Miroslav Kraljević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 17:
'''Miroslav Kraljević''' ([[Gospić]], [[14. prosinca]] [[1885]]. - [[Zagreb]], [[16. travnja]] [[1913]].), [[hrvatska|hrvatski]] slikar.
Kao pripadnik tzv.
== Početak stvaralaštva ==
Miroslav Kraljević rođen je 14. prosinca 1885. godine u [[Gospić|Gospiću]], u plemićkoj obitelji bosanskog
Godine 1904. preselio je u Beč kod tete Juliette. U [[Beč|Beču]] upisuje studij prava, no paralelno pohađa i privatnu slikarsku školu prof. Fischoffa. Godine 1905. sestra mu umire od tuberkuloze koju je naslijedila od majke, a ta će teška bolest uskoro
[[Datoteka:1912, Miroslav Kraljevic, Bonvivant.jpg|mini|lijevo|<center>''Bonvivant'', [[1912.]], ulje na platnu, [[Moderna galerija]], [[Zagreb]].<center>]]
== Akademija i
1906. završava studij u Beču i odlazi u [[München|München]], gdje upisuje Akademiju likovnih umjetnosti. Dodijeljen je klasi profesora Huga von Habermanna u kojoj su već bili Josip Račić i Vladimir Becić. [[Oskar Hermann|Oskar Hermann]], koji se također pripisuje Münchenskom krugu, bio je u klasi prof. Rauppa. Habermannova je klasa prozvana "die kroatische Schule" (hrvatska škola), zbog specifičnog izražaja kakav je bio bliži Leiblu i modernim pariškim strujanjima, nego suvremenim strujanjima na minhenskoj akademiji.
Mnogi domaći kritičari ističu utjecaj starih majstora na Kraljevićevo slikarstvo, posebice onih koje je gledao i kopirao tijekom školovanja u Münchenu. Tako su na njegov stil utjecali veliki španjolski majstori poput [[Goya|Goye]] i [[Velasquez|Velasqueza]], čije će slikarstvo upoznati i preko njihova utjecaja na impresioniste tijekom
== Pariz i vrhunac stvaralaštva ==
Nakon povratka u Hrvatsku, 1910. godine u Požegi slika jedno od svojih najvećih djela, ''Autoportret sa psom'', na kojem prikazuje sebe i svog omiljenog ljubimca, psa Pašu. Slika je sljedeće godine izložena na izložbi ''Hrvatskog društva umjetnosti'', a za nju je nagrađen stipendijom Odjela za bogoštovlje i nastavu. Ta
Kraljević se u Parizu upisuje na akademiju ''Le Grande Chaumière'', no ubrzo je napušta. U svom atelieru na [[Montparnass|Montparnassu]] počinje svoju posljednju i najplodniju fazu stvaralaštva. Zapošljava se u reviji Panurge, koja objavljuje njegove brojne crteže. Te crteže znalci uspoređuju s opusom Aubreya Beardsleya ili Constantina Guysa kojega je veoma cijenio i pjesnik [[Charles Baudelaire|Charles Baudelaire]]. Panurge je po svojoj tematici pripadao zabavnoj kronici svakodnevnog pariškog života. Stil crtača koji su za njega radili bio je daleko od suvremenih avangardnih strujanja pa je tako i Kraljević stvarao više pod utjecajem Maneta i [[Whistler|Whistlera]], nego li [[Picasso|Picassa]] i [[Braque|Braquea]]. Dendizam, kao jedna od tema što su se stalno provlačile po stranicama Panurgea, nije zaobišao ni Kraljevića. Vrlo je pazio na svoj izgled i uvijek se trudio isticati svojim odijevanjem pa ne čudi kako je upravo on autor jedinog portreta dendija u hrvatskom slikarstvu - onog Arsena Masovčića pod nazivom ''Bonvivant''.
|