Baja: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 13:
Od [[31. listopada]] [[1930.]], u grad Baju je uključeno naselje [[Fancaga]]/Vancaga.
Danas su dijelom Baje ove četvrti: Fancaga (Vancaga, Ručka), [[Vodica (Baja, Mađarska)|Vodica]], [[Peta (Baja, Mađarska)|Peta]], [[Pisak (Baja, Mađarska)|Pisak]], [[Salaši (Baja, Mađarska)|Salaši]], Jozsefvaros, Istvanmegye, Szentjanos, Kiscavoly, Livoda, Rokusvaros te nekadašnja sela [[Pandur (Baja, Mađarska)|Pandur]], [[Kakonj (Baja, Mađarska)|Kakonj]], zatim [[Bostani (Baja, Mađarska)|Bostani]], [[Gredina (Baja, Mađarska)|Gredina]], [[Vranješ (Baja, Mađarska)|Vranješ]], [[Babin dol (Baja, Mađarska)|Babin dol]], [[Vrtljac]] i dr. Brojni su toponimi imali hrvatske oblike do 1918., a poslije su pomađareni.<ref name="Karte">[[Ante Sekulić]]: Hrvatski bački mjestopisi - povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bodroškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 50-51</ref> .
U Baji se nalazi jedinica [[Hrvati u Mađarskoj|hrvatske manjinske samouprave]].
Redak 24:
== Povijest ==
Nije poznato kad je utemljena, ali se zna da je da je starija od [[Subotica|Subotice]], a mlađa od [[Bač]]a.
Arhivski zapisi iz 1229. i 1260. spominje dušobrižnike u Baji koji su iz reda franjevaca, a podrijetlom iz Bosne i Dalmacije.<ref name="Karte"/>
Hrvati koje u spisima naziva se ''Dalmatincima'' pojavili su se u onom kraju nakon [[Tatari|tatarskih provala]], a pretpostavlja se da ih je ondje nastanio kralj [[Bela IV.]]<ref name="Karte"/> Prvotno je ondje postojala samo hrvatska župa koja je obuhvaćala Baju i okolna naselja, dok je druga hrvatska župa (opet u izvorima kao 'dalmatska') 1722. godine.
14. st. bilježi seobe iz Baje u Budim, Pečuh i Siget, a posljedica toga pojava je toponimijskih prezimena nastalih po imenu Baje "Bajac, Bajalija", obližnjeg Pandura ("Pandurac") Sentivana ("Sentivanac"), Segeta (Segetović) i Segedina (Segedinac).<ref name="Karte"/>
Raspuštanjem Vojne krajine, graničari su izgubili svoje povlastice pa su se odselili u druge krajeve južnije.<ref name="Karte"/>
1695. pronio se glas u osmanskim uspješnim pohodima, što je urodilo strahom od ponovne turske vlasti, pa se u Baju, onda najjače utvrđeni grad u Bačkoj, slio val doseljenika iz Subotice.<ref name="Karte"/>
1696. pokrenuta je franjevačka pučka škola.<ref name="Karte"/> 1699. je godine sklopljen je [[Karlovački mir]] i smireno je stanje na granici. Stabilizacija je bila kratkog roka, jer je 1703. izbio [[Rakoczijev ustanak]] i teror njegovih kuruca.<ref name="Karte"/>
1790-ih je bila važnim trgovišnim mjestom, jer su se u to vrijeme u njoj [[sajam|sajmovi]] održavali triput godišnje, a bila je najpoznatijim tržištem žita<ref name="Mjestopisi">Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi: povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bordoškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994. str. 95</ref>. Bila je i važnim lučkim pristaništem. Prometnu je i gospodarsku ulogu gubila izgradnjom željezničke mreže po Ugarskoj, osobito kad je otvorena pruga Budimpešta - Subotica - Zemun.<ref name="Karte"/>Premještanje prometa robe pogodilo je teretni promet ove luke, a potom je i pruga Baja - Subotica dala svoj obol.<ref name="Karte"/>
[[1858.]] postala je kraljevom poveljom grad s pravom slobodne uprave u kojem se održavaju municipalne skupštine. Središnjih desetljeća 19. stoljeća glavni su društveni slojevi u Baji bili seljaštvo, koje je bilo većinsko, te manjinski trgovci, crkvena i svjetovna gospoda, dok je obrtnika bilo vrlo malo.<ref name="Karte"/> U nekoliko navrata tijekom 18. i 19. stoljeća Baja je pretrpila zbog epidemija kuge i kolere, u dvama je velikim požarima 1819. i 1840. stradalo mnoštvo domova, razne zgrade i franjevački samostan, a susjedna Vancaga 1863.<ref name="Karte"/>
[[1883.]] ukinuta je nastava na hrvatskom jeziku u bajskim školama.<ref name="Karte"/>
== Promet ==
Line 41 ⟶ 56:
Oslobađanjem okolnih područja od turske vlasti, Mađari se u značajnom broju naseljavaju u ovim krajevima.<br>
Do tada, Hrvati su u starim dokumentima bili zapisani kao ''[[Dalmatinci]]'' (''Natio Dalmatica'').<br>
Vremenom su se [[mađarizacija|asimilirali]] u Mađare
Dio je Hrvata otišao u Kraljevinu SHS nakon raspada Austro-Ugarske, odnosno nakon što je granica povučena u neposrednom susjedstvu. Za mađarizaciju Hrvata kriva je agresivna asimilatorska politika Ugarske države koja je 1883. ukinula nastavu na hrvatskom u bajskim školama, a i ugarskih crkvenih vlasti, koje su tome pridonijeli "jer ne treba uvoditi ukinuti jezik pošto dio Bunjevaca ... razumije mađarski".<ref name="Karte"/>.
[[Mijo Mandić]] pokrenuo je godinu poslije list [[Neven (novine, Baja)|Neven]].<ref name="Karte"/>
Krivnju za mađarizaciju snose i vojvođanski Srbi iz onih vremena, jer su krivo poistovjećivali vjeru i naciju, pa su bunjevačke Hrvate uvrštavali među katoličke Mađare. ([[Živko Mandić]])<ref name="Karte"/> Tih su desetljeća kao dio hrvatskih preporodnih kretanja mjesni Hrvati ossnovali Obrtničku čitaonicu i Gospodarsko društvo. <ref name="Karte"/>
U Baji su kapelanima bili [[Ivan Evetović]] i [[Lajčo Budanović]].Kad je Lajčo Budanović bio župnikom u Baji, ondje je osnovana [[Bajska kršćanska čitaonica]].<ref name="Karte"/> Filozofiju su predavali [[Luka Čilić]]
Od hrvatskih književnika, u Baji su djelovali [[Mišo Jelić]], [[Grgur Peštalić]] i ostali.
U Baji se rodio mađarski povjesničar [[Dinko Šokčević]] i franjevački predavač Petar Lipovac i [[Luka Čilić]], Luka Matošević.<ref name="Karte"/> Djetinjstvo je u Baji proveo [[Mladen Barbarić]].<ref name="Karte"/>
U Baji je izlazio hrvatski časopis i dnevnik [[Neven (novine, Baja)|Neven]], kojeg je pokrenuo [[Mijo Mandić]].
| |||