Hrvati u Mađarskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 74:
U 18. stoljeću su "''Hrvati na području ugarskog Podunavlja bili istovremeno nazivani Hrvatima, Racima, Bošnjacima, Ilirima, Bunjevcima, Šokcima i Dalmatincima. U pojedinim je naseljima prevladavalo subetničko ime one grupe koja je bila najbrojnija ili one koja je posljednja doselila, pa su se baranjski Hrvati uglavnom nazivali Bošnjacima i Šokcima, a u Bačkoj su bila najviše zastupljena imena Bunjevac i Dalmatinac. Osim tih imena često su u upotrebi bila i imena Rac i Ilir, kao zajednička imena za sve južne Slavene.''"<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/11264 Scrinia slavonica] br.6/2006.] Robert Skenderović: Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. i početkom 20. stoljeća {{pdf}} </ref> <ref>[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7312.pdf Centar za politološka istraživanja] Robert Skenderović: Odnos ugarskih Srba prema nacionalnom pokretu bačkih Hrvata tijekom druge polovine 19. stoljeća </ref>.<br>
Pri tom valja naglasiti da su Hrvati u ugarskom Podunavlju svoj jezik nazivali ilirskim, slovinskim, a u 18. i 19. st. su svoj jezik najčešće nazivali ''[[Dalmacija|dalmatinskim]] jezikom'', većinom su se osjećali Dalmatincima. Ime ''bunjevačkog jezika'' se javlja u 19. st., kao i druga imena za Hrvate (kao Bunjevci, katolički Raci, Iliri). I sve do u 1. pol. 19. st. je dalmatinsko ime je pokazivalo veliku raširenost. Bunjevačko i šokačko ime se u to vrijeme rijetko pojavljivalo. 19. stoljećem se više afirmiraju druga imena za podunavske Hrvate, a s obzirom na nedovršeno nacionalno oblikovanje, sredinom stoljeća se supostoje tri imena za hrv. jezik: dalmatinski, ilirski i bunjevački. Od zadnje trećine 19. st. se afirmiraju imena Bunjevci i Šokci za podunavske Hrvate.<ref name="Uloga">[http://www.cpi.hr/download/links/hr/11688.pdf Centar za politološka istraživanja] Robert Skenderović: Uloga jezika u nacionalnim integracijama Hrvata i Srba u ugarskom Podunavlju </ref>
Do polovice 18. stoljeća većina mađarskih Hrvata bili su kmetovi i živjeli su na selu.<ref name="Kumpes"/> Postojao je među mađarskih Hrvatima nešto manji sloj seoskog građanstva, veleposjednika i plemića.<ref name="Kumpes"/> Ipak, Hrvati nisu bili brojčano zanemariva zajednica u gradovima, tolika da je u nekim gradovima bila relativno većinska, a u gradovima kao [[Baja]] i [[Mohač]] bila je apsolutno većinska zajednica.<ref name="Kumpes"/>To će se stubokom promijeniti valom mađarskog nacionalnog buđenja, revolucionarnim kretanjima i agresivnom asimilatorskom politikom u sljedećem stoljeću.
=== Nacionalna buđenja u 19. stoljeću ===
| |||