Panarabizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{radovi24}}
[[Datoteka:United Arab Flag.jpg|thumb|200px|Zastava s panarapskim bojama]]
'''Panarabizam''' je [[Arapi|arapski]] [[Pan-pokreti|pan-pokret]] koji je bio vrlo utjecajan u 20. stoljeću i koji je težio političkom i kulturnom ujedinjenu Arapa, poslije dijeljenja arapskog svijeta u više od 20 različitih država, od stane kolonizatora. Slični pokreti koji su se pojaviliupojavili u drugim krajevima svijeta bili su panafrikanizam i paneuropizam.
[[Islam]] igra vrlo važnu ulogu u ovom pokretu, kao uostalom u svim arapskim nacionalističkim pokretima, no islamizam je jedna druga politička struja na [[Bliski istok|Bliskom istoku]].
 
== Panarabizam i arapski nacionalizam ==
Arapsko zajedništvo stoji u centru panarabizma, međutim to nije [[sinonim]] onom što se obično naziva "arapski nacionalizam", koji nastoji ponovno stvoriti i unaprijediti neovisne nacionalne države u prijašnjem koloniziranom arapskom svijetu. Panarabizam međutim naglašava da je cijeli arapski svijet jedna nacija, ''watan'', i pokret ima više-manje cilj opsežnog udruživanja arapskih država. Nekad se i panarabizam i regionalni arapski nacionalizam nazivaju "arapskim nacionalizmom" (''qawmîya''); kao na primjer na arapskom kongresu u BriseluBruxellesu 1938., kada se pojam panarabizam počinje koristiti.<ref name="Jan Hjärpe, a.a., s. 25 f">Jan Hjärpe, a.a., s. 25 f</ref> U stvarnosti osobe ili države se mogu pozivati na regionalni arapski nacionalizam i panarabizam, ili samo na jedan od ova dva pojma. Nasuprot panislamizmu, panarabizam želi doći do svog cilja ne gledajući na denominacijske odnose.
 
1938. je zaključeno da panarabizam nije nužno povezan sas nekom političkom [[ideologija|ideologijom]], no u praksi on se spominje često uz pojam tzv. "arapskomarapskog socijalizma". Kao pravilo panarapski pokret je neprijateljski orijentiran prema [[Izrael]]u, čiji nastanak 1948. je geografski podijelio arapski svijet u dva dijela, i [[cionizam|cionizmu]], koji se smatra kolonijalnim projektom. [[Habib Bourguiba]] tj.tadašnji lider [[Tunis]]a, bio je međutim neutralan u palestinskom konfliktu.
 
Još prije nastanka izraelske države 1948., dok je kolonijalizam još uvijek bio zbilja, panarapski predstavnici govorili su o jedinstvu "koje neće dozvoliti razilazak ili podjelu, svetog nasljeđa i da nije moguće od toga odstupiti ni pedalj".<ref name="Jan Hjärpe, a.a., s. 25 f"/>
Line 13 ⟶ 12:
== Etničke, vjerske i političke suprotnosti ==
 
Panarabizam se susreće sa brojnim problemima. U dosta arapskih država još od pamtivijeka su tu živjele i druge etničke krupene-arapske kojegrupe nisu arapske, i pored ostatataostataka europskih konolizatorakonlonizatora tu se mogu naći [[Asirci]], [[Židovi]], [[Kurdi]], [[Perzijanci]], turski narodi i mogimnogi drugi.
 
Nacionalizam u arapskom svijetu nije homogen. U početku je došlo do stvaranja arapskomarapskog nacionalizma u [[Osmanlije|OsmnalijskoOsmnalijskom carstvo]], uporedo s turskim nacionalizmom, i imao je cilj pronaći kulturnu osnovu za narode čiji suverenitet je bio ugrožen na ovom prostoru.
 
EgipatsiEgipatski nacionalizam, koji nastaje u 19. stoljeću za vrijeme britanske vladavine, poistovjećuje naciju sas kulturnim utjecajem iz Grčke kao i naslijeđem iz [[faraon]]skih pravremena, i sadržaosadržavao je više -manje jakejaku glasoveželju za autonomijuautonomijom i neovisnostneovisnosti.
U [[Tunis]]u nastajese nacionalozampojavljuje nacionalizam oko 1907. sa tzv. "mladotunižanima", otprilike istovremeno kao i u [[Alžir]]u sa "mladoalžircima"; oba su činili mali kružoci obrazovanih Arapa koji su željeli bolje napredovati u karijeri i nastavaknastaviti nacionalnenacionalnu suradnje s Francuskom, ali i jedno moderno arapsko društvo unutar države. Jedan puritanski arapski nacionalizam, zbog religijskih osnova, nastao je istovremeno u Maroku.
 
Poslije neovisnosti od kolonizatora poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], arapski nacionaliam, kao i panarabizam dobiva primjese socijalizma, pošto je ova ideologija bila ona koje su gerile podržavale.
Egipatsi nacionalizam, koji nastaje u 19. stoljeću za vrijeme britanske vladavine, poistovjećuje naciju sa kulturnim utjecajem iz Grčke kao i naslijeđem iz [[faraon]]skih pravremena, i sadržao je više manje jake glasove za autonomiju i neovisnost.
U [[Tunis]]u nastaje nacionalozam oko 1907. sa tzv. "mladotunižanima", otprilike istovremeno kao i u [[Alžir]]u sa "mladoalžircima"; oba su činili mali kružoci obrazovanih Arapa koji su željeli bolje napredovati u karijeri i nastavak nacionalne suradnje s Francuskom, ali i jedno moderno arapsko društvo unutar države. Jedan puritanski arapski nacionalizam, zbog religijskih osnova, nastao je istovremeno u Maroku.
 
Pored toga došlo je do konflikaatakonflikata između nacionalističkih i socijalističkih država, kao i kraljevina u arapskom svijetu, kao jedna paralela s političkim razlikama između paktova u [[Hladni rat|Hladnom ratu]]. Istovremeno dolazi do sukoba između panarabizma i regionalnog nacionalizma, prvenstveno u [[Magreb]]u, koji se djelomice identificirao sa francuskim i afričkim kulturnim naslijeđemnasljeđem.
Poslije neovisnosti od kolonizatora poslije [[Drugi svjetski rat]], arapski nacionaliam, kao i panarabizam dobiva primjese socijalizma, pošto je ova ideologija bila ona koje su gerile podržavale.
 
Pored toga došlo je do konflikaata između nacionalističkih i socijalističkih država, kao i kraljevina u arapskom svijetu, kao jedna paralela s političkim razlikama između paktova u [[Hladni rat|Hladnom ratu]]. Istovremeno dolazi do sukoba između panarabizma i regionalnog nacionalizma, prvenstveno u [[Magreb]]u, koji se djelomice identificirao sa francuskim i afričkim kulturnim naslijeđem.
 
== Panarapski pokreti i grupacije ==
 
Panarapska ideja stvorena je 1936. od strane tzv. ''arapskog pakta'' između [[Saudijska Arabija|Saudijske Arabije]], [[Irak]]a i [[Jemen]]a, kao i prijateljskim ugovorom između Saudijske Arabije ui Egipta iste godine.<ref>Nordisk familjebok (1956.)</ref>
 
Najistaknutiji arapskonacionalističkiarapsko-nacionalistički političar bio je egipatski predsjednik Nasser, no panarabizam je odigrao važnu ulogu u većini arapskih zemalja, koji ako nije imao za cilj stvaranje jedne velike arapske države, onda kao ekonomskiekonomskog i političkipolitičkog savezsaveza.
 
Poslije Nasserove smrti došlo je do jače suradnje između arapskih zemalja, ali sekularni panarabizam počinje dobivati konkurenciju u islamu i religioznim zahtjevima za specifičnim islamskim pravnim sustavom.
 
Najvažnija politička stranka s panarapskom ideologijom je [[Bath]] partija, koja igra važnu ulogu još od 1950-ih. Spomenuta stranka bila je na vlasti npr. u [[Sirija|Siriji]], [[Irak]]u i [[Libija|Libiji]], što je između ostalog dovelo do stvaranja kratkoročne unije između Egipta i Sirije 1958.-1961., zvane [[Ujedinjena Arapska Republika]], kao i nekoliko pokušaja stvaranja unijeunija između drugih država.
Poslije Nasserove smrti dolazi do stvaranja [[OAPEC]]a, koji je imao političko značenje. Povećani pristup radiuradiju i arapskim tv programima, kao i zrakoplovnaavio putovanja, doprinose jačanju zajedničke arapske kulture i panarabizam dobiva na jakosti.
S druge strane konflikti unutar arapskog svijeta utjecali su negativno na panarapsku suradnju, npr. konflikt o Zapadnoj Sahari, dalje konfiktkonflikt između [[Šijitizam|šija]] muslimana i [[Sunizam|sunita]]er te konflikti u [[Libanon]]u.
 
1945. dolazi do osnivanja ''[[Arapska liga|Arapske lige]]'' kojikoja se odlučno suprostavlja cionističkoj ideji o stvaranju židovske države u Palestini. Arapska liga bila je pod velikim pritiskom zbog neuspjeha u ratu protiv Izraela 1948.
Najvažnija politička stranka s panarapskom ideologijom je [[Bath]] partija, koja igra važnu ulogu još od 1950-ih. Spomenuta stranka bila je na vlasti npr. u [[Sirija|Siriji]], [[Irak]]u i [[Libija|Libiji]], što je između ostalog dovelo do stvaranja kratkoročne unije između Egipta i Sirije 1958.-1961., zvane [[Ujedinjena Arapska Republika]], kao i nekoliko pokušaja stvaranja unije između drugih država.
Poslije Nasserove smrti dolazi do stvaranja [[OAPEC]]a, koji je imao političko značenje. Povećani pristup radiu i arapskim tv programima, kao i zrakoplovna putovanja, doprinose jačanju zajedničke arapske kulture i panarabizam dobiva na jakosti.
S druge strane konflikti unutar arapskog svijeta utjecali su negativno na panarapsku suradnju, npr. konflikt o Zapadnoj Sahari, dalje konfikt između [[Šijitizam|šija]] muslimana i [[Sunizam|sunita]]er te konflikti u [[Libanon]]u.
 
1945. dolazi do osnivanja ''[[Arapska liga|Arapske lige]]'' koji se odlučno suprostavlja cionističkoj ideji o stvaranju židovske države u Palestini. Arapska liga bila je pod velikim pritiskom zbog neuspjeha u ratu protiv Izraela 1948.
 
Arapska liga u koju ulaze 22 države koje pokušava koordinirati ih politički je rezultat panarabizma. Jedan zajednički panarapski projekt u zadnje vrijeme je i Magrebska unija u Sjevernoj Africi.
 
Arapska liga u koju ulaze 22 države koje pokušava koordinirati ihtim državama i politički je rezultat panarabizma. Jedan zajednički panarapski projekt u zadnje vrijeme je i Magrebska unija u Sjevernoj Africi.
 
==Literatura==
*Jan Hjärpe, ''Araber och arabism'', Stockholm: Rabén Prisma, 1994.
*Albert Hourani, ''A history of the Arab Peoples''
 
== Izvori ==