Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku: razlika između inačica

 

U bosanskom društvu je postojala bitna razlika između [[narod]]a i plemstva, iako tamošnji plemići nisu imali nasljedno pravo. Moćniji plemići su postavljali i svrgavali [[ban]]ove i [[kralj]]eve. Potkraj srednjega vijeka okupljali su se na sluzbenim državnim "vijećima" da raspravljaju o nasljeđivanju vladara i drugim važnim političkim poslovima. Kraljevski dvorovi imali su i dobro organizirane državne kancelarije, u kojima su često, poslije četrdesetih godina [[14. stoljeće|14. stoljeća]], radili i franjevci. Spisi su se pisali na [[slavenski jezici|slavenskom]] ili [[latinski jezik|latinskom jeziku]].

Od rodovsko-plemenskih starješina nastaje bosanska vlastela koja vodi mladu državu. Velika moć vlastele nije dopuštala da se razvije sustav pronija koji pretpostavlja jaču vladarevu vlast. Prema ekonomskoj moći vlastela se dijeli na: ''velmože'', ''vlastelu'' i ''vlastelinčiće''. Oni su imali feudalne posjede koje su dobili za različite vojne zasluge u ratu pomažući vladaru koji je sa svojom dinastijom bio na čelu hijerarhije bosanskog društva. Stvarna je moć ovisila o količini zemlje, a rang je više ovisio o službi. Oni koji su obavljali najvažnije državne službe zvali su se velmože, a niži službenici nosili su titulu kneza. Župan (stara slavenska titula) je bio negdje između te dvije razine. Krupni velmože imaju pod sobom čitav niz većih ili manjih feudalaca. Predstavnici velikih vlastelinskih rodova bili su vojvode.