Tvrtko I. Kotromanić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m bolja mapa |
|||
Redak 62:
Nakon smrti njegova strica [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II. Kotromanića]] [[1353.]] godine Tvrtko I. postao je bosanski ban, kao suvladar svoga oca Vladislava. Nakon smrti njegova oca [[1354.]] godine uz njega je državne poslove vodila i njegova majka Jelena. Isprva je Tvrtko bio lojalan vazal hrvatsko-ugarskog kralja [[Ludovik I. Anžuvinski|Ludovika I. Anžuvinca]], koji je imao za ženu njegovu prvu rodicu, [[Elizabeta Kotromanić|Elizabetu Kotromanić]].
Uskoro je papa prouzrokovao spor između Tvrtka i Ludovika, koji je privremeno izglađen [[1357.]] godine, kada je Tvrtko morao ustupiti Ludoviku [[Hum]] do Neretve, navodno kao miraz Elizabete. Ludovik je [[1363.]] god. ponovno poveo rat protiv svog vazala pod izgovorom akcije protiv bosanskih heretika - [[krstjani|krstjana]], ali se poražen morao povući. To su iskoristili neki bosanski feudalci da se pobune protiv njegove vlasti izabravši za vođu Tvrtkovog mlađeg brata [[Stjepan Vuk|Vuka]], te su [[1366.]] Tvrtko i majka Jelena morali napustiti Bosnu i skloniti se u
Zajedno sa srpskim knezom [[Knez Lazar|Lazarom Hrebljanovićem]] porazio je oblasnog vladara [[Nikola Altomanović|Nikolu Altomanovića]] [[1373.]] god. i proširio se na područja [[Drina|Drine]] i [[Lim]]a. Početkom [[1377.]] god. od [[Balšići|Balšića]] je preoteo Trebinje, Konavle i Dračevicu, čime je stekao uvjete da preuzme privilegije i obveze ranijih srpskih vladara u međunarodnim okvirima, osobito u odnosima s Dubrovnikom. Tvrtko je imao i formalne uvjete da to učini, jer je srbijansko prijestolje ostalo upražnjeno nakon smrti cara [[Uroš]]a, potkraj [[1371.]] god., a on se javio kao pretendent imajući i direktno srodstvo s vladarskom lozom Nemanjića preko bake Jelisavete.
| |||