Herodot: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 6:
== Život ==
 
Herodot (484. - 424. pr. Kr.) je bio grčki povjesničar. Rodio se u imućnoj obitelji u Halikarnasu u Maloj Aziji. Bio je u rodu s poznatim epskim pjesnikom Panijazisom s kojim je sudjelovao u buni protiv halikarnaškog tiranina Ligdamisa, zbog toga je Herodot prognan na otok Sam. Nakon bune u kojoj je svrgnut tiranin Ligdamis Herodot se vraća u svoj rodni grad, pretpostavlja se da je između povratka u Halikarnas i odlaska u Turij poduzeo svoja poznata putovanja i da je boravio u Ateni koja mu je postala drugom domovinom. U Ateni je dobio vrijedne podatke za svoje djelo o grčko-perzijskim ratovima, pristao je uz Periklovu politiku te je stekao mnogo uglednih prijatelja. Periklovo prijateljstvo je zacijelo bilo povod da se Herodot pridruži atenskim naseljenicima koji su 444. - 443. na Periklov poticaj otišli u Donju Italiju te podigli grad Turij. Tu se Herodot, živeći u miru posvetio pisanju svoje povijesti kojom je želio prikazati Atenu kao spasiteljicu Grčke te joj pripisati zasluge zbog pobjede u grčko-perzijskim ratovima. O vremenu njegove smrti nemamo nikakvih točnih podataka, zato se to vrijeme približno određuje na temelju zapisa u njegovoj povijesti gdje vidimo da je doživio Peloponeski rat (431. - 404.), ali ne zna za sicilski poraz (415. - 413.), po tome se nagađa da je umro između god. 430. - 424. Kao mjesta njegove smrti spominju se gradovi Atena, Turij, Pela u Makedoniji, najvjerojatnije je da je umro u Turiju.
Herodot (484. - 424. pr. Kr.) je bio grčki povjesničar. Rodio se u imućnoj obitelji u Halikarnasu u Maloj Aziji odakle se preselio na otok Samos. Sa Samosa je krenuo na svoja duga putovanja po Maloj Aziji i egejskim otocima, u Perziju, na obale Crnog mora, u Makedoniju te Egipat. 444.g. pr. Kr. postaje građaninom grada Turija u južnoj [[Italija|Italiji]], odakle putuje po Grčkoj držeći predavanja o svojim putovanjima.
 
Smatra se ocem [[povijest]]i jer prvi nastoji provjeriti istinitost i vjerodostojnost podataka koje zapisuje. Nazivaju ga ocem povijesti<ref>'''Ciceron''', ''De legibus'' I, 5</ref>.