Octena kiselina: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
[[Datoteka:Acetic acid structures4.png|220px|thumb|prikaz ocetne kisline]]
'''Octena kiselina''' (
Otapa [[sumpor]], [[fosfor]], [[olovo]] i mnoge organske spojeve. Ubraja se u srednje jake kiseline. Mnogo je slabija od anorganskih, ali je jača od većine organskih kiselina. Njezina razrijeđena otopina (ocat 6 i 9%-tni kupovni) dobiva se od pamtivijeka vrenjem iz alkoholnih otopina. Odavno je poznata kao sastojak vinskog octa, a nastaje biokemijskom oksidacijom [[etanol]]a. Najveće količine octene kiseline dobivaju se danas sintetski, i to oksidacijom ''acetaldehida'', reakcijom [[metanol]]a s ugljikovim monoksidom ili izravnom oksidacijom [[ugljikovodik]]a. Octena kiselina najviše se troši za proizvodnju anhidrida i estera (organskih acetata), koji su dobra otapala i sirovine za proizvodnju polimernih materijala (vlakana). Osim toga, rabi se za dobivanje svojih soli (metalnih ''acetata''), koje nalaze primjenu u tekstilnoj industriji, zatim u proizvodnji olovnoga bjelila, insekticida, lijekova ([[aspirin]], ''acetamid'' i dr.), kao octena esencija, [[otapalo]], sredstvo za koagulaciju kaučukova lateksa i dr.. U organskoj tehnologiji, kao jeftina kiselina svestrane primjene, octena kiselina zauzima sličan položaj kao [[sumporna kiselina]] u teškoj kemijskoj industriji. U novije se doba u tom pogledu često zamjenjuje još jeftinijom [[mravlja kiselina|mravljom kiselinom]].
|