile četničkog vojvodu [[Dobroslav Jevđević|Jevđevića]]) u Dalmaciju na područje Biokova odakle su nakon protjerivanja partizana vraćene u Sarajevo. Odande su preko [[Bosanski Brod|Bosanskog Broda]] pod Francetićevim zapovjedništvom upućene u [[Bitka na Kozari|borbu s partizanima na Kozari]]. 3.Ostatak bojnalegije je ostalaostao u Sarajevu a nakon nekog vremena je upućenaupućen prema Bugojnu i Kupresu.
 
''Lipanj-srpanj 1942.''
 
Dok je većina ''legije'' bila zauzeta u prostoru Vlasenice/Srebrenice, njena rezerva, 4. bojna, je poslana iz Sarajeva na sjever gdje je sudjelovala u najvećoj antipartizanskoj operaciji 1942., Operaciji Zapadna Bosna (Operation West-Bosnien). Desetci tisuća Nijemaca, ustaša i domobrana su okupljeni početkom lipnja i poslani u planine zapadne Bosne da jednom zauvijek očiste to područje od partizana i četnika. Do kraja kolovoza ustanici su pretrpjeli odjekujući poraz i operacija je završena. Tada se odlučuje ojačati Crnu legiju, pa se započinje formiranje još pet bojni koje bi ušle u njen sastav.
 
''28. srpnja-19. kolovoza 1942.''
 
3I. i II. bojna jesu pod Bobanovim zapovjedništvom poslanaposlane u [[Bitka za Kupres 1942.|obranu Kupresa]] koji je tada bio pod partizanskom opsadom. 600 pripadnika ''Crne legije'' je zajedno sa domaćim ustaškim i domobranskim postrojbama pod zapovjedništvom [[pukovnik]]a [[Franjo Šimić|Franje Šimića]] gotovo mjesec dana branilo Kupres od četiri partizanske brigade. Partizani su izveli tri koncentrirana napada protiv 1500 branitelja tijekom noći 11./12. kolovoza, 14. kolovoza i 19. kolovoza. Iako su branitelji bili brojčano višestruko nadjačani grad je uspješno obranjen. Partizanski gubitci su iznosili oko 1000 mrtvih i ranjenih.
 
===Novi preustroj===
3. bojna je pod Bobanovim zapovjedništvom poslana u [[Bitka za Kupres 1942.|obranu Kupresa]] koji je tada bio pod partizanskom opsadom. 600 pripadnika ''Crne legije'' je zajedno sa domaćim ustaškim i domobranskim postrojbama pod zapovjedništvom [[pukovnik]]a [[Franjo Šimić|Franje Šimića]] gotovo mjesec dana branilo Kupres od četiri partizanske brigade. Partizani su izveli tri koncentrirana napada protiv 1500 branitelja tijekom noći 11./12. kolovoza, 14. kolovoza i 19. kolovoza. Iako su branitelji bili brojčano višestruko nadjačani grad je uspješno obranjen. Partizanski gubitci su iznosili oko 1000 mrtvih i ranjenih.
Nakon uspješne obrane Kupresa, Glavni stožer Ustaške vojnice odlučuje formirati novi ustaški sdrug, [[V. Stajaći djelatni sdrug]]. Osnova V. sdruga bile su I. i II. bojna Crne legije. Za zapovjednika V. sdruga određen je Rafael Boban. Nakon toga, sastav 1. sdruga Crne legije bio je:
 
*III. Djelatna bojna - Srebrenica
''17./25. kolovoza 1942.''
*XXI. Djelatna bojna - Srebrenica
*XXII. Djelatna bojna - Vlasenica
*XXIII. Djelatna bojna - Kasindol
*XXIV. Djelatna bojna - Sokolac
*XXV. Djelatna bojna - Goražde
 
===Ljeto 1942.===
Dok je 3. bojna ''Crne legije'' branila Kupres 1. i 2. bojna su nakon uništavanja partizana na Kozari, upućene na prostor između [[Zvornik]]a i Drinjače da unište koncentrirane partizanske snage u brdima sjeverno od Vlasenice. Tijekom napada ([[Operacija Vlasenica]]{{newdsm}}), ''Crna legija'' je djelovala sa svojom uobičajenom žestinom protiv partizana i civila koji su im pomagali. Počinjeno je i nekoliko zločina nad nedužnim stanovništvom. Njemački časnici za vezu su preporučili svom zapovjedniku, generalu Fortneru, da raspusti ''Crnu legiju'' jer su smatrali da ti zločini samo štete njemačkim i hrvatskim interesima. Fortner se nije složio s time ali je naredio razoružavanje i hapšenje pripadnika jedne satnije ''Crne legije'' koja je samoinicijativno namjeravala napasti srpsko stanovništvo na Romaniji. Francetić je također uhićen 25. kolovoza i slijedeći dan predan lokalnim vlastima NDH sa preporukom da bude ukoren zbog nekontroliranja svojih jedinica. Pavelić je odbio učiniti išta protiv Francetića i na iznenađenje generala Fortnera, 26. kolovoza imenovao Francetića zapovjednikom svih "stajaćih djelatnih sdrugova" Ustaške vojnice.
''17./25. kolovoza 1942.''
DokNakon jeposljednjeg 3.preustroja, bojnaCrna ''Crnelegija legije'' branila Kupres 1. i 2. bojna su nakon uništavanja partizana na Kozari,je upućeneupućena na prostor između [[Zvornik]]a i Drinjače da uništeuništi koncentrirane partizanske snage u brdima sjeverno od Vlasenice. Tijekom napada ([[Operacija Vlasenica]]{{newdsm}}), ''Crna legija'' je djelovala sa svojom uobičajenom žestinom protiv partizana i civila koji su im pomagali. Počinjeno je i nekoliko zločina nad nedužnim stanovništvom. Njemački časnici za vezu su preporučili svom zapovjedniku, generalu Fortneru, da raspusti ''Crnu legiju'' jer su smatrali da ti zločini samo štete njemačkim i hrvatskim interesima. Fortner se nije složio s time ali je naredio razoružavanje i hapšenje pripadnika jedne satnije ''Crne legije'' koja je samoinicijativno namjeravala napasti srpsko stanovništvo na Romaniji. Francetić je također uhićen 25. kolovoza i slijedeći dan predan lokalnim vlastima NDH sa preporukom da bude ukoren zbog nekontroliranja svojih jedinica. Pavelić je odbio učiniti išta protiv Francetića i na iznenađenje generala Fortnera, 26. kolovoza imenovao Francetića zapovjednikom svih "stajaćih djelatnih sdrugova" Ustaške vojnice.
 
''Listopad 1942.''
Nakon Francetićevog promaknuća zapovjedništvo nad ''Crnom legijom'' je preuzeo ustaški pukovnik [[Ivan Stipković]]. Francetić je nakon toga pratio Pavelića u posjet [[369. pukovnija|hrvatskim legionarima]] na istočnom frontu i [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] u Vinici. Početkom listopada u [[Operacija Dinara|Operaciji Dinara]]{{newdsm}}, dvije bojne ''Crne legije'', pod Francetićevim zapovjedništvom, iz Kupresa napadaju partizane u [[Livno|Livnu]] i 3. listopada oslobađaju grad.
 
=== Smrt Jure Francetića i preustroj Crne legije ===
Nakon Francetićevog promaknuća zapovjedništvo nad ''Crnom legijom'' je preuzeo ustaški pukovnik [[Ivan Stipković]]. Francetić je nakon toga pratio Pavelića u posjet [[369. pukovnija|hrvatskim legionarima]] na istočnom frontu i [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] u Vinici. Početkom listopada u [[Operacija Dinara|Operaciji Dinara]]{{newdsm}}, dvije bojne ''Crne legije'', pod Francetićevim zapovjedništvom, iz Kupresa napadaju partizane u [[Livno|Livnu]] i 3. listopada oslobađaju grad.
Nakon oslobađanja Livna i boravka na području [[Kalnik]]a, Francetić je 22. prosinca letio za Gospić gdje je morao preuzeti zapovjedništvo nad operativnim područjem Lika. Zrakoplov mu je morao prisilno sletjeti zbog kvara (postoje teorije o sabotaži) u blizini sela Moćile nedaleko od Slunja. U napadu partizana teško je ranjen i prevezen u Slunj gdje su ga partizanski liječnici bezuspješno pokušali spasiti. Umro je 27. ili [[28. prosinca]] [[1942.]]. Nakon njegove smrti 1. i 2. bojna ''Crne legije'' su preustrojene u ''I. ustaški stajaći zdrug'' a 3. bojni (Bobanovoj) je pridodano nekoliko novonastalih ustaških bojni i od njih je ustrojen ''[[V. ustaški stajaći zdrug]]''god.
 
=== 1943.-1945. ===
=== Smrt Jure Francetića i preustroj Crne legije ===
Do kraja 1942. ''I.Crna zdrug''legija čisti Romaniju i Podromaniju. Na početku 1943. dio ''I. zdruga''legije se borio u [[Operacija Weiss|operaciji Weiss II]] dok je manji dio sudjelovao u višemjesečnim borbama sa četnicima i partizanima duž Drine. U drugoj polovici lipnja 1943. pretrpiolegija je pretrpjela velike gubitke od partizanske operativne grupe koja se probila u istočnu Bosnu nakon neuspjeha operacije [[Operacija Schwarz|Schwarz]]. IzgubioLegija je izgubila nekoliko mjesta i slijedećih mjeseci vodiovodila mnoge teške borbe sa četnicima i partizanima. Nakon Stipkovićeve pogibije u borbi u kolovozu 1943. zapovjedništvo je preuzeo [[bojnik]] [[Franjo Sudar]] koji je reorganizirao zdrug i ponovno od njega napravio prvorazrednu jedinicu. Tijekom prosinca 1943. zdrug je sudjelovao u operaciji [[Operacija Kugelblitz|Kugelblitz]]. U srpnju 1944. je vodio uspješne borbe oko Srebrenice i zajedno sa Nijemcima vodio proboj do Zvornika. Nakon borbi kod [[Kiseljak]]a i [[Busovača|Busovače]] pred kraj 1944. zdrug je ušao u sastav ''8. hrvatske divizije'' kojoj je zapovjednik bio general [[Roman Domanik]]. Nakon povlačenja iz Sarajeva u travnju 1945. ostatci zdruga su 09. travnja stigli u Zagreb.
Nakon oslobađanja Livna i boravka na području [[Kalnik]]a, Francetić je 22. prosinca letio za Gospić gdje je morao preuzeti zapovjedništvo nad operativnim područjem Lika. Zrakoplov mu je morao prisilno sletjeti zbog kvara (postoje teorije o sabotaži) u blizini sela Moćile nedaleko od Slunja. U napadu partizana teško je ranjen i prevezen u Slunj gdje su ga partizanski liječnici bezuspješno pokušali spasiti. Umro je 27. ili [[28. prosinca]] [[1942]]. Nakon njegove smrti 1. i 2. bojna ''Crne legije'' su preustrojene u ''I. ustaški stajaći zdrug'' a 3. bojni (Bobanovoj) je pridodano nekoliko novonastalih ustaških bojni i od njih je ustrojen ''[[V. ustaški stajaći zdrug]]''.
 
Nakon pogibije pukovnika Stipkovića u napadu na XXII. bojnu u rujnu 1943. zapovjedništvo preuzima bojnik [[Milan Šulentić]], ali samo osam dana poslije novi zapovjednik legije postaje bojnik [[Franjo Sudar]]. Sudar je reorganizirao zdrug i ponovno od njega napravio prvorazrednu jedinicu. Tijekom prosinca 1943. legija je sudjelovala u operaciji [[Operacija Kugelblitz|Kugelblitz]]. U srpnju 1944. vodila je uspješne borbe oko Srebrenice i zajedno sa Nijemcima vodila proboj do Zvornika koji je bio pod opsadom.
==== Prvi ustaški zdrug ====
Do kraja 1942. ''I. zdrug'' čisti Romaniju i Podromaniju. Na početku 1943. dio ''I. zdruga'' se borio u [[Operacija Weiss|operaciji Weiss II]] dok je manji dio sudjelovao u višemjesečnim borbama sa četnicima i partizanima duž Drine. U drugoj polovici lipnja 1943. pretrpio je velike gubitke od partizanske operativne grupe koja se probila u istočnu Bosnu nakon neuspjeha operacije [[Operacija Schwarz|Schwarz]]. Izgubio je nekoliko mjesta i slijedećih mjeseci vodio mnoge teške borbe sa četnicima i partizanima. Nakon Stipkovićeve pogibije u borbi u kolovozu 1943. zapovjedništvo je preuzeo [[bojnik]] [[Franjo Sudar]] koji je reorganizirao zdrug i ponovno od njega napravio prvorazrednu jedinicu. Tijekom prosinca 1943. zdrug je sudjelovao u operaciji [[Operacija Kugelblitz|Kugelblitz]]. U srpnju 1944. je vodio uspješne borbe oko Srebrenice i zajedno sa Nijemcima vodio proboj do Zvornika. Nakon borbi kod [[Kiseljak]]a i [[Busovača|Busovače]] pred kraj 1944. zdrug je ušao u sastav ''8. hrvatske divizije'' kojoj je zapovjednik bio general [[Roman Domanik]]. Nakon povlačenja iz Sarajeva u travnju 1945. ostatci zdruga su 09. travnja stigli u Zagreb.
 
Nakon borbi kod [[Kiseljak]]a i [[Busovača|Busovače]] pred kraj 1944., te posljednjeg preustroja oružanih snaga NDH u jedinstvene [[Hrvatske oružane snage]], legija ulazi u sastav [[8. hrvatska divizija|8. hrvatske divizije]] kojoj je zapovjednik bio general [[Roman Domanik]]. U siječnju 1945. počinje s pothvatom VICTORIA. U ožujku vodi teške borbe za Ivan Sedlo. Prilikom povlačenja snaga NDH iz Sarajeva u travnju 1945. legija je služila kao zaštitnica. Ostatci legije su 09. travnja stigli u [[Zagreb]].
==== Peti ustaški zdrug ====
''V. ustaški zdrug'' je premješten u jugozapadnu Bosnu sa sjedištem u [[Livno|Livnu]]. Od kasne jeseni 1942. do sredine veljače 1943. u [[Tomislavgrad]]u, [[Posušje|Posušju]], [[Livno|Livnu]], [[Šujica|Šujici]], [[Jajce|Jajcu]] i [[Imotski|Imotskom]], zdrug se sukobljavao s partizanskim proleterskim brigadama. Sudjelovao je u [[Operacija Weiss|operaciji Weiss II]] i boreći se duž Neretve preoteo partizanima garnizone koji su izgubljeni u zimi 1942./1943. Na početku travnja 1943. osvojio je [[Glamoč]] i odbio izuzetno jak napad partizana iz zapadne Bosne. U siječnju 1944. po Pavelićevoj naredbi ''V. zdrug'' je premješten u [[Zagreb]] gdje se trebao odmoriti te popuniti ljudstvom, oružjem i opremom. Nakon toga je trebao biti upućen prema [[Tuzla|Tuzli]] koju su tada ugrožavali partizani. No po Bobanovom prijedlogu ''V. zdrug'' je upućen u [[Podravina|Podravinu]] u borbu protiv partizana s [[Bilogora|Bilogore]]. Nijemci su za to namjeravali iskoristiti dvije mađarske divizije jer su Mađari smatrali da ustaške postrojbe nisu bile dovoljne za suzbijanje partizana. Želeći spriječiti ulazak mađarskih jedinica na teritorij NDH, Boban je zajedno s [[Ante Moškov|Antom Moškovom]] i njegovim ''[[Poglavnikov tjelesni zdrug|Poglavnikovim tjelesnim zdrugom]]'', ne poštujući zapovjedi njemačkog generala Anleba, krenuo u akciju i uspješno ju izveo bez upotrebe mađarskih jedinica. ''V. zdrug'' je nakon toga ušao u sastav ''5. hrvatske divizije'' sa sjedištem u [[Bjelovar]]u. Zapovjednik divizije je bio Boban.
 
=== Kraj ===
PredU slomsvibnju NDH ''51945. divizija''Crna legija se podpovlačila Bobanovimzajedno zapovjedništvomsa povuklaostalim premasnagama AustrijiHOS-a u Austriju. Dio gdjevojnika se kod [[Bleiburg]]a dio uspio probiti u sigurnost. IstoOni jekoji bilosu ise predali partizanima nisu mogli sočekivati ''prvimmilost zdrugom''pobjednika. PreostaliU vojnicisvibnju ''prvog''1945., ina ''petog[[Križni zdruga''put se(1945.)|Križnom nisuputu]], predalibarem partizanima120 negopripadnika suCrne selegije je likvidirano kod Siska. Vojnici Crne legije koji su vratiliostali u HrvatskuHrvatskoj i nisu položili oružje su pod imenom [[Križari (gerila)|Križari]] vodili [[Gerilsko ratovanje|gerilske borbe]] protiv jugoslavenskih komunističkih vlasti.
 
U čast Jure Francetića i Rafaela Bobana ispjevana je pjesma "[[Evo zore, evo dana]]".