Pizistrat: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
 
==Dolazak na vlast==
Pzistrat na vlast dolazi uspješnim pučem 560. p. n. e. Njegovu podršku je, osim gorjaka, činilo i siromašno građanstvo. [[Herodot]], grčki povjesničar, navodi kako je Pizistrat ranio sam sebe i svoje dvije mule i takav ušao u [[Agora|agoru]] te tražio zaštitare protiv izmišljenih neprijatelja. Ranije je navedeno kako je [[Solon]] upozoravao Atenjane da ih njihov rođak ne prijevari, no bez uroda. Pizistratu su njegove pristaše izglasovale odobrenje za stražu kojom je on preuzeo [[Akropola|Akropolu]] i započeo svoju vladavinu. Nakon pet godina Pizistratove vladavine, ravničarska i primorska stranka su se usprotivile njegovoj vladavini te su ga istjerali. Međutim, Megaklo, vođa primorske stranke, sukobio se s ravničarskom, pa i sa svojom strankom te sklopio savez s Pizistratom koji je oženio njeovu kćer. Tako se i Pizistrat vratio kao vladar Atene. Herodot u tekstu navodi kako je inteligencija odvajala Grke od barbara, pa je izveo zaključak da su na osnovi toga Pizistrat i Megaklo najistaknutiji Grci. O povratku Pizistrata u Atenu Heraklo navodi kako su on i Megaklo našli lijepu Atenjanku te je predstavili kao božicu [[Atena (mitologija)|Atenu]], koja je zajedno u kočiji sjedila s Piizistratom, te je tako izgledalo kao da sama Atena vraća Pizistrata na vlast.{{citiraj|Pomeroy|Burstein|Dolan|Roberts|(1999.)|str=170.}} Međutim, Pizistratovo savezništvo s Megaklom nije trajalo dugo. Iz prethodnog je braka Pizistrat imao dva sina, čiji položaj nije želio narušavati, pa je tako imao odnose sa Megaklovom kćeri protivne običajima (''ου κατά νόμων''). Tako je Megaklo imao isti povod protiv Pizistrata kao i njegovi neprijatelji, pa su ga zajedno ponovno protjerali iz Atene.{{citiraj|Pomeroy|Burstein|Dolan|Roberts|(1999.)|str=170. - 171.}}
 
Uveo je tiraniju, odnosno samovladu, vladavinu pojedinca. Nije držao nikakvu službu, ali je upravljao posredno kroz narodnu skupštinu i određene osobe, a moć je temeljio na svojim govorima. Ograničava moć eupatrida, odnosno atenskog plemstva, i postaje demagog (vođa naroda), pretežno siromašnog atenskog sloja. Kroz narodnu skupštinu slabi utjecaj areopaga, skupštine bivših arhonta, kojeg su uglavnom činili eupatridi. U vrijeme njegove vladavine Atena bilježi procvat, uglavnom na gospodarskom polju.