Kurdi: razlika između inačica

 

Kurdske [[Islam|muslimane]] možemo okvirno podijeliti na većinske [[Suniti|sunite]] i manjinske [[Šijiti|šijite]], a takva se podijela zadržala od najranijeg procesa islamizacije do današnjeg dana. Nakon arapske invazije na [[Veliki Iran|Iran]] među Kurdima, [[Perzijanci]]ma i ostalima širila [[Šafijski mezheb|šafijska]] škola sunitskog ogranka islama, no smatra se kako su muslimani postali većina tek koncem [[10. stoljeće|10. stoljeća]]. Istovremeno se regijom širila i [[Hanefijski mezheb|hanefijska]] škola (također sunitski ogranak) , kao i [[Šijiti|šijitsko]] učenje islama (posebno u vrijeme iranske dinastije [[Bujidi|Bujida]]) koji prtovno nisu prihvaćeni kod [[Šafijski mezheb|šafijskih]] Kurda, no kasnije će znatno utjecati na religijsku povijest Kurda. Prije svega važno je istaknuti da [[Abu Hanifa]] iz [[Bagdad]]a, osnivač [[Hanefijski mezheb|hanefijske]] škole koja je najstarija među sunitskim [[mezheb]]ima i koju danas slijedi većina muslimana u svijetu, nije bio [[Arapi|arapskog]] već [[Iranski narodi|iranskog]]<ref>[[#IranicaAbuHanifa|ʿAbd-Allāh, U. F. (15.12.1983.)]]</ref> podrijetla - uglavnom se smatra [[Perzijanci|Perzijancem]]<ref>Vidi:<br>• [[#Nasr1975|Nasr, Seyyed Hossein (1975.)]], IV. svezak, str. 474. {{Citat|Abu Hanfia, who is often called the "grand imam" (al-Imam al-'Azam) was Persian.}}• [[#Glasse2008|Glasse, Cyril (2008.)]], str. 23. {{Citat|Abu Hanifah, a Persian, was one of the great jurists of Islam and one of the historic Sunni Mujtahids.}}</ref>, no moguće je i kurdsko podrijetlo. [[Hanefijski mezheb|Hanefijska]] i šijitska učenja prihvatila su se uglavnom na [[Iranska visoravan|Iranskoj visoravni]] i u [[Središnja Azija|Središnjoj Aziji]], što će početkom [[2. tisućljeće|2. tisućljeća]] u [[Horasan]]u rezultirati pojavom [[Sufizam|sufizma]], [[Misticizam|mističkog]] učenja islama koje će značajno utjecati na razvoj kurdskih religija [[Aleviti|alevita]] i [[Jesidi|jesida]]. Značajniji utjecaj [[Hanefijski mezheb|hanefijske]] škole u kurdskom dijelu [[Anatolija|Anatolije]] započinje dolaskom [[Turkijski narodi|turkijskih]] [[Seldžuci|Seldžuka]] u [[11. stoljeće|11. stoljeću]], dok šijitski utjecaj na kurdskom dijelu Iranske visoravni jača usponom [[Mongoli|mongolskog]] [[Ilkanat]]a ([[13. stoljeće]]) odnosno [[Safavidi|Safavida]] ([[16. stoljeće]]) koji ga promiču kao službenu religiju njihovog carstva<ref>[[#Hooker1999|Hooker, Richard (6.6.1999.)]]</ref>.

U prvoj polovici [[2. tisućljeće|2. tisućljeća]] oblikovale su se i tri specifične iranske religije koje možemo okarakterizirati kao kurdske - aleviti, jesidi i jarsani. [[Sinkretizam|Sinkretična]] religija [[Aleviti|alevita]] u početku se oblikuje kao primitivni spoj [[Šijiti|šijitskog]] [[islam]]a<ref>[[#BarAsher2002|Bar-Asher, Meier (2002.)]], str. 1.</ref> s iranskim religijama [[Manihejstvo|manihejstva]] i [[Zoroastrizam|zoroastrizma]]<ref>Vidi:<br>• [[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 150.<br>• [[#Astare2001|Astare, Kemal (2001.)]], II. svezak, II. dio</ref>, a konačni oblik poprima tijekom [[12. stoljeće|12. stoljeća]] kada [[Turkijski narodi|turkijska]] plemena u [[Kurdistan]] donose [[sufizam]], ali i vlastita [[Šamanizam|tradicionalna vjerovanja]]. Aleviti se danas smatraju ogrankom [[Šijiti|šijita]]<ref>[[#Nasr2006|Nasr, Vali (2006.)]], str. 1.</ref>, a iz njihovog vjerovanja u kombinaciji sa sufizmom izrodili su se i [[bektaši]] odnosno [[derviš]]i<ref name="IranicaBektaši">[[#IranicaBektaši|Algar, Hamid (15.12.1989.)]]</ref> koji se tijekom [[Osmansko Carstvo|osmanlijskog razdoblja]] šire i [[Balkan]]om gdje i danas postoje tragovi iranske kulture (npr. slavljenje [[Novruz]]a kao Nove godine)<ref name="IranicaBektaši"/>. Unatoč višestoljetnoj osmanlijskoj represiji nad alevitima, njihov se utjecaj proširio i izvan kurdske zajednice zbog čega se danas sve njene pripadnike ne može klasificirati kao Kurde. U gotovo isto vrijeme kada i alevitska, pod sjevernim obroncima [[Zagros]]a rađa je još jedna religija - [[Jesidi|jesidska]]. Radi se o heterodoksnoj religiji čiji su korijeni vrlo složeni; [[Sufizam|sufijski]] utjecaj i slikovita simbolika može se prepoznati u religijskom rječniku (posebno u terminologiji njihove ezoterične literature), no većina njihove [[Mitologija|mitologije]] i [[Kozmogonija|kozmogonije]] je neislamska tj. pripada drevnim [[iran]]skim religijama<ref name="IranicaJesidi"/>. Jesidi vjeruju u jednog [[Bog]]a kao stvaratelja svijeta na koji je poslao sedam uzvišenih bića ili [[Anđeo|anđela]] (''haft serr''; „sedam zagonetki“) da ga čuvaju, a njihov vođa je ''[[Malak Taus]]'' („Paunov anđeo“)<ref name="IranicaJesidi"/>. Njega su muslimani često poistovjećivali sa [[Sotona|Sotonom]] zbog čega su jesidi progonjeni od svog postanka, posebice u doba [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] kada su prisilno preobraćivani na [[Hanefijski mezheb|hanefijsku]] školu sunitskog [[islam]]a<ref>[[#Hastings2003|Hastings, James (2003.)]], XVIII. dio</ref>. Jesidska religijska tradicija uglavnom se prenosila oralnom predajom na [[Sjevernokurdski jezik|kurmandžiju]] (sjevernokurdskom jeziku)<ref name="IranicaJesidi"/>, dok je autentičnost njihovih svetih tekstova „Crne knjige“ (''Mašafa Reš'') i „Knjige otkrivenja“ (''Kiteba Jelva'') tiskanih počekom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] krajnje upitna budući da ih nisu pisali jesidi već stranci<ref name="IranicaJesidi"/>. Iako je stvaran u isto vrijeme na istim temeljima (sufizam i staroiranska tradicija) kao i alevitska religija, jesidska se ne svrstava u niti jedan ogranak islama već kao specifična [[Monoteizam|monoteistička]] religija. Također, za razliku od alevita, jesidi se uglavnom smatraju kao kurdska etnoreligijska skupina. Treća religija koju možemo klasificirati kao kurdsku jest [[jarsan]] (''Ali Hakk''; „Narod istine“<ref name="IranicaJarsan">[[#IranicaJarsan|Halm, Heinz (15.12.1984.)]]</ref>), čijim se osnivačem smatra [[Sultan Sahak]]. Nastala je na prijelazu iz [[14. stoljeće|14.]] u [[15. stoljeće]], u današnjim iranskim pokrajinama [[Kermanšaška pokrajina|Kermanšaškoj]] i [[Luristan]]u<ref name="IranicaJarsan"/>. Poput jesidske religije, ni jarsan ne pripada [[islam]]u iako korijene vuče iz njegovog [[Šijiti|šijitskog]] oblika, dok se [[Zoroastrizam|zoroastrijski]] utjecaj očituje u izraženom [[Dualizam|dualizmu]]<ref>[[#KehlBodrogi1997|Kehl-Bodrogi; Kellner-Heinkele; Otter-Beaujean (1997.)]], str. 157.</ref>. Ono što jarsan okvirno razlikuje od jesidske religije i zoroastrizma jest izričito odbacivanje svake vrste [[Kaste|kaste]], klase ili položaja<ref>[[#Hamzeh'ee1990|Hamzeh'ee, M. Reza (1990.)]], str. 138.</ref>. Religijska literatura jarsana pisana je većinom na guranskom [[Kurdski jezik|kurdskom]]<ref name="IranicaLiterature"/><ref name="IranicaJarsan"/>, odnosno u manjoj mjeri na [[Perzijski jezik|perzijskom jeziku]]. Kao i u slučaju alevita odnosno za razliku od jesida, jarsani su velikim dijelom podijeljeni u brojne etničke i plemenske skupine<ref name="IranicaJarsan"/> koje ne uključuju samo Kurde već i [[Lak]]e, [[Perzijanci|Perzijanci]], [[Azeri|Azere]], [[Arapi|Arape]] i druge narode. Također, uz manjak standardne religijske literature postoji i jaka segmentacija<ref name="IranicaJarsan"/> zbog čega je teško utvrditi njihovu brojnost. Navedene tri religije (aleviti, jesidi i jarsani) pojedini kurdski povjesničari pokušali su objediniti pod zajednički pojam „jazdanizam“<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 137.</ref>, ali takva klasifikacija nije znanstveno afirmirana.