Renzo Piano: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
|||
Redak 15:
|nagrade = Nagrada Kyota (1990.)<br>[[Pritzkerova nagrada]] (1998.)<br>Nagrada Sonning (2008.)<br>Zlatna medalja AIA (2008.)
}}
'''Renzo Piano''' ([[Genova]], [[14. rujna]] [[1937]].) je jedan od najplodnijih [[Italija|talijanskih]] modernih arhitekata i jedan je od najznačajnijih autora suvremenih djela [[moderna arhitektura|moderne arhitekture]]<ref>[http://www.time.com/time/specials/packages/article/0,28804,1975813_1975838_1976210,00.html "The 2006 Time 100"], [[Time]], 8. svibnja 2006. {{
[[Datoteka:Paris - Centre Pompidou - 4528.jpg|mini|lijevo|<center>[[Centar Georges Pompidou]] u [[Pariz]]u; izveden u suradnji s britanskim arhitektom [[Richard Rogers|Richardom Rogersom]] (1971.-77.)]]
Redak 38:
Reputaciju kao arhitekta muzeja nastavio je projektima kao što su: Zaklada Beyeler u [[Riehen]]u kod [[Basel]]a, Kulturni centar Tjibaou u Nouméi na južnopacifičkom otoku [[Nova Kaledonija]], Centar skulptura Nasher u [[Dallas]]u ([[Texas]]), Muzej znanosti NEMO u [[Amsterdam]]u (2000.), te Centar [[Paul Klee]] u [[Bern]]u (2005.). Također je u Italiji izveo dvije velike polivalentne javne prostorije, Auditorium Paganini u [[Parma|Parmi]] i ''[[Auditorium Parco della Musica]]'' u [[Rim]]u (1994.-2002.).
U New Yorku je izveo više poslovnih objekata, uključujući proširenje knjižnice ''Pierpont Morgan Library'' (2003.-06.) i Zgradu ''[[New York Times]]a'' (''[[New York Times Building]]'', 2007.). God. 2009. projektirao je opsežno proširenje [[Umjetnički institut u Chicagu|Umjetničkog instituta u Chicagu]], tzv. ''Modern Wing'' („Moderno krilo”) koji ima tzv. „leteći tepih” (sjenilo koje „lebdi” iznad krova) i čelični most koji povezuje Milenijski park s terasom skulptura koja vodi u restoran na njegovom trećem katu. Njegovi nedavni projekti uključuju ''[[The Shard (neboder)|The Shard]]'' u [[London]]u, najviši neboder u Europi visine 310 metara (otvoren 6. srpnja 2012.), te ''Centro de Arte Botín'' ([[Santander]], Španjolska) koji bi trebao biti „primjerom međunarodne kulture i obrazovanja putem razvoja kretivnosti kroz umjentost”<ref>[http://www.archdaily.com/243803/botin-center-renzo-piano/ Botín Center / Renzo Piano], ArchDaily, 12. lipnja 2012. {{
Projektovao je i mnoge nogometne stadione, mostove, a dizajnirao je i automobile. God. 1994. dizajnirao je i sat ''Jelly Piano (GZ159)'' za tvrtku [[Swatch]]; inspiriran dizajnom centra Pompidou, ovaj sat se odlikuje potpunom prozirnošću tako da se vidi njegov unutarnji mehanizam<ref>[http://www.swatch.com/zz_en/watches/finder-detail.sku-GZ159.html Swatch International], službene stranice {{
Renzo Piano se smatra vrhunskim arhitektom građevinarstva jer su njegove brojne zgrada diljem svijeta izvedene s različitim materijalima i vještinama u području [[tehnologija|tehnologije]] izgradnje. U svim svojim projektima koristi visoke tehnologije za animiranje svjetla tako da poštuje okoliš i olakšava integraciju projekta s prirodom. Piano je umjetnik koji koristi inovativne konstruktivne tehnike samo kao alat kako bi stvorio udobne, čvrste i ekološke zgrade. Zbog toga je Pianov pristup vrlo raznolik u smislu arhitektonskih stilova, jer dizajn podređuje funkciji i značaju zgrade.
Redak 65:
==Vanjske poveznice==
* [http://www.rpbw.com Renzo Piano Building Workshop], službene stranice
* [http://www.pritzkerprize.com/laureates/1998/index.html Biografija na stranicama Pritzkerove nagrade] {{
* [http://www.greatbuildings.com/architects/Renzo_Piano.html Profile na GreatBuildings.com]
| |||