Inačica od 22. srpnja 2012. u 00:40 uredi Saša (razgovor \| doprinosi) 10.682 edits mNema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 11. ožujka 2013. u 09:22 uredi ukloni ovu izmjenu Brby (razgovor \| doprinosi) 250 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka: Kuno Waidmann (1845. - 1921.).jpg\|mini\|'''Kuno Waidmann''']] ''' Kuno Waidmann ''' ([[Tigerfeld]], [[8. ožujka]] [[1845]]. – [[Graz]], [[4. listopada]] [[1921]].), [[Njemačka\|njemački]] arhitekt historicizma, koji je najveći dio svojeg opusa ostvario u Hrvatskoj (tada Austro-Ugarskoj). == Biografija== === Djetinjstvo i školovanje=== Kuno Waidmann rođen je 1845. u Tigerfeldu u Njemačkoj. Otac mu je bio graditelj Michael Waidmann. U šestoj godini života ostaje bez roditelja nakon čega se seli kod rođaka u Heigerloch. Tijekom šezdesetih godina 19. stoljeća školovao se na Visokoj tehničkoj školi u [[Stuttgart\|Stuttgartu]] gdje je pohađao graditeljski smjer. Nakon završenog školovanja odlazi u [[Klagenfurt\|Klagenfurt]] gdje započinje s arhitektonskom praksom. Jedno je vrijeme radio i za [[Kraljevina Ugarska\|Ugarsku]] željeznicu za koju projektira kolodvorske zgrade. Nažalost danas nije poznato o kojim je kolodvorima riječ. Prvo poznato Waidmannovo ostvarenje je Zemaljska bolnica u Klagenfurtu. === Dolazak u Zagreb=== Redak 14: Godine 1877. povjerena mu je gradnja bolnice za umobolne u tadašnjem Stenjevcu kraj Zagreba. Zbog toga se s obitelji seli u Zagreb gdje će živjeti i djelovati trideset godina. Kao arhitekt ostvario je u Zagrebu značajan opus koji će znatno utjecati na razvoj hrvatske arhitekture na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Iako nije nikada naučio hrvatski jezik, u Zagrebu je bio izuzetno cijenjen kao stručnjak, a u njegovom su atelijeru na početku svoje karijere radili mnogi kasnije poznati hrvatski arhitekti, poput primjerice [[Leo Hönigsberg\|Lea Hönigsberga]] i [[Julio Deutsch\|Julija Deutscha]], [[Martin Pilar\|Martina Pilara]] i [[Viktor Kovačić\|Viktora Kovačića]]. Unatoč što je bio stranac, 1894. godine bio je izabran za podpredsjednika Društva inžinira i arhitekta, a 1898. godine car [[Franjo Josip I.\|Franjo Josip]] nakon posjeta Zagrebu, osobno ga je imenovao za građevinskog savjetnika. Zanimljivo je da Waidmann dolazi u Zagreb nekako u isto vrijeme kada i [[Hermann Bollé]]. Pretpostavlja se da su tada surađivali pri radovima na zagrebačkoj katedrali i izradi projekata za Evangelističku crkvu i općinu (Gundulićeva ulica, 1880.). No zbog razmimoilaženja u stavovima njihova je suradnja naglo prekinuta. Tijekom tridesetogodišnjeg boravka u Zagrebu Waidmann je realizirao preko pedeset objekata. Nakon dovršetka gradnje bolnice (1879.) u Zagrebu gradi čitav niz stambenih objekata. Među najranijim su kuće: Živković (1880. – 1881.), Arnold (1880. – 1882.), Bauer (1882.), Weller (1885.) i Prister ( 1885. – 1886.). U vrijeme kada su bile izgrađene te su kuće izazivale pravu senzaciju unoseći u zagrebačku arhitekturu jedan posve novi duh njemačkog historicizma. Naime tada je zagrebačka arhitektura oblikovana pod snažnim utjecajem bečkog historicizma. „Njihovim jednostavnim oblicima“, ~~pisati~~pisat će povjesničarka umjetnosti [[Đurđica Cvitanović]],; „uzor je renesansni stil po kojem je građena kompozicija pročelja, a u detaljima se otkriva njemačka renesansa u umjerenoj dekoraciji, u upotrebi opeke kao materijala u prirodnoj boji, u grupiranju arhitektonskih elemenata plitkih rizalita sa zabatima i tornjevima, u nizanju otvora u gustom ritmu s akcentom na profilaciji istaknutih zona.“ U tom duhu Waidmann će projektirati nekoliko gradskih palača među kojima treba istaknuti kuće: Weller (1885.- 1887.), Waidman (1886. – 1887.) i Varga ( 1887.). Osobitu senzaciju tada je izazvala kuća Varga o kojoj je 1887. godine pisao i Obzor: „Ova će kuća biti unikum u našem gradu i arhitektonički specijalitet, kao znamenita gradnja u Zagrebu.“ Redak 29: Od 1890. do 1906. godine Waidmann je u Zagrebu imao i nekoliko velikih narudžbi od strane države i industrijalaca. U tom je razdoblju izveo: palaču Društva sv. Jeronima (1890. – 1891.), palaču „Narodnih novina“ (1891.), Mušku učiteljsku školu (1891. – 1892.), bolnicu Milosrdnih sestara (1892.), tvornicu cikorije Frank (1892. – 1893.), palaču Zemaljske naklade školskih knjiga (1893.), Cjepilišni zavod (1895.) te zgradu Nadbiskupskog orfantorija (1895.). Arhitekt Kuno Waidmann ~~realizirati~~realizirat će i čitav niz zapaženih ostvarenja van Zagreba. U Hrvatskoj su prema njegovim projektima izgrađeni: vojarna u [[Sisak\|Sisku]], Zemaljska bolnica u [[Šibenik\|Šibeniku]] (1885.), Zemaljska bolnica u [[Zadar\|Zadru]] (1885.) i Zemaljska bolnica u [[Dubrovnik\|Dubrovniku]] (1888.). Van Hrvatske projektirao je: ljetnikovac i hotel na [[Bled\|Bledu]] u [[Slovenija\|Sloveniji]], Zemaljsku bolnicu u [[Ljubljana\|Ljubljani]], polikliniku „Umberto I“ u [[Rim\|Rimu]], Gradsku opću Bolnicu u [[Berlin\|Berlinu]], Zemaljsku bolnicu u [[Gothenborg\|Gothenburgu]], bolnicu za duševne bolesti u [[Trst\|Trstu]] (1892.) te bolnicu za duševne bolesti u [[Klagenfurt\|Klagenfurtu]]. Redak 63: * Adaptacija stana i prigradnja stubišta, Frankopanska 12, 1889. * Kuća Blümental, ugao Hatzova 18 – Palmotićeva, 1890. * Grand- hotel Lavoslava Schwartza, Ilica 6 - (Arhitekti Stjepan Planić i Aleksandar Freudenreich zgradu hotela su naknadno adaptirali za potrebe trgovačke kuće NAMA ) ~~(Arhitekti Stjepan Planić i Aleksandar Freudenreich zgradu hotela su naknadno adaptirali za potrebe trgovačke kuće NA – MA )~~ * Palača Društva sv. Jeronima, ugao Trg kralja Tomislava 21 – Hatzova 33, 1890. – 1891. * Kuća Waidmann, Dalmatinska 5, 1890.

Kuno Waidmann: razlika između inačica